Zatvorske farme: U RS-u štede novac dok pripremaju osuđenike za život na slobodi

Selak je rekao da ovakav sistem omogućava zatvorima da proizvedu velike količine voća, povrća i mesa za ishranu zatvorenika i osoblja, istovremeno pružajući korisnu radnu terapiju u procesu resocijalizacije.

On je naglasio da je radno angažovanje zatvorenika dobrovoljno, predstavlja koristan dio njihovog tretmana i nikada se ne koristi kao oblik kažnjavanja.

- Kazneno-popravni zavodi u Republici Srpskoj koji se nalaze u Banjaluci, Foči, Istočnom Sarajevu, Bijeljini, Doboju i Trebinju razvili su sopstvene poljoprivredne ekonomije i farme, a ova privredna strategija donosi uštede budžetu i služi kao dio procesa resocijalizacije osuđenih - naveo je Selak.

Prema njegovim riječima, najveći dio mesa, mliječnih proizvoda i povrća, koji se svakodnevno nađu na meniju uhapšenih lica, ne dolazi iz javnih nabavki, već sa zatvorskih imanja na kojima rade osuđena lica.

Cjelokupan proces odvija se pod stručnim nadzorom privredno-instruktorskih službi, čime su zatvori uspješno spojili ekonomsku samoodrživost i društvenu korist.

- Ovaj sistem je pravno uređen Zakonom o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, koji omogućava zavodima da djeluju kao specifični privredni subjekti i organizuju rad osuđenika - pojasnio je Selak.

On je rekao da KPZ Foča sa svojom Privrednom jedinicom "Drina" obuhvata kapacitete u stočarstvu, svinjogojstvu, govedarstvu, ovčarstvu i pčelarstvu.

- Sa farme nadomak Foče svježe meso i mliječni proizvodi idu pravo u zatvorsku kuhinju, dok se višak ponude plasira i na slobodno tržište kroz turistički kompleks i Motel Brion - precizirao je Selak.

On je rekao da sličan model primjenjuje i KPZ Banjaluka, na poluotvorenom odjeljenju ove ustanove u Trnu, gdje funkcioniše moderna svinjogojska farma koja pokriva godišnje potrebe ovog zavoda za mesom.

- Sa druge strane, zavodi u Istočnom Sarajevu, Bijeljini, Doboju i Trebinju iskoristili su zemljišne kapacitete za plasteničku i poljoprivrednu proizvodnju i uzgajaju povrće, krompir, kupus, paradajz i paprike - napomenuo je Selak.

On je istakao da je kompletan lanac proizvodnje pod stalnim sanitarnim i veterinarskim nadzorom.

- Јelovnici na sedmičnom nivou obezbjeđuju optimalan balans u ishrani, a posebna pažnja posvećuje se bolesnim osuđenicima. Zakon nalaže i potpuno poštovanje vjerskih i kulturnih zahtjeva zbog čega su po potrebi dostupni i posni meniji, kao i obroci usklađeni sa vjerskim propisima - naglasio je Selak.

Osim ekonomske računice, Selak je rekao da najveća vrijednost zatvorskih farmi u Republici Srpskoj leži u ljudskom faktoru i resocijalizaciji.

- Svrha rada osuđenika je sticanje, održavanje i razvijanje njihovih radnih sposobnosti, navika i stručnog znanja, kako bi se nakon puštanja na slobodu što lakše integrisali u društvo - poručio je Selak.

Selak je pojasnio da se posao organizuje unutar ili van ustanove, da se vodi računa o tome da bude što sličniji radu na slobodi, a usklađuje se sa zdravstvenim sposobnostima i programom tretmana zatvorenika, uz obavezno ispunjavanje svih bezbjednosnih pravila.

- Rad na ekonomijama primarno je rezervisan za osuđenike u poluotvorenom i otvorenom tretmanu, gdje u saradnji sa instruktorima prolaze kroz intenzivnu praktičnu obuku i stiču vrijedne vještine u oblastima kulinarstva, stočarstva i povrtarstva - rekao je Selak.

On je zaključio da ovi ljudi nakon izdržavanja zatvorske kazne ne izlaze na slobodu praznih ruku, već sa sobom nose primjenjivo znanje i zanat koji im omogućava brže adaptiranje u društvenu zajednicu.

(Vijesti.ba)