Nakon boli, briga i mir: Dom "Hatidža Mehmedović" čuva dostojanstvo srebreničkih majki

Kada je ekipa portala Vijesti.ba 2024. godine posjetila Dom, na ulazu nas je dočekalo prepoznatljivo lice Šuhre Malić - žene sa fotografije koja je obišla svijet.

Ona je jedna od srebreničkih Majki koja je izgubila dva sina i više od 20 članova uže porodice u ratu. Šuhra je skupa sa svojom jetrvom Aišom korisnica Doma za starija lica “Hatidža Mehmedović od njegovog otvaranja.

"Ja sam više nego zadovoljna sa uslugom ovdje, doktorica je fina i ove cure koje ovdje rade su odlične. Lijepo nam je i čisto, siti smo ovdje jer je hrana odlična. Ne smijem ni reći koliko mi je hrane u frižideru propalo što mi ljudi donesu, jer je naša hrana odlična", ispričala nam je tada Šuhra.

Smješten u neposrednoj blizini Memorijalnog centra u Potočarima, dom raspolaže sa 118 kreveta raspoređenih u 8 bungalova sa po 2 apartmana i jednim velikim objektom od 36 apartmana te poseban objekat gerijatrije sa 14 kreveta.

Izgradnja Doma je počela 10. jula 2019. godine, postavljanjem kamena temeljca na placu površine šest dunuma, gdje je prethodno izgrađena moderno opremljena ambulanta ZU "EMMAUS" koja se nalazi u sklopu samog Doma a služi za potrebe korisnika i stanovništva Srebrenice i okolnih mjesta.

Sejdović Nezir iz sela Liješće kod Skelana, vratio se iz Holandije 2012. godine u Srebrenicu

Nezir je u genocidu u Srebrenici izgubio trojicu sinova i veliki broj rođaka, prijatelja i komšija. Njegovi sinovi su ukopani u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, ukopao je kompletne posmrtne ostatke jednog sina, dok su druga dvojica sahranjeni bez kompletnih posmrtnih ostataka.

"Doktorica je uvijek tu za nas, kada god je pozovemo pa bilo to i u pola noći. Sestrice se, ne umiju ni naljutiti na nas", kazao nam je tada.

Također, u sklopu Doma se nalazi ambulanta ljekara opće prakse koji stalno ordinira te nekoliko opremljenih ordinacija kao što su: intervencije, stomatološka i ginekološka, koje rade na inicijativu ljekara iz Tuzle, Sarajeva, Gračanice i drugih gradova, koji volonterski obavljaju specijalističke preglede za sve ljude iz Podrinja.

Aiša Malić iz Potočarske Rijeke je u domu od njegovog osnivanja, već dvije godine skupa sa svojom jetrvom Šuhrom.

"Ne može nam bolje biti. Sina sam izgubila u ratu, muž je umro ubrzo za njim, kćeri sam poudala. I došlo sam ovdje, gdje sam prezadovoljna. Ove cure koje ovdje rade su meni kao djeca, kao što su moje unuke, ja njih volim", rekla je Aiša Malić prije dvije godine za Vijesti.ba.

Velić Zejna je u domu od 17. januara 2024. godine.

„Prema nama su ovdje svi dobri, čisto nam je i uredno. Volim sve ove što ovdje rade, imamo i lijepo društvo nas koji živimo ovdje, međusobno se družimo“, rekla je ona.

Ono što su iz Uprave doma naglasili, jeste da su prvi uposlenici upravo djeca iz Srebrenice. Oni su završili srednju medicinsku školu u Srebrenici te su svoje praktično znanje upotpunili radom u Domu.

Jedna od njih je i mlada Srebreničanka Erna Avdić. Njeni roditelji su se među prvim vratili u Potočare, gdje je Erna rođena.

“Pored nas medicinskih radnika, imamo i dvije uposlenice koje se bave spremanjem hrane za naše korisnike. Oni imaju tri obroka dnevno doručak, ručak i večeru. Također imamo i gerijatriju za smještaj korisnika kojima je otežano kretanje. Svi korisnici imaju 24/7 medicinsku zaštitu. Trenutno je u domu smješteno petnaest korisnika, naš cilj prema kojem težimo jeste da se popuni naš kapacitet.. A mi pored svega toga nastojimo da njima upotpunimo vrijeme provedeno ovdje kroz razne radionice kreativne, kulinarske I neke druge radne okupacione terapije,” ispričala je tada Erna u razgovoru za Vijesti.ba.

(Vijesti.ba)