Strahote logora Sušica: Zatočenici premlaćivani, žene seksualno zlostavljane

Od kraja maja do oktobra 1992. godine, logor je korišćen za zatočenje oko 8.000 nesrpskih civila iz Vlasenice i okolnih sela.

Prema dosijeu koji je objavio Fond za humanitarno pravo iz Beograda, bivši general Vojske Republike Srpske (VRS) Svetozar Andrić izdao je naređenje za osnivanje logora Sušica na osnovu odluke Vlade SAO Birač. Nakon osnivanja, upravnik je bio pripadnik stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica Veljko Bašić, dok je od početka juna do približno kraja septembra 1992., logorom komandovao Dragan Nikolić zvani „Jenki“, pripadnik voda specijalne policije pri SJB-u.

Nikolića je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2005. pravosnažno osudio na 20 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za učešće u progonu, ubistvima, mučenju i silovanju bošnjačkih zatočenika u logoru Sušica. Na prijevremenu slobodu pušten je 2013. godine nakon što je odslužio dvije trećine kazne. Preminuo je 2018. u Vlasenici.

Kako je opisano u presudi Draganu Nikoliću, logor Sušica sastojao se od dvije glavne zgrade i manje kuće. Zatočenici su bili smješteni u hangaru dimenzija 50x30 metara, u kojem je istovremeno boravilo između 300 i 500 ljudi. Drugi objekat je služio za skladištenje uniformi i oružja. Uslovi su bili izuzetno teški računajući i pretrpani prostor i često pokvarenu hranu za zatočenike. Manja kuća služila je stražarima i komandantu za ispitivanje zatočenika.

U logoru su držani muškarci, žene i djeca, a katkad su bile zarobljene i cijele porodice. Žene i djeca su obično ostajali samo kratko vrijeme prije nego što bi ih prisilno premjestili na druge lokacije. Krajem juna 1992. velik broj zatočenih muškaraca prebačen je iz logora Sušica u logor Batković blizu Bijeljine. Stražari su svakodnevno surovo tukli zatočenike. Mnogi zarobljeni su umrli od posljedica premlaćivanja. Mnoge od zatočenih žena bile su seksualno zlostavljane uključujući i silovanja. Logorski stražari i drugi muškarci kojima je bio dozvoljen ulazak u logor često su noću izvodili žene iz hangara. Kada su se vraćale, bile su van sebe i traumatizovane.

UDIK-ova publikacija „Ratni zločini u Milićima i Vlasenici – presude“ dokumentuje tri predmeta vođenih pred Sudom Bosne i Hercegovine, koji se odnose na ratne zločine počinjene na području prijeratne opštine Vlasenica. Državni je sud oglasio krivim Predraga Bastaha i Gorana Viškovića i osudio na ukupno 40 godina zatvora za zločine u Vlasenici, dok je Dragan Marinković osuđen na osam godina zatvora za ratni zločin počinjen na području današnjih Milića. Bastah i Višković su učestvovali u izvođenju više bošnjačkih civila iz logora, koji se više nikada nisu vratili i od tada im se gubi svaki trag a njihova tijela nikad nisu bila pronađena. Pred Sudom Bosne i Hercegovine trenutno je u toku više postupaka za ratne zločine počinjene na ovom području.

Ističu da se uprkos priznanjima pojedinih osuđenika za ratne zločine, svjedočenjima preživjelih, kao i brojnim činjenicama utvrđenim pred domaćim i međunarodnim sudovima, Bosna i Hercegovina i danas se suočava s pojavama negiranja da su ratni zločini i genocid počinjeni.

Posebno zabrinjava javno veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, omalovažavanje preživjelih, kao i retorika koja podstiče podjele, netrpeljivost i strah od novih sukoba.

- Dodatno uznemirava i što se pitanja ratne prošlosti i međunacionalnih podjela i dalje koriste kao sredstvo političke mobilizacije, naročito tokom izbornih kampanja. Umjesto programa usmjerenih na rješavanje stvarnih problema građana, politički diskurs često se svodi na optuživanje drugih, produbljivanje podjela i korišćenje ratnih trauma u političke svrhe - upozoravaju iz UDIK-a.

Pozivaju nadležne pravosudne i druge institucije da njihov posao obavljaju odgovorno, efikasno i nepristrasno. Smatraju da je potrebno ubrzati postupke koji su u toku i intenzivirati rad na procesuiranju počinilaca zločina.

- Mnoge žrtve i njihove porodice još čekaju pravdu, a odgovornost države i pravosudnih institucija je da osiguraju da zločini budu istraženi te da odgovorni budu procesuirani u skladu sa zakonom. Ne smijemo dozvoliti da institucije postanu dio politike zaborava, poricanja ili relativizacije zločina. Utvrđivanje činjenica, procesuiranje odgovornih i njegovanje kulture sjećanja osnova je za izgradnju društva u kojem se poštuju ljudsko dostojanstvo i pravo svake žrtve na pravdu. Na kraju, potrebno je otvoreno govoriti i o vlastitoj odgovornosti. Stanje u kojem se naše društvo nalazi nije posljedica samo odluka institucija već i političkih agendi i odluka onih kojima građani daju povjerenje – navodi se u saopćenju iz UDIK-a.

Poručuju da istina, pravda i dostojanstveno sjećanje na žrtve ne smiju biti predmet političkih kalkulacija i da moraju biti trajna obaveza društva i institucija Bosne i Hercegovine.

(Vijesti.ba / FENA)