
Gostujući na Radioteleviziji Bosne i Hercegovine Duraković primijećuje kako se tada možda više počelo glorificirati ratne zločince.
"A to je bio momenat kada su mogli da se distanciraju, da objasne da nema napretka za srpsko društvo dok se ne prihvate činjenice. Sama rezolucija je dovela do toga. Vrijeme će dodatno, sigurno, biti i na našoj strani, sve više će biti ljudi na našoj strani", optimističan je on.
Kada je riječ o međunarodnoj zajednici i šta ona radi ispravno, a gdje su joj propusti, Duraković uviđa kako je sama Rezolucija produkt politike Srbije i onih koji su negirali.
"Da se genocid nije negirao, ne bi došlo do ponovnog raspravljanja o onome što je sudska činjenica. S druge strane, nakon donošenja krivičnog zakona od strane bivšeg visokog predstavnika Inzka dozvolili su da se ovdje ne provode zakoni. Dopunili su ga, a onda nijemo, sa strane, posmatraju nemoć države da nešto promijeni", rekao je Duraković.
Gvooreći o svom ličnom osjećaju vezanom za Srebrenicu, Duraković pravi distinkciju između onih koji dolaze 11. jula i onih koji žive u Srebrenici.
"Mi smo odgovorni da, prije svega, budemo dobri domaćini. Kod nas se svakodnevno u srebrenici susreću prošlost i sadašnjost. Srećem one koji dolaze prvi put, ljudi ne mogu da pričaju od emocija. U jednom momentu sam rekao da sam slučajno živ, ali očito da nisam. Neki nam se ljudi dive - ali ja ne znam odakle crpimo snagu i energiju, ali mislim da smo, kao ljudi koji su preživjeli genocid održali svoje dostojanstvo, posebno majek Srebrenice, koje imaju razloga da mrze cijeli svijet", emotivno je rezimirao Duraković.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja