Njemački FAZ o "Sarajevo safariju": Bajka za odrasle

"Stotine bogatih muškaraca putuju u ratnu zonu i plaćaju velike svote novca kako bi iz zabave ubijali civile. To je priča o 'Sarajevo safariju' koju posljednjih mjeseci prenose brojni mediji. O tome je izvještavao i FAZ", piše Martens.

On podsjeća da je tokom višegodišnje opsade Sarajeva ubijeno više od 10.000 stanovnika, dok su posebnu strahotu predstavljali snajperisti koji su djelovali s okolnih uzvišenja.

Martens navodi da se većina tekstova o "Sarajevo safariju" zasniva na tri ključna izvora.

To su dokumentarni film "Sarajevo safari" slovenskog reditelja Mirana Zupaniča iz 2022. godine te dvije knjige objavljene ove godine, "Vikend snajperisti" italijanskog autora Ecija Gavacenija i "Plati i pucaj" hrvatskog autora Domagoja Margetića.

"Međutim, nijedno od ta tri djela ne može izdržati ozbiljnu provjeru kada se analiziraju izvori na kojima su zasnovana. Nakon gledanja filma i čitanja knjiga ne može se sa sigurnošću zaključiti ništa", piše Martens.

Film zasnovan na anonimnom svjedoku

Autor podsjeća da je nakon prikazivanja Zupaničevog filma tadašnja gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić podnijela krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba, ali da Tužilaštvo Kantona Sarajevo ni četiri godine kasnije nije podiglo optužnicu.

"Nije ni čudo, jer nema dovoljno čvrstih dokaza za sud", navodi FAZ.

Kako piše Martens, glavni izvor u filmu je anonimni svjedok čiji identitet nije poznat. On tvrdi da ga je 1991. godine u Ljubljani angažovala jedna američka služba i da je zbog tog posla više desetina puta putovao u Bosnu između 1992. i 1994. godine, gdje je navodno vidio strane snajperiste.

Martens smatra da film koristi autentične ratne snimke i potresna svjedočenja porodica žrtava snajpera, ali da oni potvrđuju samo počinjene zločine, a ne i tvrdnje da su ih izvršavali strani državljani.

On ukazuje i na kontradikcije u iskazu anonimnog svjedoka koji tvrdi da su ga srpske snage upozoravale da šuti o onome što je vidio, dok istovremeno navodi da su ga vodile na položaje s kojih su strani snajperisti pucali, iako su, prema njegovim riječima, znali da radi za američku službu.

U filmu govori i Edin Subašić, nekadašnji pripadnik obavještajne službe Armije Republike Bosne i Hercegovine. On tvrdi da je jedan zarobljeni srpski vojnik 1993. godine rekao da je na frontu vidio grupu Italijana, od kojih su trojica priznala da su platila kako bi pucala na civile.

Martens ističe da nema potvrde da je taj zarobljenik uopće postojao niti da je dao takvu izjavu.

Kritike na račun Gavacenijeve knjige

Martens posebno kritikuje knjigu Ecija Gavacenija, navodeći da autor nije istraživao na terenu niti razgovarao sa svjedocima u Sarajevu.

Kao primjer navodi više ozbiljnih grešaka, među kojima su tvrdnja da je jedinica Jugoslovenske narodne armije bila stacionirana u Norilsku u Rusiji, pogrešne informacije o Srebrenici, bombardovanju Srbije i navodnom ratu u Rumuniji.

Autor FAZ-a osporava i Gavacenijevu tvrdnju da su navodni strani snajperisti u Beograd dolazili redovnim letovima iz Italije, podsjećajući da je vazdušni prostor Srbije bio zatvoren međunarodnim sankcijama nakon Rezolucije 757 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Brojke se ne podudaraju

Martens razgovara i s britanskim novinarom Timom Judahom, koji je tokom rata izvještavao iz Beograda.

Judah kaže da ne može potpuno isključiti mogućnost pojedinačnih slučajeva stranih snajperista, ali smatra da je priča o stotinama ljudi koji su godinama dolazili da ubijaju civile bez znanja novinara, humanitarnih organizacija i osoblja Ujedinjenih nacija krajnje nevjerovatna.

Martens podsjeća i na podatke Mirsada Tokače, prema kojima je tokom opsade Sarajeva od snajperske vatre ubijeno oko 350 ljudi.

S druge strane, Gavaceni tvrdi da je samo iz Italije bilo oko 230 snajperista, uz još veći broj iz Francuske, Belgije, Švicarske i Austrije.

"Kada se saberu brojke koje Gavaceni iznosi, ispada da srpske snage gotovo da nisu ni učestvovale u snajperskom teroru nad Sarajevom, već da su gotovo sve žrtve ubili stranci", zaključuje Martens.

Margetićeva knjiga pod još većim kritikama

Martens piše da knjiga Domagoja Margetića ide i korak dalje od Gavacenijeve.

Podsjeća da su pojedini evropski mediji Margetića predstavljali kao istraživačkog novinara, dok ga hrvatski novinar Boris Rašeta opisuje kao "autora bajki za odrasle", a Ivica Đikić kao teoretičara zavjere.

Kao primjer navodi Margetićevu tvrdnju da je jedan evropski kralj dolazio u Sarajevo kako bi ubijao djecu i silovao žene.

Prema Martensu, jedini izvor za tu priču je osoba predstavljena kao "Dragan", koja je navodno bila zadužena za logistiku tih posjeta.

Margetić se, kako piše FAZ, poziva i na razgovore s bivšim hrvatskim premijerom Josipom Manolićem, koji je preminuo prije dvije godine i nikada u svojim memoarima nije spominjao "Sarajevo safari".

Na kraju Martens zaključuje da nije isključeno da je postojao neki pojedinačni slučaj, ali da dostupni izvori ne pružaju dovoljno dokaza za tvrdnje koje su posljednjih godina predstavljane kao činjenice.

"Problem nisu Zupanič, Gavaceni i Margetić. Nije zabranjeno pisati loše knjige ili snimati loše filmove. Problem nastaje kada novinari takve radove nekritički prihvate samo zato što se uklapaju u određeni narativ. Možda je bilo lova na ljude u Sarajevu, ali to se ne može zaključiti iz izvora koji se stalno navode", zaključio je Michael Martens u tekstu za Frankfurter Allgemeine Zeitung.

(Vijesti.ba)