Stara kamena džamija u Ripču: Između vjere, baštine i nove turističke priče

Kamen, drvo, tradicionalni bosanski motivi i pogled na rijeku stvaraju ambijent u kojem se vjerska i kulturna baština prepliću s turističkim potencijalom ovog dijela Bihaća. Tek nekoliko sedmica nakon što je ponovo otvorila vrata, džamija već privlači i posjetioce koji u Ripač dolaze zbog Une, prirode i odmora.

Prilikom obilaska Velike otoke među posjetiocima su bili i turisti iz arapskih zemalja, što otvara novu dimenziju priče o ovom objektu. Džamija koja je decenijama bila ruševina sada je ponovo dio prostora kroz koji prolaze domaći i strani gosti, a njena lokacija na riječnom otoku daje joj potencijal da postane jedna od prepoznatljivih tačaka turističke ponude Ripča.

Ripač je i prije obnove džamije bio mjesto koje su posjećivali brojni gosti iz zemalja Bliskog istoka. Turisti iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, Katara i drugih zemalja posljednjih godina boravili su u ovom dijelu Bihaća, privučeni Unom, prirodnim ambijentom i mogućnošću odmora.



U takvom okruženju Stara otočka džamija dobija funkciju koja nadilazi isključivo vjersku. Ona je istovremeno obnovljeni vakufski objekt, svjedočanstvo historije Ripča i dio prostora koji posjetiocima može ponuditi pogled na tradicionalnu bosansku arhitekturu i način života.

Posebnost džamije počinje njenim položajem. Izgrađena je na riječnom otoku, što je čini rijetkim primjerom takve sakralne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Obnovljeni objekt zadržao je izgled kamene džamije, uz drvene elemente i tradicionalnu gradnju, dok se neposredno uz njega pruža pogled prema Uni i zelenilu Ripča.

Unutrašnjost je uređena u tradicionalnom duhu. Drvene grede, prozori, ograda mahfila, ćilimi i detalji enterijera stvaraju toplinu prostora, dok se kroz prozore istovremeno vidi pejzaž koji je vjerovatno jedan od najvažnijih razloga zbog kojih Ripač godinama privlači goste.

Posebno mjesto u tom ambijentu ima prostor za odmor i druženje, uređen u prepoznatljivom bosanskom stilu. Ćilimi, jastuci, sećija i tradicionalni pribor za kafu stvaraju sliku Bosne koju strani posjetilac ne susreće samo kroz historijske knjige ili turističke brošure, nego je može doživjeti neposredno.



Upravo spoj vjerske baštine, tradicionalne arhitekture i prirodnog ambijenta predstavlja potencijal koji je prepoznat i tokom same obnove. Još u aprilu ove godine, dok su trajali završni radovi na uređenju harema, iz džemata je navedeno da se prostor želi urediti ne samo za svakodnevne potrebe vjernika nego i uključiti u turističku ponudu ovog dijela Bihaća.

Današnji izgled Stare otočke džamije teško je povezati s njenom sudbinom tokom 20. stoljeća. Džamija je pripadala osmanskom periodu, a u Drugom svjetskom ratu, 1942. godine, spaljena je i potpuno uništena. Nakon toga je više od osam decenija ostala izvan vjerske funkcije.

Obnova je pokrenuta nakon dugog perioda u kojem je među mještanima postojala želja da se nekadašnji objekt vrati životu. Projekt je podrazumijevao obnovu prema izvornom izgledu, a rezultat je kamena građevina koja danas podsjeća na nekadašnju džamiju i njeno mjesto u životu Ripča. Time je obnovljen i jedan dio pejzaža koji je decenijama bio obilježen odsustvom. Velika otoka više nema samo tragove nekadašnje džamije. Ima objekt koji ponovo ima svoju funkciju.


(Vijesti.ba / FENA)