4°C
Mostar 8°C
Tuzla 8°C
Banja Luka 8°C
Bihać 7°C
Powered by Dark Sky

21.02.2020 / 20:00 BiH - Piše: Sergio Šotrić

Kako su UZP fašisti ubijali Mostarce na Mašinskom fakultetu

Kako su UZP fašisti ubijali Mostarce na Mašinskom fakultetu
Foto: Vijesti.ba

Neki građani Mostara još uvijek ne znaju, kako je 90´tih godina bilo "studirati" na Mašinskom fakultetu u Mostaru.

Ponukan pojedinim komentarima na moj post objavljen 19.02. - na temu tužbe ZVONKE ZVONE VIDOVIĆA - kako (navodno) pojedinci (do dana današnjeg) nisu znali, da Zvonko Vidović - Zvona u ratu nije bio u logistici, nego da je Zvona Vidović u stvari nekadašnji pripadnik krim-službe Vojne policije HVO-a i isljednik u logoru Heliodrom, član Ureda za pružanje pravne pomoći pripadnicima braniteljske populacije pri GV HNS-a i svjedok obrane na suđenju Šestorci ratnih zlocinaca Udruženog Zlocinačkog Poduhvata - odlučio sam, u cilju educiranja širokih narodnih masa, a posebno onih, koji navodno (do danas) ništa nisu znali, ovdje kopirati (samo jedan mali dio) oficijelnog teksta dokumenata iz presude Međunarodnog Suda Ujedinjenih Nacija u Den Haagu.

Dio texta mog posta od 19.02.:

Kancelarija u kojoj je ZVONKO VIDOVIĆ sjedio na Mašinskom fakultetu za vrijeme rata, samo je nekoliko metara udaljena od podruma u kojem su pobijeni zarobljeni pripadnici Armije RBIH iz Vranice.

Ali Zvonko Vidović nije našao počinioce ubistva iako mu je to bio "zadatak".

Zvonko Zvona Vidović je (između ostalog) ispitivao i mostarskog građanina - civila - Aleksandra Acu Stojića, poslije čega se Aci Stojiću gubi svaki trag.

Zvonko Zvona Vidović danas ništa ne zna - sve je zaboravio, nista nije čuo, ništa nije vidio, ničega se ne sjeća.

Totalna amnezija...

Do dana današnjeg nisu pronađeni posmrtni ostaci ovog nedužnog čovjeka.

Molim sve one, koji na bilo koji način mogu pomoći (lično ili anonimno), da se pronađu posmrtni ostaci Ace Stojića (a i svih ostalih nestalih lica, za kojima se još uvijek traga), da se jave sa informacijama.

Unaprijed veliko ljudsko HVALA!

Dio teksta iz presude međunarodnog suda u Den Haagu:

MAŠINSKI FAKULTET U MOSTARU

839.

U paragrafu 104 Optužnice, tužilaštvo navodi da su snage Herceg-Bosne/HVO-a od 9. maja 1993. koristile Mašinski fakultet za zatočenje, ispitivanje i zlostavljanje uhapšenih ili zarobljenih muškaraca Muslimana. U paragrafima 94 i 95, tužilaštvo iznosi da su 10. maja 1993. vojno sposobni muškarci, mostarski Muslimani, – i to, konkretnije, Muslimani iz Vranice – uhapšeni i odvedeni, između ostalog, na Mašinski fakultet; da je među muškarcima odvedenim na Mašinski fakultet bilo 12 Muslimana, pripadnika ABiH, koji su za vrijeme zatočenja na Mašinskom fakultetu podvrgnuti zlostavljanju i više ih niko nikad nije vidio.

 

840.

Svjedoci A, CU, CW, Nedžad Bobeta – pripadnici ABiH, Muris Marić, Mujo Čopelj –muslimanski pripadnici HVO-a i Ismet Poljarević – Musliman, svi su proveli barem po nekoliko dana zatočeni na Mašinskom fakultetu od 9. maja 1993. godine, a Vijeću su pružili informacije u vezi s organizacijom Mašinskog fakulteta kao zatočeničkog centra (1), postupanjem s Muslimanima koji su ondje bili zatočeni (2) i, najzad, u vezi sa sudbinom 12 vojnika ABiH koji su uhapšeni nakon pada Vranice (3).

1. Organizacija Mašinskog fakulteta kao zatočeničkog centra

841.

Mašinski fakultet se nalazio u jednoj staroj zgradi s podrumom, prizemljem, dva sprata i tavanom.

Po riječima svjedoka zatočenih na Mašinskom fakultetu, prostorije u koje su ih zatvorili nalazile su se u podrumu.

Svjedok A je saopštio da su tri prostorije u podrumu korištene kao ćelije. U njegovoj prostoriji, svi zatočenici su bili pripadnici ABiH,1959 a svjedoci CW, Muris Marić i Mujo Čopelj bili su zatočeni zajedno u jednoj od druge dvije prostorije.

Jednu odvojenu, veoma mračnu prostoriju u podrumu zatočenici su koristili za mokrenje.

Svjedoci su takođe pomenuli jednu prostoriju u prizemlju u kojoj su ih ispitivali.

842.

Vijeće je steklo uvid u iskaze više svjedoka koji su izjavili da se 1993. godine na Mašinskom fakultetu nalazilo zapovjedništvo 3. bojne Vojne policije HVO-a, čiji je zapovjednik bio Željko Džidić.

Dva svjedoka su pomenula da je Mate Aničić, pripadnik 3. bojne Vojne policije,1964 bio prisutan za vrijeme njihovog zatočenja na fakultetu u maju 1993. i da je učestvovao u nasilju kojem su podvrgavani Muslimani.

Najzad, Muris Marić je rekao da je Mladen Naletilić, u pratnji Armina Pohare i Juke Prazine, 11. maja 1993. naredio da se zatočenici iz ćelije u kojoj se nalazio Muris Marić pošalju na Heliodrom, a da su oni tamo i odvezeni dva sata kasnije.

2. Postupanje prema zatočenicima na Mašinskom fakultetu

843.

Svi svjedoci su izjavili da su bili žrtve ili očevici nasilja nad zatočenicima ili premlaćivanja zatočenika dok su bili zatočeni na Mašinskom fakultetu.

Svjedoka A su tako udarili šljemom u lice i nogom u vrat, zbog čega je izgubio svijest.

Ismeta Poljarevića su pretukli, prije svega vojni policajci, stolicama i jarbolom zastave.

Slomili su mu nekoliko rebara i tokom pet mjeseci nije bio u stanju ni da hoda, ni da leži

3. Sudbina dvanaest vojnika ABiH844.Po navodima tužilaštva,


12 vojnika ABiH zatočenih na Mašinskom fakultetu pretrpjeli su brojna zlostavljanja i više ih niko nikada nije vidio poslije 10. maja 1993. godine. Njih su, kako se navodi, "divljački mučili i ubili" pripadnici 3. bojne Vojne policije.

845.

Svjedok A, pripadnik ABiH, potvrdio je da je bio zatočen u istoj prostoriji sa Hasanom Balićem, Alijom Čamom, Senadom Čehićem, Dževadom Čolićem, Mimom Grizovićem, Vahidinom Hasićem, Dževadom Husićem, Zlatkom Mehićem, Nenadom Feđom Milojevićem, Fahirom Penavom, Šefkom Pobrićem i Nazifom Šarančićem, koji su sva dvanaestorica bili pripadnici ABiH, a koje je identifikovao na jednom video-snimku. Po njegovim riječima, kasnije im se pridružio još jedan čovjek, Eso Husić, koji je bio "u civilu".

Tokom cijele noći 10. maja 1993., Svjedoka A i 12 vojnika ABiH su u više navrata tukli vojnici i vojni policajci HVO-a, koji su se smjenjivali u grupama od 10 ili 15 ljudi. Pri zadavanju udaraca služili su se predmetima kao što su puščani kundaci, pendreci, debeli kablovi, tako da su premlaćivane osobe gubile svijest.

Svjedok A je saopštio da je te večeri bio prisutan Željko Džidić, zapovjednik 3. bojne Vojne policije,1979 i da, iako nije sâm zadavao udarce, nije ih ni sprečavao.

U paragrafu 95 Optužnice posebno se pominje slučaj jednog vojnika ABiH kome je, kako se navodi, odsječeno uho, a poslije toga ga je jedan pripadnik HVO-a ubio hicem iz vatrenog oružja. S tim u vezi, Svjedok A je izjavio da je, i dalje tokom noći 10. maja 1993., došla jedna grupa vojnika HVO-a i da je pitala ko je od zatočenika prisutnih u prostoriji bio u "Daidžinoj vojsci". Kada je Dževad Husić rekao da je on jedan od tih, pripadnici HVO-a su ga odveli u susjednu prostoriju.

Svjedok A je izjavio da je čuo kako ga tuku. Jedan od pripadnika HVO-a je tražio nož da mu odsiječe uho i pitao Dževada Husića koje mu je uho draže prije nego što ga je odsjekao. Svjedok A je zatim čuo krike i jauke, a onda i hice iz vatrenog oružja.

Svjedok A je izjavio da je beživotno tijelo Dževada Husića zatekao kako leži na leđima u susjednoj prostoriji.

Prema riječima svjedoka A, ubrzo zatim je došla još jedna grupa pripadnika HVO-a i ponovo ih brutalno pretukla. Zatim su izveli četvoricu vojnika ABiH i odveli ih u susjednu prostoriju, gdje su ih prisilili da se međusobno tuku pjevajući pjesme u slavu istaknutih Hrvata, a potom su ih vratili u ćeliju. Druga grupa vojnika HVO-a je došla po "snajperist₣uğ". Pretpostavivši – a da nisu objasnili zašto – da je u pitanju Zlatko Mehić, odveli su ga u susjednu prostoriju. Prema riječima Svjedoka A, jedan od pripadnika HVO-a mu je hotimično polomio nogu. Zlatko Mehić se potom na rukama odvukao do prostorije u kojoj su se nalazili Svjedok A i ostali vojnici ABiH.

Nakon odlaska ove grupe vojnika HVO-a, Juka Prazina i izvjesni Pohara su ušli u prostoriju u kojoj su bili zatočeni Svjedok A i jedanaestorica vojnika ABiH1991 (budući da je Dževad Husićpreminuo) i otvorili vatru u stranu u njihovom pravcu. Jedan metak je svjedoka A pogodio u stopalo.

Nazif Šarančić i Mimo Grizović su u pucnjavi izgubili život, a Zlatko Mehić je umirao. Ostali zatočenici su izašli iz prostorije – uključujući i svjedoka A.

Vijeće konstatuje da, uopšte uzev, svjedoci nisu iznijeli pojedinosti u vezi sa daljom sudbinom preostale osmorice vojnika ABiH (Vijeće podsjeća da je ukupno bilo 12 vojnika ABiH, da su Dževad Husić, Nazif Šarančić i Mimo Grizović preminuli, a da je Zlatko Mehić umirao). Međutim, Vijeće napominje da su muslimanski i hrvatski vojni organi potvrdili nestanak dvanaestorice vojnika ABiH. Vijeće primjećuje da je Berislav Pušić iznio protivrječne informacije o sudbini ovih vojnika ABiH. Prilikom sastanka sa Amorom Mašovićem 29. decembra 1993., izjavio je da su osmorica od 12 vojnika ABiH živi i da su upućeni u inostranstvo. Godine 1995., u pismu "ombudsmanu Federacije BiH" izjavio je da ne zna šta se dogodilo s osobama koje su nestale 10. maja 1993. za vrijeme pada Vranice.

Vijeće, međutim, primjećuje da je u maju 2007. pronađena masovna grobnica u Gorancima, u opštini Mostar. Na osnovu obavljenih analiza DNK, pokazalo se da su, od 15 identifikovanih tijela, identifikovana tijela desetorice od ukupno 12 vojnika ABiH, i to tijela Alije Čame, Senada Čehića, Dževada Čolića, Mime Grizovića, Vahidina Hasića, Dževada Husića, Zlatka Mehića, Nenada Milojevića, Fahira Penave i Nazifa Šarančića.2001 Vijeće napominje da tijela Hasana Balića i Šefka Pobrića nisu pronađena i da se oni još uvijek vode kao nestali.

Vijeće zaključiluje da su, poslije napada na Mostar 9. maja 1993., na Mašinskom fakultetu – gdje je bila stacionirana 3. bojna Vojne policije na čelu sa zapovjednikom Željkom Džidićem – zatočeni muškarci Muslimani, nezavisno od toga da li su bili u sastavu ABiH ili HVO-a. Ti muškarci su bili žrtve brutalnog i opetovanog premlaćivanja. Vijeće se uvjerilo da su, tokom noći između 10. i 11. maja 1993., vojnici HVO-a ubili Aliju Čama, Senada Čehića, Dževada Čolića, Mimu Grizovića, Vahidina Hasića, Dževada Husića, Zlatka Mehića, Nenada Milojevića, Fahira Penavu i Nazifa Šarančića dok su bili zatočeni na Mašinskom fakultetu. Vijeće napominje da do danas nisu pronađena tijela Hasana Balića i Šefka Pobrića.

Piše: Sergio Šotrić (Izvor: Facebook)

Izdvajamo