Nastavnici pod sve većim pritiskom: Ko brine o njima?

Stručnjaci upozoravaju na važnost otvorenog razgovora o mentalnom zdravlju, prevenciji problema i stvaranju uslova u kojima nastavnici mogu pravovremeno potražiti pomoć.

Mentalno zdravlje nastavnika sve je važnija tema u razgovorima o kvalitetu obrazovanja. Od prosvjetnih radnika očekuje se da prenose znanje, prate potrebe učenika, sarađuju s roditeljima i odgovaraju na različite izazove u školama. Međutim, pitanje podrške njihovom mentalnom zdravlju često ostaje u sjeni svakodnevnih obaveza.

Upravo o tome razgovarano je na 10. konferenciji „Mentalno zdravlje kao zajedničko dobro“, održanoj na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja. U fokusu su bili izazovi s kojima se nastavnici suočavaju u nastavnom i vannastavnom procesu, kao i mogućnosti prevencije problema i unapređenja njihove podrške.

Ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona Ahmed Omerović istakao je da je važno da se odluke u obrazovanju donose na osnovu naučnih činjenica, posebno kada je riječ o prevenciji problema i položaju nastavnika.

„Intencija je da ova konferencija da odgovore na određena pitanja na naučnim činjenicama, a to će pomoći svima onima koji donose odluke. Svima koji kreiraju javne politike da ih usklade s tim i da dobijemo odgovore na koji način raditi prevenciju ovog problema i na koji način ojačati položaj nastavnika, ali generalno, na koji način da pristupimo ovom segmentu“, rekao je Omerović.

Posao nastavnika ne podrazumijeva samo održavanje nastave i prenošenje znanja. Uz pripremu časova, praćenje napretka učenika i administrativne obaveze, prosvjetni radnici moraju odgovarati i na različite potrebe djece i očekivanja roditelja. Novi izazovi u školama dodatno otvaraju pitanje načina na koji se nastavnici nose sa svakodnevnim pritiscima.

Direktorica British Councila u Bosni i Hercegovini Amila Karavdić naglasila je da se opterećenje nastavnog osoblja često zanemaruje, iako se izazovi pojavljuju u različitim segmentima njihovog rada.

„Drago nam je da smo u Tuzli i da pričamo o jednoj jako važnoj temi. I o nečemu što vrlo često zaboravljamo, a to je pod kolikim pritiskom je nastavno osoblje u školama, i osnovnim i srednjim. Kako dolaze novi izazovi i novi problemi za njih, vrlo često i u nastavi, ali i u vannastavnom procesu“, kazala je Karavdić.

Zbog toga se pitanje mentalnog zdravlja nastavnika ne može posmatrati isključivo kao lična odgovornost pojedinca. Važno je i kakvu podršku imaju u školama, kome se mogu obratiti kada se suoče s poteškoćama te postoje li mehanizmi koji omogućavaju pravovremenu stručnu pomoć.

Jedan od važnih koraka u zaštiti mentalnog zdravlja jeste mogućnost da se o problemima govori otvoreno, bez straha od osude ili stigmatizacije. Iako se o mentalnom zdravlju danas razgovara više nego ranije, potrebno je nastaviti raditi na tome da traženje stručne pomoći bude prihvaćeno kao odgovoran korak, a ne kao znak slabosti.

Predsjednik Podružnice Društva psihologa Federacije BiH Tuzla Elvis Vardo ocijenio je da je u protekloj deceniji ostvaren pomak u načinu na koji se govori o ovoj temi.

„Evo, 10 godina nakon prvih Tuzlanskih dana psihologije o mentalnom zdravlju razgovaramo mnogo slobodnije nego što smo govorili. Donekle smo uspjeli da skinemo tu negativnu stigmu oko same tematike kao takve. Za traženje pomoći tog tipa prisutno je manje otpora ili eventualno stida nego što je to bilo ranije“, rekao je Vardo.

Otvoren razgovor posebno je važan u profesijama u kojima se od zaposlenih očekuje visok nivo odgovornosti i svakodnevna komunikacija s drugim ljudima. Prepoznavanje poteškoća i pravovremeno traženje pomoći mogu biti važni koraci u prevenciji ozbiljnijih problema, zbog čega je potrebno graditi okruženje u kojem nastavnici neće osjećati da o vlastitim teškoćama moraju šutjeti.

Da briga o mentalnom zdravlju nastavnika zahtijeva saradnju obrazovnih institucija i stručnjaka smatraju i organizatori konferencije.

Direktor Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona Izet Numanović istakao je da je interesovanje nastavnika i stručnih saradnika za ovakve događaje dobro, što, prema njegovim riječima, predstavlja podsticaj da se slične aktivnosti organiziraju češće.

„Interesovanje je do sada izuzetno dobro, što nam daje jednu zadaću za ubuduće da ovakve i slične događaje moramo češće prakticirati“, rekao je Numanović.

Dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Sead Nazibegović naglasio je važnost otvorenog razgovora o poteškoćama s kojima se mogu suočiti i nastavnici, kao i pripreme budućih prosvjetnih radnika za prepoznavanje i prevenciju problema.

„Jako je bitno da se napokon bez stida i bez obrada raspravlja o nastavnicima koji mogu doći u probleme, kao i bilo koja druga profesija. Mi se prije svega brinemo za onaj kadar koji mi proizvodimo na Filozofskom fakultetu, a nastavnici koji su danas na ovom seminaru imat će priliku čuti na koji način mogu reagirati i kako mogu preduprijediti neke stvari“, kazao je Nazibegović.

Konferencija „Mentalno zdravlje kao zajedničko dobro“ organizirana je uz učešće Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona, Društva psihologa Federacije BiH Tuzla i British Councila u Bosni i Hercegovini.

Razgovor o mentalnom zdravlju nastavnika otvara i šire pitanje odgovornosti obrazovnog sistema. Ako se od prosvjetnih radnika očekuje da prepoznaju potrebe učenika, pruže im podršku i odgovore na različite izazove, jednako je važno osigurati da i oni imaju pristup podršci kada im je potrebna.

Očuvanje mentalnog zdravlja nastavnika zato nije samo pitanje dobrobiti zaposlenih. Ono je i dio stvaranja zdravijeg školskog okruženja u kojem podršku mogu dobiti i nastavnici i učenici.

V. M.

(Vijesti.ba)