Porodice žrtava obišle mjesta masovnih strijeljanja: Svaki dolazak je sve teži

Na mjestima masovnih zločina položeno je cvijeće i proučena Fatiha u znak sjećanja na nevino ubijene žrtve.

Obilazak je započeo u Potočarima, gdje je 11. jula 1995. godine nekoliko stotina srebreničkih Bošnjaka odvojeno od svojih porodica u bazi Ujedinjenih nacija i odvedeno u takozvanu Bijelu kuću, jedno od mjesta zatočenja prije pogubljenja.

Porodice su potom posjetile fudbalsko igralište u Novoj Kasabi, gdje je 13. jula 1995. godine bilo zatočeno oko 1.200 srebreničkih Bošnjaka, koji su nakon toga odvedeni na strijeljanje.

Istog dana oko 1.300 zarobljenih Bošnjaka, dovedenih sa livade u Sandićima i drugih lokacija, zatočeno je u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici, gdje su brutalno ubijeni. Među žrtvama su bili i suprug Fadile Efendić te suprug Šuhre Sinanović.

Predsjednica Udruženja Majke Srebrenice Fadila Efendić kazala je da je svaki povratak na mjesto zločina jednako bolan.

"Kad dođem ovdje, sjetim se kako li je moj Hamed ubijen, kako li je dušu pustio. Svaki put, svaki dolazak je sve teži i teži. Bez obzira na to što vrijeme prolazi, pogotovo što je pronađen bez glave. Kasnije je, na istom mjestu, u Zelenom Jadru pronađena njegova lobanja", rekla je Efendić.

Dan kasnije, 14. jula 1995. godine, oko hiljadu zarobljenih srebreničkih Bošnjaka bilo je zatočeno u Osnovnoj školi u Orahovcu kod Zvornika, odakle su odvedeni na obližnju livadu i strijeljani.

Istog dana više od hiljadu žrtava bilo je zatvoreno i u Osnovnoj školi u Petkovcima kod Zvornika, gdje su također prošli kroz torturu prije pogubljenja.

Obilazak je nastavljen na području Ročevića, gdje je 15. jula 1995. godine oko hiljadu srebreničkih Bošnjaka bilo zatočeno u osnovnoj školi, nakon čega su odvedeni na šljunkaru u Kozluku i strijeljani.

Porodice su obišle i Vojnu ekonomiju Branjevo, gdje je 16. jula 1995. godine oko 1.200 zarobljenih Bošnjaka dovođeno u grupama i sistematski pogubljeno.

Posljednja lokacija obilaska bio je Dom kulture u Pilici, gdje je istog dana zatočeno i strijeljano najmanje 500 žrtava genocida. Masakr u Pilici nije preživio nijedan od zatočenika.

Obilazak mjesta masovnih stradanja dio je programa obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici i podsjetnik na razmjere zločina počinjenog u julu 1995. godine, ali i trajna opomena da se istina čuva, a sjećanje na žrtve nikada ne zaboravi.

(Vijesti.ba)