
Privreda Federacije BiH ne može živjeti od obećanja, niti od najava rasterećenja može platiti račune, niti zadržati radnike pričama vlasti o razvoju.
Upravo je to ono što joj vlast godinama nudi, više troškove odmah, a reforme... Nekad. Uz to se populistički udovoljava raznoraznim udruženjima, na račun privrede od koje ovi budžetski i vanbudžetski paraziti odlično žive.
Politika je, dodvoravajući se udruženjima koja okupljaju jedva više aktivista od prosječne porodice u FBiH, usvojila Zakon o dopunama Zakona o električnoj energiji, kojom je zabranjena izgradnje novih malih hidroelektrana u većem bh. entitetu. Mnogi od njih nastali su “na parama” zapadnih fondova, kroz njih su se i Austrijanci borili protiv mini hidrocentrala u BiH, dok su svoju zemlju premrežili hiljadama istih. Zato danas, Bosanci i Hercegovci, umjesto da su gradili svoje, plaćaju uvoznu struju sa austrijskih hidrocentrala.
Slični bezmozgovići su se borili protiv gradnje novih termo-blokova. Slušalo se njih, a ne privredu. A onda je račun došao na naplatu. Privredi!
Najava da bi cijena električne energije za privredne subjekte u 2027. mogla porasti od 26 do 31 posto je poruka kompanijama da će ovdje poslovati pod sve težim uslovima, dok konkurenti na drugim tržištima dobivaju prostor da rastu. Struja za firme u BiH će po prvi put nakon dvije decenije biti skuplja nego u Njemačkoj, Češkoj, Kini, SAD-u i Brazilu. I više nije stvar toga koliko će to lančanih poskupljenja izazvati, pitanje je koliko će firmi uopće opstati.
Skuplja struja dolazi nakon poskupljenja plina, goriva, komunalnih usluga i cestarina. Istovremeno, fiskalna rasterećenja izostaju, više od 2.800 parafiskalnih nameta i dalje pritišće pravna lica, a sivo tržište, prema procjenama poslodavaca, čini više od 30 posto BDP-a Federacije. To je sistem u kojem se od urednih kompanija traži da podnesu sav teret, dok se nelegalne ne tretira, a ključne probleme gura pod tepih.
Na evidenciji je oko 260.000 nezaposlenih, a privredi nedostaje radne snage.Zapošljavanje stranih radnika opterećuje se novim administrativnim preprekama. Umjesto da uklanja prepreke, vlast ih (p)ostavlja na putu poslodavcima, a zatim se čudi što ljudi odlaze, a kompanije teško pronalaze radnike.
Izostaju pomaci u digitalizaciji, evropskim integracijama i pitanjima koja neposredno utiču na poslovanje, od CBAM-a i statusa na sivoj listi MONEYVAL-a do pristupa evropskim fondovima i ograničenja boravka profesionalnih vozača u EU. Dok zemlje okruženja koriste raspoložive programe i jačaju konkurentnost, BiH ostaje po strani.
Elektroprivreda BiH i Vlada FBiH zato ne smiju razgovor o cijeni struje svesti na puko pregovaranje, niti se koristiti starim trikom puštanja probnih balona u eter, pa kasnije tvrditi kako je kompromis pronađen na srednjoj cijeni. Jer, poskupljenja su kontinuirana zadnje četiri godine. Novo bi moglo biti udar koji dobar dio firmi neće moći apsorbirati. Trošak će se preliti na cijene proizvoda, investicije, plate i radna mjesta. A kada proizvodnja stane ili se preseli, ne vraća se novim obećanjem.
Od aktuelne vlasti traži se da pokaže da razumije posljedice svojih odluka i da ih zaustavi prije nego što šteta postane nepovratna. Od one koja dolazi traži se još više. Jer, privreda ne može čekati još jedan mandat na reforme koje se najavljuju, a nikada ne stižu.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja