Isplovila "podmornica sudnjeg dana"

Iako je isplovljavanje prošlo bez svečanosti, kretanje ovog plovila pomno prate zapadne obavještajne službe i vojni analitičari, piše Telegraph.

Riječ je o podmornici teškoj oko 10.000 tona, koja je posebno napravljena za nošenje do šest primjeraka Posejdona, jednog od najrazornijih ruskih nuklearnih oružja.

Prema navodima ruskih medija, Posejdon je autonomni podvodni dron koji koristi vlastiti mali nuklearni reaktor. Može biti lansiran s velike udaljenosti, preći više od 10.000 kilometara i zaroniti na dubinu do 1.000 metara.

Njegova namjena je da se približi cilju ispod površine mora i detonira nuklearnu bojevu glavu. Takva eksplozija mogla bi izazvati ogromna razaranja, a ruski izvori tvrde i da bi mogla izazvati radioaktivni tsunami koji bi ugrozio obalne gradove i vojne baze.

Prijetnje Londonu i britanski odgovor

Testiranje Habarovska poklopilo se s novim zaoštravanjem retorike u Moskvi. Nakon što je Ujedinjeno Kraljevstvo odobrilo Ukrajini korištenje dronova za napade duboko unutar ruske teritorije, pojedini ruski državni propagandisti javno su govorili o mogućnosti upotrebe Posejdona protiv Britanije.

#RUSSIA’S “DOOMSDAY” WEAPON POSEIDON MOVES CLOSER

The #Khabarovsk submarine has reportedly begun sea trials, bringing Russia’s dedicated #Poseidon nuclear drone carrier closer to service

Once launched, Poseidon could be extremely difficult to detect & intercept underwater pic.twitter.com/tspcvST4pC

— InsightsofWave (@InsightsofWave) August 20, 2026

Televizijski voditelj Vladimir Solovjov u svojoj emisiji poručio je: „Dajte Britancima tri dana da nauče disati pod vodom, a zatim ih pogodite Posejdonom.“

Iz ruske ambasade u Londonu ubrzo je stiglo i službenije upozorenje da će Britanija „platiti veću cijenu što više pomaže Kijevu“.

Novi britanski premijer Andy Burnham odbacio je takve prijetnje i poručio da Ujedinjeno Kraljevstvo nije „prijatelj samo za lijepo vrijeme“ te da će podrška Ukrajini biti nastavljena.

Oružje „sudnjeg dana“ ili skupi blef?

Iako Posejdon na papiru djeluje zastrašujuće, zapadni stručnjaci upozoravaju da su šanse za njegovu stvarnu upotrebu veoma male.

Dr. Richard Connolly, stručnjak za rusku odbrambenu politiku iz instituta RUSI, smatra da je riječ o oružju namijenjenom scenariju „sudnjeg dana“ i da ga Rusija nema u velikim količinama.

„Moramo se zapitati kome su te izjave uopće namijenjene. Kad bi Rusija zaista napravila ono što predlažu njihovi TV voditelji, suočila bi se s trenutnom odmazdom britanskog nuklearnog sistema Trident. U Moskvi to dobro znaju i sigurno ne žele platiti tu cijenu“, rekao je Connolly.

Ideja o ovakvom oružju nije nova. Još tokom 1950ih sovjetski naučnici razmatrali su mogućnost razvoja oružja koje bi moglo zaobići američku odbranu i izazvati tsunami koji bi pogodio američke luke.

Projekat je tada napušten jer Sovjeti nisu mogli smjestiti nuklearni reaktor u dovoljno mali prostor. Zbog toga je domet bio ograničen na svega tridesetak kilometara.

Rusija je početkom 2000ih ponovo aktivirala ideju, između ostalog zbog straha da bi američki protivraketni sistemi mogli oslabiti efikasnost njenih klasičnih balističkih raketa.

Tako su razvijeni Posejdon i krstareća raketa na nuklearni pogon Skyfall, koju zapadni posmatrači zbog mogućeg problema s radijacijom nazivaju i „letećim Černobilom“.

Rusija planira izgradnju ukupno 30 Posejdona i četiri specijalne podmornice. Osim nove podmornice Habarovsk, za ovu ulogu već je prilagođena i starija podmornica Belgorod.

Psihološki pritisak na Zapad

Vojni analitičar William Alberque navodi da je Posejdon prvenstveno zamišljen kao oružje „drugog udara“, odnosno sredstvo nuklearne odmazde.

Ipak, prema njegovoj ocjeni, ovo oružje ima i važnu političku i psihološku ulogu. Njime se, kako navodi, vrši pritisak na Zapad i pokušava oslabiti saradnja između Sjedinjenih Američkih Država i evropskih saveznika.

Među stručnjacima i dalje postoje dileme o tome koliko je Posejdon zaista efikasan i koliko ga je teško otkriti.

Ako pri velikim brzinama proizvodi veliku buku i izaziva značajne poremećaje u vodi, NATO sonari, protivpodmorničke fregate i avioni mogli bi ga otkriti.

Najveća opasnost ovog oružja zato možda nije samo njegova stvarna upotreba, već i pritisak koji stvara na Zapad da ulaže velike iznose u razvoj novih odbrambenih sistema.

Kako zaključuje dr. Connolly, takva ulaganja mogu biti upitna.

„Trošili biste enorman novac da se obranite od nečega što će biti upotrijebljeno tek kada opći nuklearni rat već počne, a u tom slučaju ionako više niko od nas neće biti ovdje“, zaključio je.

(Vijesti.ba)