
Nakon zabrane ulaska trojici državljana Srbije u BiH, analitičari upozoravaju na političke blokade koje bi mogle omogućiti da Bosna i Hercegovina postane sigurna tranzitna ruta za osobe koje se nalaze na potjernicama.
Odluka Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA) da zabrani ulazak u zemlju Milanu Radoičiću te braći Zvonku i Žarku Veselinoviću, uz obrazloženje da predstavljaju prijetnju po nacionalnu sigurnost, ponovo je otvorila pitanje kontrole državnih granica i funkcionisanja sigurnosnog sistema u BiH.
Ova mjera uslijedila je nakon što je beogradska Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) objavila da je Zvonko Veselinović ranije ovog mjeseca preko Sarajeva otputovao u Istanbul.
Slučaj je tako otvorio mnogo šire pitanje od same zabrane ulaska. Riječ je o regionalnom problemu u kojem osobe pod istragama, potjernicama i međunarodnim sankcijama koriste propuste na granici između Srbije i Bosne i Hercegovine, ali i političke blokade unutar bh. institucija, kako bi ovu zemlju koristile kao izlaznu ili tranzitnu rutu.
Direktor istraživanja u Beogradskom centru za sigurnosnu politiku (BCBP) Predrag Petrović ocjenjuje da Radoičić i braća Veselinović nisu bili samo lokalni politički i poslovni moćnici na sjeveru Kosova, već važan dio neformalnog sistema kontrole koji je Srpska napredna stranka (SNS) godinama održavala na tom području.
"Njihova glavna uloga bila je da politički disciplinuju srpsko stanovništvo. Sjever Kosova praktično je bio laboratorija za uspostavljanje modela političke kontrole koji se kasnije primjenjivao i širom Srbije, uključujući organizovane grupe koje su obilazile biračka mjesta u crnim džipovima“, pojašnjava Petrović za DW.
Prema njegovoj procjeni, njihov odlazak iz Srbije u ovom trenutku nije slučajan, već predstavlja pokušaj izbjegavanja eventualne krivične odgovornosti nakon promjene političkih odnosa u Beogradu i mogućnosti da tužilaštvo i policija počnu djelovati nezavisnije.
Kako navodi Petrović, braća Veselinović napustila su Srbiju preko Sarajeva i otputovala u Istanbul, dok „za Radoičića postoje nepotvrđene informacije da je otišao u Rusiju“.
"Posebno je značajno što su braća Veselinović odabrala BiH kao izlaznu rutu. Njihove poslovne i političke veze s Republikom Srpskom dobro su poznate i sežu do pojedinih struktura tamošnje vlasti. To im može pružiti oslonac izvan Srbije, mada nemamo dokaze da im je neko iz vlasti RS-a pomogao da napuste zemlju. Ovo pokazuje da problem nije samo u pojedincima, već u širokoj mreži političkih, poslovnih i kriminalnih veza koja se ne završava na granicama Srbije“, ističe Petrović.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a odbacili su medijske navode da se Milan Radoičić nalazi na teritoriji tog entiteta i da uživa zaštitu tamošnjih institucija. Istakli su da je za kontrolu prelaska državne granice nadležna Granična policija BiH te da entitetska policija postupa po svim međunarodnim potjernicama.
Potjernicu za Radoičićem zbog oružanog sukoba u Banjskoj raspisale su vlasti u Prištini, a u sistem Interpola unesena je posredstvom misije Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK), budući da Kosovo nije članica ove međunarodne policijske organizacije.
S obzirom na to da Bosna i Hercegovina ne priznaje nezavisnost Kosova niti s njim ima sporazume o pravnoj pomoći i izručenju, postupanje po takvim potjernicama unutar sigurnosnog i pravosudnog sistema BiH ostaje ograničeno i podložno političkim blokadama.
Preventivna mjera kada više nema koga spriječiti
Iz ugla Sarajeva, ovaj slučaj ne pokazuje nužno da je granica propusna u tehničkom smislu, već da sistem reaguje tek kada se pojavi formalni povod, a ne na osnovu ranije procjene rizika.
Stručnjak za sigurnost Safet Mušić objašnjava da Granična policija BiH dopušta ulazak osobama za koje u bazama podataka ne postoji zabrana ili potjernica koju država priznaje. Dodaje da BiH nema zakonsku obavezu da sankcije SAD-a ili EU-a automatski pretvori u zabranu ulaska, dok zbog nepriznavanja Kosova i tamošnje potjernice imaju ograničenu težinu.
"Osobe koje su godinama pod američkim sankcijama i na kosovskim potjernicama zato su mogle slobodno ulaziti, boraviti i odletjeti iz Sarajeva. Za osobe povezane s Banjskom i nabavkom oružja iz BiH to je bilo očekivano“, navodi Mušić za DW.
Kadrovi Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika ranije su se u institucijama BiH oštro protivili najavama zabrane ulaska tadašnjem potpredsjedniku Vlade Srbije i bivšem direktoru BIA-e Aleksandru Vulinu, koji je također pod sankcijama SAD-a.
Slične političke reakcije izazvala je i zabrana ulaska ruskom piscu Zaharu Prilepinu 2018. godine. On je proglašen sigurnosnom prijetnjom zbog učešća u proruskim oružanim formacijama u Ukrajini, nakon čega je vrh SNSD-a optuživao sigurnosne agencije u BiH za samovolju i kreiranje „crnih lista“ bez saglasnosti srpskih predstavnika.
Mušić ističe da se odluke o zabrani ulaska državljanima Srbije u BiH gotovo nikada ne posmatraju isključivo kao stručna pitanja. Umjesto toga, redovno izazivaju optužbe za „privatizaciju“ agencija i političke pritiske putem Vijeća ministara i Ministarstva sigurnosti.
"U takvom ambijentu agencije biraju najsigurniji put: čekaju da slučaj postane javan, jer tada odluka ima legitimitet koji ih štiti od političkog napada. Rezultat je preventivna mjera koja dolazi kada se više nema koga spriječiti. Dok sigurnosne procjene budu zavisile od toga ko će se politički uvrijediti, Bosna i Hercegovina će ostati zemlja kroz koju se prolazi lako, a iz koje se odlazi još lakše“, zaključuje Mušić.
Selektivna razmjena podataka i 1.600 kilometara granice
Na problem institucionalnih blokada i nedostatka povjerenja upozorava i profesor Univerziteta u Banjoj Luci i predsjednik Evropskog defendologija centra Duško Vejnović.
On smatra da međusobno nepovjerenje između policijskih i obavještajnih agencija u BiH dovodi do „selektivne i reciklirane razmjene informacija“, i to ne samo na nacionalnoj, nego prvenstveno na interesnoj i ekonomskoj osnovi.
"Uz neefikasan parlamentarni nadzor nad sigurnosnim sektorom u BiH stvara se međuprostor u kojem se prikrivaju pojedinci i grupe s kriminalnim dosjeima, što ukazuje na odsustvo pravne države i odgovornosti političkih elita“, ističe Vejnović za DW.
Čak i kada se zabrana ulaska formalno donese, ostaje pitanje koliko je njena primjena moguća na terenu.
Stručnjak za sigurnost Vladimir Vučković podsjeća da je granica BiH duga oko 1.600 kilometara, uz hronični nedostatak kadrova u Graničnoj policiji, zahtjevan teren i brojne ilegalne prelaze.
"Formalno-pravno, odluka znači da će im na graničnim prelazima ulazak biti uskraćen, ali je pitanje koliko je to provodivo u praksi, posebno ako se sjetimo nedavnih slučajeva nelegalnog prelaska državne granice, poput slučaja Zorana Galića, bivšeg direktora Granične policije BiH i zamjenika direktora SIPA-e, koji je u julu 2024. godine ilegalno prešao granicu i pobjegao u Hrvatsku uoči najavljenog hapšenja“, kaže Vučković za DW.
Test za novu vlast u Beogradu i institucije u Sarajevu
Zbog isprepletenosti političkih i kriminalnih interesa s obje strane Drine, Predrag Petrović trenutno ne očekuje intenzivniju policijsku i obavještajnu saradnju Srbije i BiH.
Iako je u Srbiji došlo do promjene političkih odnosa, policija, obavještajne službe i tužilaštva još prolaze kroz period neizvjesnosti, dok je dio rukovodećih struktura i dalje povezan sa starim sistemom vlasti.
Petrović pravi razliku između tehničke saradnje u suzbijanju klasičnog prekograničnog kriminala i slučajeva koji zadiru u vrh političkih i kriminalnih mreža, za koje je potrebna jasna politička odlučnost.
"Nakon formiranja nove vlade u Beogradu i uspostavljanja stvarne civilne kontrole nad sigurnosnim aparatom, saradnja s BiH trebala bi biti jedan od prioriteta. Ključno je da saradnja institucija ne zavisi od političkih veza osumnjičenih, već od zakona. U suprotnom, granice između Srbije i BiH ostat će propusnije za kriminalne mreže nego za pravdu“, poručuje Petrović.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja