Oženio se nakon nekoliko susreta i platio 40.000 eura, pa otkrio šokantnu istinu

"Posrednici su govorili da su djevojke iz pokrajine Guizhou štedljive", kaže Wang. Uvjeravali su ga da znaju voditi domaćinstvo, dolaze iz skromnih porodica i da će se nakon udaje skrasiti.

S tom nadom otputovao je u Guiyang, glavni grad Guizhoua. Agencija mu je obećala da će provjeriti prošlost kandidatkinja i nadoknaditi mu novac ako bude prevaren.

Tokom nekoliko dana upoznao je sedam žena, a zatim i osmu, koja mu je odmah djelovala idealno. Tvrdila je da se nikada nije udavala i da nema djece. Vidjeli su se svega četiri ili pet puta, a svaki susret trajao je između osam i deset minuta. Ipak, samo nekoliko dana nakon upoznavanja odlučili su se vjenčati.

Wang je agenciji platio više od 300.000 juana, oko 40.000 eura. S troškovima vjenčanja i drugim izdacima, brak ga je ukupno koštao između 400.000 i 500.000 juana.

Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja počeli su ga kontaktirati utjerivači dugova, tvrdeći da njegova supruga duguje novac. Wang je pregledao njen telefon i otkrio potpuno drugačiju priču od one koju mu je ispričala.

Ispostavilo se da je ranije radila kao hostesa u karaoke baru, da se već tri puta udavala i da ima troje djece. Imala je velike dugove i ozbiljnu spolno prenosivu bolest, a Wang tvrdi da mu je lagala i o svojim godinama.

Kada ju je suočio s tim informacijama, pristala je na razvod, ali nije htjela vratiti novac. Wang se obratio agenciji, ali su njeni uredi već bili prazni. Agencija je nestala.

Danas pokušava okončati brak i vratiti dio životne ušteđevine. Kaže da ga roditelji krive za ono što se dogodilo, da pati od nesanice i tjeskobe te da se teško koncentrira na posao.

Kina ima 30 miliona više muškaraca nego žena

Wangova priča dio je šireg problema u Kini. Dugogodišnja politika jednog djeteta, uz tradicionalnu sklonost muškoj djeci, dovela je do velikog disbalansa među spolovima. U zemlji danas živi oko 30 miliona više muškaraca nego žena.

Problem je posebno izražen među muškarcima u manjim gradovima i ruralnim područjima. Od potencijalnih mladoženja često se očekuje da imaju kuću i automobil te plate takozvanu "cijenu nevjeste", odnosno novac koji porodica mladoženje daje mladenki ili njenoj porodici.

Na toj potražnji razvila se industrija "instant brakova". Agencije obećavaju muškarcima da će ih u kratkom roku spojiti sa ženama koje žele brak, ali su se posljednjih godina pojavile brojne optužbe za prevare.

Između januara 2024. i marta 2025. kineski tužioci procesuirali su 1.546 osoba zbog krivičnih djela povezanih s posredovanjem u braku. Pet državnih tijela pokrenulo je i zajedničku nacionalnu akciju protiv nepravilnosti.

U jednom slučaju agencija je navodno koristila konobarice iz karaoke barova kao mamac. Prema navodima vlasti, od 128 muškaraca izvukli su više od 2,5 miliona juana, oko 320.000 eura.

Wang nije jedini koji tvrdi da je prevaren. Njegov stan u Guiyangu postao je mjesto okupljanja muškaraca sa sličnim iskustvima. Neki pokušavaju pronaći vlasnike nestalih agencija, dok drugi žele vratiti novac nakon što su ih supruge napustile ubrzo nakon vjenčanja.

Među njima je i 59-godišnji Xu Rulin, koji je potrošio gotovo 500.000 juana kako bi sinu pronašao suprugu. Mladić je potencijalnu partnericu upoznao u Guiyangu, a samo sedam dana kasnije vjenčali su se.

Još vraća dio novca

Xu tvrdi da su zahtjevi njegove snahe počeli gotovo odmah. Tražila je iPhone, novac za pokretanje posla, a zatim još 120.000 juana za vjenčanicu i nakit. Porodica je bila spremna kupiti joj i kuću. Međutim, manje od dvije sedmice nakon vjenčanja žena je pobjegla.

Policija ju je kasnije privela, par se razveo, a uhapšeni su i vlasnici agencije. Xu još pokušava vratiti dio novca.

Jedan vlasnik agencije u Guiyangu rekao je BBC-ju da u Kini postoji ogromno tržište za "instant brakove", posebno posljednje dvije ili tri godine. Agencije povezuju žene iz tog dijela zemlje s muškarcima iz drugih pokrajina koji zbog godina, mjesta stanovanja ili drugih okolnosti teško pronalaze partnerice.

Ipak, priznao je da njegova agencija ne provjerava formalno prošlost kandidatkinja, već se oslanja na lokalne posrednike.

Povrat novca i krivični progon također su komplikovani. Kineski zakon ne poznaje posebno krivično djelo bračne prevare. Potrebno je dokazati da je osoba od samog početka u brak ušla s namjerom da uzme novac. Zbog toga je često teško utvrditi gdje završava propali brak, a počinje unaprijed osmišljena prevara.

Za Wanga je ovo iskustvo potpuno promijenilo pogled na brak. Uspio je vratiti dio novca, ali gotovo dvije godine kasnije još čeka da se njegov brak pravno okonča.

"Ne znam kada će se ovo riješiti da mogu ponovo početi normalno živjeti. Čini se kao da nema kraja", kaže Wang.

(Vijesti.ba)