Rusija i Kina popunjavaju vakum u nadmoći nad Balkanom

... usljed osjetno manjeg prisustva zapadnih zemalja u regionu posljednjih godina.

Veoma opširnu analizu potpisuju autori Cameron Munter i Valbona Zeneli, a mi je prenosimo u nastavku.

U eri velikog takmičenja za nadmoć, Kina i Rusija imaju novu ulogu na Zapadnom Balkanu. Situacija je drugačija u odnosu na onu od prije deceniju, kada su evropske sile, blisko sarađujući s Amerikom, nudile regionu budućnost uz malo ili nimalo vanjskog utjecaja. Od tada se stvorio vakuum jer su se zapadne sile fokusirale na neke druge izazove, uz pretpostavku da će zemlje regiona napredovati i razvijati se, da će se njihove ekonomije prirodno približavati evropskim standardima, kao i da će se cijela regija na kraju pridružiti EU. Slovenija i Hrvatska i jesu se pridružile, ali je ostatak regije stagnirao. Vanjski igrači tu su priliku iskoristili za ostvarivanje vlastitih inicijativa i interesa, prenose Vijesti.ba.

Ovdje je važno pravilno razumjeti i kontekstualizirati obim ruskih i kineskih ambicija. Iako je Rusija oduvijek prisutna u regiji, čini se da Kremlj na Zapadni Balkan baš i ne gleda kao na svoj visoki prioritet. Umjesto toga, regiju vidi kao potencijalni "žeton za pregovaranje", jeftini način za prikupljanje poena. No, u konačnici, Rusija ne smatra da joj je u Zapadni Balkan baš isplativo ulagati veliki novac i trud. Kremlj, prije svega, želi svoje mjesto za bilo kojim stolom gdje se diskutuje o regionalnim pitanjima. Kremlj na sebe privlači pažnju remećenjem NATO i EU integracijskih procesa, što uzrokuje glavobolju u zapadnim glavnim gradovima. Uz malo finansijskih ulaganja, Rusija ostvaruje politički utjecaj izazivaući političke podjele i socijalne tenzije, i što je još destruktivnije - njeguje cinizam o demokratskim i euroatlantskim institucijama.

Kineski pristup suptilniji je od ruskog, ali je efekat ambicija možda i značajniji. Kina nastoji iskoristiti regiju kao komercijalnu platformu za pristup zapadnoj Evropi, gdje zapravo i leže njeni stvarni interesi. Uprkos nekoliko održivih tržišnih prilika koje regija nudi kineskim investitorima, pet zemalja zapadnog Balkana (Srbija, Crna Gora, Albanija, Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina - Kosovo se ne računa jer nije priznato) uključene su u Platformu 17+1, regionalnu grupaciju koju je oformila Kina kako bi svoju inicijativu "Pojas i put" pogurala ka Evropi. Umiješanost Kine podstaknuta je njenom željom za geopolitičkim utjecajem, na način da će viškove kapitala, radne snage i sirovina usmjeravati ka siromašnijim zemljama.

Slabost Zapadnog Balkana, koji predstavlja pogodno tlo i za kineske i za ruske interese, proizlazi iz njegovog neprekidnog procesa tranzicije. U regionu već otprilike dvije decenije vlada mir, ali on i dalje muku muči sa svojom nefunkcionalnošću. Prema Balkanskom barometru, regiju najviše brine nezaposlenost (60 posto ispitanika), ekonomske teškoće (47 posto) i korupcija (27 posto). Prema MMF-u, u 2019. godini prosječni dohodak po glavi stanovnika u šest zemalja Zapadnog Balkana iznosio je samo 14 posto prosjeka EU - isti procenat kao 2003. godine. Na temelju trenutnih projekcija privrednog rasta, regiji će trebati između 70 i 100 godina da dostigne evropski prosjek. Regionalna stopa nezaposlenosti od 19 posto gotovo je tri puta više od EU prosjeka. Kao rezultat toga, ljudi odlaze jer ih privlače prilike za zaposlenje i velikodušne socijalne blagodati u zapadnoj Evropi. Doznake čine 10 posto prosječnog BDP-a regije. Odliv mozgova najmlađih i najtalentovanijih pogoršava ionako akutni nedostatak kvalifikovanih radnika, što dodatno usložnjava probleme.

Da stvar bude još gora, lokalne elite često slijede euroatlantske integracije, ali bez dosljedne predanosti temeljnim zapadnim liberalnim demokratskim vrijednostima. I zaista, ruska i kineska invazija omogućila je regionalnim političarima - ponajviše srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i čelniku bosanskih Srba Miloradu Dodiku - da se jedan protiv drugog igraju stranaca, a sve zarad svojih domaćih političkih ciljeva, prenose Vijesti.ba.

Lokalni lideri dodvoravaju se svojim ruskim i kineskim pokroviteljima, istovremeno znajući šta ustvari rade, što često dovodi do toga da zapadnjaci drugačije gledaju na demokratsko zaostajanje i druge manifestacije autoritarizma. A lokalni borci za demokratiju i ljudska prava bivaju razočarani zapadnom podrškom vladajućim "stabilokratima". Regija je tako ukleta sa konstantno slabim institucijama u kojima dominiraju lokalni "strongmeni" koji vladaju kroz dobro razvijene pokroviteljske mreže - recept za prožimajuću korupciju koji se pokazao prilično efikasan.

Kada je riječ o trgovini sa Zapadnim Balkanom, ruska i kineska prisutnost prilično je ograničena, posebno u usporedbi s EU. U 2018. godini EU je činila gotovo 72 posto obima trgovine regije (84 posto izvoza i 64 posto uvoza). Kina je narasla i postala drugi najveći trgovinski partner, čineći tako 5,8 posto ukupne trgovine. Gotovo polovinu tog obima trgovine Kina ima sa Srbijom, njenim glavnim strateškim partnerom u regiji. Rusija je treći najveći trgovinski partner sa 4,7 posto ukupne trgovine. Preostala dva glavna partnera su Turska (4,2 posto) i SAD (2 posto).

Ruska ulaganja na Zapadnom Balkanu su niska u poređenju s ulaganjima iz zemalja EU, koja čine više od 70 posto ukupnih direktnih stranih ulaganja. Međutim, kao investitor iz jedne države - Rusija je i dalje važan akter, i što je najvažnije, njena ulaganja usmjerena su na strateške sektore, poput energije, bankarstva i nekretnina. Srbija, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija oslanjaju se na Rusiju da će opskrbiti njihove 100-postotne potrebe za prirodnim plinom. Rusija je ujedno i najveći pojedinačni ulagač u Crnoj Gori, a čini 13 posto direktnih stranih ulaganja u zemlji, što je 30 posto BDP-a zemlje. U Srbiji ruska direktna strana ulaganja čine 9 posto ukupnih zaliha, a u Bosni i Hercegovini 8 posto. U Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i na Kosovu ruska ulaganja i dalje su vrlo mala, ali treba naglasiti da neke ruske investicije mogu proći nezapaženo jer bi mogle doći iz drugih evropskih zemalja ili iz "poreznih rajeva".

Kineski priljevi ("greenfield" ulaganja i ugovori) na Zapadnom Balkanu sada čine 20 posto ukupne zalihe direktnih stranih ulaganja - a na čelu je Srbija. Glavni oblik kineske privredne saradnje u regiji je kreditiranje infrastrukturnih projekata vezanih za inicijativu "Pojas i put", s tim da je više od 80 posto ulaganja u regiji zapravo kredit. Crna Gora, na primjer, duguje gotovo 40 posto svog nepodmirenog duga prema Kini. Kina je koristila lak novac i slabu moć da brzo stekne utjecaj, iskorištavajući akutnu potražnju za obnavljanjem truhle infrastrukture, zajedno s labavim regulacijskim praksama, laganim pravilima javnih nabava i lošim propisima o radu.

Srbija je glavni partner i središte i za Rusiju i za Kinu na Zapadnom Balkanu. Na temelju dugogodišnjih kulturnih i historijskih veza, više od 72 posto stanovništva zalaže se za još jače veze s Rusijom, a Beograd je nedavno potpisao Sporazum o slobodnoj trgovini s Euroazijskom ekonomskom unijom, prenose Vijesti.ba. Na Kinu se u Srbiji gleda kao na drugog najpouzdanijeg ekonomskog partnera. Nasuprot tome, na pristupanje EU pozitivno gleda manje od trećine Srba.

Zapravo, na cijelom Zapadnom Balkanu percepcija javnosti polako se naginje u korist Kine. Ključni pokretač je privlačnost pretpostavljenog "razvojnog modela" Pekinga, gdje bi ogromni protoci kapitala trebali donijeti dugotrajno bogatstvo (a ne dugovanje). I trenutna pandemija pomogla je ustrajnost u percepcijama. U različitim dezinformativnim kampanjama za EU rečeno je da okreće leđa regiji, dok su Rusija i Kina predstavljene kao odgovorniji akteri. Konkretno, u Srbiji prevladava mišljenje da je Kina njen pravi partner u vremenu kada joj je to potrebno, uprkos činjenici da EU planira pomoći regiju sa 412 miliona eura.

Uprkos ogromnoj ekonomskoj posvećenosti regiji, Zapad prima udarce u borbi za prestiž i ugled. Šta onda treba poduzeti?

Dio odgovora je "još istog". Uprkos preprekama, Evropa ostaje zvijezda vodilja za regiju. Većina ljudi i dalje podtiče svoju djecu da uče njemački ili engleski ili francuski jezik te da emigriraju u Berlin ili Beč, London ili Pariz, pa čak i u SAD; mali broj njih šalje svoju djecu u Moskvu ili Peking, prenose Vijesti.ba. Imati kineske i ruske prijatelje može biti vrlo atraktivno za neke političke lidere, ali i dalje postoji dubok rezervoar kulturne srodnosti Evropi, za koji će puno vremena trebati da se potpuno izgubi.

Integracija zemalja regije u EU i dalje je glavni cilj birača. S druge strane, "umor od proširenja" među državama članicama EU šalje užasan signal regiji i predstavlja blagodat korumpiranim lokalnim političarima koji jedva čekaju odgoditi bolne i invazivne reforme. Nedavna odluka da se konačno otvore pregovori o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, nakon što je prošlog oktobra francuski predsjednik Emmanuel Macron zaustavio taj proces, svakako je dobrodošla. Sada treba još jače pritisnuti. Revidirani proces proširenja bio je zamišljen tako da ograniči prostor za manevrisanje i kažnjava zaostajanje s reformama. Evropljani moraju ove alate iskoristiti iskreno, vršeći ozbiljan pritisak na nepokolebljive elite bez straha da će te zemlje "izgubiti" od suparnika.

Ali čak i u najboljem mogućem scenariju, punopravno pristupanje Evropskoj uniji potrajat će mnogo godina. Zapadu je stoga potrebna privremena strategija za razvoj i poboljšanje ekonomskih prilika u regiji. Potrebno je pronaći sinergiju između postojećih nastojanja, poput Berlinskog procesa pod vodstvom Njemačke i Inicijative tri mora, a svi budući transatlantski napori trebaju se usmjeriti na izgradnju ekonomskog prosperiteta. Od velikog je značaja i jedinstvo među zapadnim silama. Naprimjer, Trumpova administracija razmatra ekonomski paket za koji se nada da će namamiti Srbiju i Kosovo da sklope mir. I američki saveznici u Evropi moraju u potpunosti biti na tom tragu. Zapadne nesuglasice mogle bi biti recept za neuspjeh.

Zapad bi trebao podržati i sve napore ka regionalnoj ekonomskoj integraciji. Kao rezultat krize koronavirusa, razumljivo je da bi globalizovane mreže proizvodnje i prometa mogle biti revidirane i redimenzionirane, prenose Vijesti.ba. Ako se to ostvari, za zemlje zapadnog Balkana mogle bi se stvoriti ekonomske mogućnosti, baš kao što se to početkom devedesetih dogodilo za zemlje Višegradske grupe. Da bi takvu priliku iskoristila, regija odmah mora početi sa poduzimanjem koraka - smanjenjem carinskih i necarinskih barijera, kao i ublažavanjem uslova za putovanja i rad. Te su zemlje premale, slabe i nedovoljno institucionalizovane da bi se same takmičile na međunarodnom planu. Međutim, udružene u blok mogle bi se pokazati atraktivnom destinacijom, jer evropske kompanije re-kalibriraju svoje lance opskrbe.

Naročito sada, dok zapadni čelnici nastoje da odgovore na neposredne zahtjeve pandemije koronavirusa, vrijeme je da balkanski stručnjaci u Evropi i Americi strateški razmisle o tome kako bi ta regija mogla izgledati u postkriznom periodu. Prilika je to da se oblikuje bolja budućnost za Zapadni Balkan, jer sve veći zamah uzimaju zabrinjavajući trendovi. Poruka predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen tokom virtualnog zagrebačkog samita - da "zapadni Balkan pripada EU" - važan je korak u pravom smjeru.


D.K.

(Vijesti.ba)