Nadbiskup Vukšić posvetio župnu crkvu u Kiseljaku

Misno slavlje i obred posvete predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem i vojnim biskupom mons. Mirom Relotom, uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića i još tridesetak svećenika, među kojima su bili kreševski dekan i župnik fra Josip Tomas te kiseljački župnik fra Antun Perković.

Kod oltara su asistirali franjevački bogoslovi predvođeni ceremonijarom fra Ilijom Alandžakom, gvardijanom i župnikom u župi Sv. Ante Padovanskog u Beogradu.

„Bog svih naroda“

Uvodeći u svetu misu, nadbiskup je najprije pojasnio sam čin posvete te je blagoslovljenom vodom poškropio narod, oltar i zidove crkve, a poslije službe riječi uputio je prigodnu homiliju.

U njoj se osvrnuo na Isusovu prispodobu o radnicima u vinogradu, istaknuvši kako Isus njome pokušava učenicima protumačiti šta bi bilo Kraljevstvo Božije te koristi slike iz običnog ljudskog života, posebno slike koje su lako razumljive njegovim slušateljima. Naglasak prispodobe, kako je objasnio, jeste dobrota: „Šta ste vi zli ako sam ja dobar?“

„Ponajprije, da bismo razumjeli šta Isus zapravo želi reći onoj konkretnoj zajednici svojih učenika, trebamo se prisjetiti da je u religiji koju su oni do tada nasljedovali i u religiji u kojoj je Isus rođen Bog bio nacionalni bog. Narod izabrani imao je svoga boga i sljedbenici te religije nisu mogli biti oni koji nisu bili članovi toga naroda. Stoga je čak i svako društveno druženje s pripadnicima drugih bilo jedva prihvatljivo. Isusu tako zbog te okolnosti mnogo puta prigovaraju što se druži sa Samarijancima, Samarijankama i tako dalje, što su bili pripadnici drugih naroda koji nisu slijedili židovsku religiju. Isus, dakle, priprema svoje učenike na njihovo buduće poslanje. Da je Bog kojega on propovijeda i Kraljevstvo nebesko koje on navješćuje Bog svakoga čovjeka, Bog svih naroda i Kraljevstvo nebesko kao stanje duha i mirne savjesti, sloge s pravilima Božijeg zakona, stvar svakoga čovjeka i stvar svakoga naroda. I ko to ne bude shvatio, iako prvi po izabranju kao izabrani narod, moglo bi mu se dogoditi da bude posljednji, a oni posljednji, to jest oni do kojih riječ Božija stigne na kraju ljudske historije, slikovito dana o jedanaestoj uri ljudske historije, moglo bi se dogoditi da budu prvi“, objasnio je mons. Vukšić ističući kako, dakle, kršćanstvo nije nacionalna vjera.

Božija dobrota

Progovorio je nadalje o Božijoj dobroti te kako svakome treba dati ono što je njegovo, „a onome ko nema i onome ko treba, treba dati i više od onoga što je njegovo i više od onoga što je objektivno zaradio“.

„To je svrha djelovanja svih naših Caritasa, to je svrha kršćanske ljubavi. To je iskorak iz pravde u ljubav i dobrotu. U tome su nam na osobit način primjer sveci i veliki likovi iz naše crkvene prošlosti. Stoga je krasan običaj da se u oltare, kad god je to moguće, kada ih se posvećuje, ugrađuju relikvije, moći svetaca“, objasnio je nadbiskup Tomo dodajući kako će u oltar kiseljačke crkve ugraditi relikvije svetaca čiji su posmrtni ostaci pronađeni u rimskim katakombama.

„I neka po zagovoru Ilije proroka dragi Bog blagoslovi i ovu dvoranu i sve ljude koji će se ovdje okupljati i posebno one koji su zaslužni da je ova lijepa dvorana podignuta i ovako uređena i ovaj oltar kamenim na ovaj način postavljen, kao i sve ljude koji prolaze kroz ovo mjesto i u njemu žive, da bismo svi, svi po primjeru svetaca gradili svetost u vlastitim životima i kao posvećeni bili svjedoci Božije dobrote na ovome svijetu. Jedino to je Kraljevstvo nebesko“, kazao je na kraju mons. Vukšić potičući vjernike neka ljubav i dobrota budu pravila njihovih misli, djelovanja i svega što se događa u njihovim životima.

Uslijedio je obred posvete crkve i oltara. Nakon otpjevanih litanija i izgovorene povelje o posveti crkve i oltara, nadbiskup je u oltar položio relikvije kostiju mučenika čija su tijela pronađena u rimskim katakombama te je potom posvetio najprije oltar, a onda na simboličan način i crkvu tako što je pomazao četiri križa na crkvenim zidovima.

Prije završnog blagoslova, zahvalu nadbiskupu, kao i svima koji su na bilo koji način pomogli u organiziranju ove svečanosti, izrekao je župnik fra Antun.

Poslije mise druženje je nastavljeno u župnom dvorištu.

Vrijedi još spomenuti da se župa Kiseljak za ovu svečanost posvete i proslave 150. godišnjice duhovno pripremala trodnevnim misnim slavljima. Prvog i drugog dana svetu misu predvodio je fra Mario Knezović, župnik i gvardijan u župi Sv. Petra i Pavla u Mostaru, a misu uočnicu predvodio je fra Damir Pavić, tajnik Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene. Na dan glavnog slavlja, u jutarnjim satima, proslavljena je sveta misa koju je predvodio kreševski dekan fra Josip za sve pokojne župljane, svećenike, časne sestre i sve žrtve ratova i poraća.

Inače, župa Kiseljak nastala je 1876. godine odvajanjem od župe Banbrdo. U župi su se mise najprije slavile u manjoj kapelici, dok je prva crkva sagrađena na brijegu tek 1897. godine prema projektu Josipa Vancaša. Ova crkva je porušena 1984. godine jer više nije mogla udovoljavati potrebama, te je 1986. godine završena nova crkva prema projektu Antuna Karavanića. U svojim počecima župa je brojala oko 800 vjernika, a najveći broj vjernika bilježi 1991. godine, kada je bilo prisutno 5.990 župljana. Danas broji oko 4.500 vjernika.