Godišnjica zločina na Korićanskim stijenama: Pripadnici MUP-a RS strijeljali više od 200 Bošnjaka i Hrvata

Masakr je izvršen po nalogu Kriznog štaba općine Prijedor, a izveli su ga pripadnici Interventnog voda prijedorske policije.

Zločin nad bošnjačkim i hrvatskim logorašima su počinili pripadnici Interventnog voda policije RS iz Prijedora, uz izgovor "da logoraše vode na razmjenu". Po dolasku na lokaciju Korićana, zločinci odvode grupe logoraša nad ponor, a zlodjelo otpočinju naredbom logorašima da se poredaju i kleknu nad ponor Korićanskih stijena.

Za zločin na Korićanskim stijenama kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka, jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima.

Samo 12 muškaraca je preživjelo taj pokolj.

U avgustu 2009. godine Institut za nestale osobe BiH (IMP) istražio je masovnu grobnicu na Korićanskim stijenama. Do kraja augusta 2009. iz duboke provalije ekshumirani su ostaci najmanje 60 osoba. Kako se pokazalo, neka su tijela spaljena, a neka su premještena kako bi se prikrili tragovi zločina. Amor Mašović je tada ustvrdio da je riječ o poginulima iz jednog autobusa.

Muškarce, prethodno zatvorene u prijedorskim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje Policije Republike Srpske iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa, nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara.

Porukama da institucije trebaju raditi svoj posao te prigodnim programom i bacanjem cvijeća niz liticu, na Korićanskim stijenama će se obilježiti 34. godišnjica zločina u kojem je ubijeno više od 200 osoba.

Predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini Seid Omerović kaže da obilježavanje prije svega predstavlja podršku dokazima međunarodnih i domaćih sudova koji su uz pomoć svjedoka, odnosno preživjelih, utvrdili da su se zločini desili.

“Mi ćemo istrajati na svojoj misiji, ali to mora institucionalno doživjeti neku podršku”, kaže Omerović i dodaje da se obilježavanjem podsjeća na činjenice.

Omerović navodi da je iz godine u godinu sve manje onih koji su bili direktni ili indirektni svjedoci, mada postoji velika zainteresovanost mladih da prisustvuju i budu dio obilježavanja. Naglašava da je prijeko potrebna zakonska regulacija pitanja logoraša u BiH, ali i spomen-obilježje ubijenim na ovoj lokaciji.

“Ploča koja se podigne institucionalno i koja je u dušama onih koji obilježavaju jeste nešto puno više od običnog komada kamena. Nažalost, protekom godina, 224 ubijenih na Korićanskim stijenama u neko doba postanu, nažalost, statistika”, kaže on, piše Detektor.

Omerović ističe kako je širenje istine i pravde naša obaveza, ne samo na one koji preživjeli zločine nego isto tako i na mlade, jer se na taj način gradi zdrav temelj države za sve.

Prema presudama međunarodnih i domaćih sudova koje je Detektor analizirao u “Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH”, srpske snage, odnosno policajci iz Prijedora, 21. augusta 1992. na Korićanskim stijenama na planini Vlašić ubile su oko 200 muškaraca, kojima je bilo naređeno da izađu iz autobusa i kleknu na ivici provalije.

Autobusi su prethodno, 21. augusta 1992., preuzeli zatočenike iz logora “Trnopolje”, a pridružila su im se i vozila u koja su se ukrcali ljudi u Tukovima.

U presudama Suda BiH se, između ostalog, navodi da su na tijela ubijenih i ranjenih s vrha litice bacane ručne bombe.

Detektor je nedavno objavio multimedijalnu stranicu o prijedorskim logorima “Arhitektura zatočenja Prijedor 1992.” u kojoj se spominje odvođenje logoraša i ubistva na Korićanskim stijenama.

Munevera Avdić, predsjednica Organizacije porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba “Vrbanja” iz Kotor-Varoši, za Detektor kaže da je važno obilježavanje godišnjice ovog zločina, da se ne smije prekinuti i da se mora prenositi s koljena na koljeno.

“Jednog dana, kad nas ne bude koji smo aktivni u obilježavanjima i sjećanjima na prošlost, treba ostati tradicija”, govori Avdić.

Ona dodaje da je na Korićanskim stijenama pronađeno pet Bošnjaka i Hrvata s područja Kotor-Varoši. Avdić navodi da se prošlost treba njegovati, ali da pravosudne institucije, kao i one zadužene za pitanja nestalih osoba, trebaju raditi svoj posao.

“Nakon 34 godine, još uvijek se traži preko 7.000 građana Bosne i Hercegovine. Pronađeno je kao nigdje u svijetu, ali poručit ću na obilježavanju gospodi iz institucija koja se bavi pitanjima nestalih osoba da li oni rade išta, da li njih interesuje to”, kaže Avdić i dodaje kako je pitanje nestalih osoba u BiH potpuno zanemareno.

I Avdić smatra da je na Korićanskim stijenama prijeko potrebno jedno trajno spomen-obilježje onima koji su tu ubijeni.

Organizatori ovogodišnjeg obilježavanja su Udruženje logoraša “Prijedor ‘92”, Udruženje logoraša Kozarac, Organizacija porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba “Vrbanja” Kotor-Varoš – Travnik, te Savez logoraša BiH.

Darko Mrđa, bivši pripadnik Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Prijedor, zbog ovog zločina je, nakon priznanja krivnje, u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora.

Vođu grupe koja je izvršila ubistva, Darka Mrđu, uhapsio je SFOR 2002. i sudio mu je sud u Hagu. Godine 2004. osuđen je po dvije tačke optužnice za zločine protiv čovječnosti (istrebljenje i nehumana djela) i po jednoj taki za kršenje zakona i običaja ratovanja (ubistvo).

U Sudu BiH je za ovaj zločin pravosnažno osuđeno deset prijedorskih policajaca.

Kazne dugotrajnog zatvora od po 23 godine dobili su Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja. Zoran Babić je osuđen na 22 godine, a Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu zatvora. Kazna od 15 godina zatvora izrečena je Željku Stojniću. Damir Ivanković je osuđen na 14 godina, Ljubiša Četić na 13, a Gordan Đurić na osam godina zatvora, i njima trojici su kazne izrečene po sporazumima o priznanju krivnje.

(Vijesti.ba)