Nova komunalna policija ili novo opterećenje za budžet

Iako vlast tvrdi da je cilj efikasnija kontrola nepropisnog odlaganja otpada, narušavanja javnih površina i drugih komunalnih prekršaja, ostaje dilema da li je osnivanje potpuno nove institucije zaista neophodno ili se radi o još jednom širenju administracije na teret građana.

Zašto nova institucija?

Prvo pitanje koje se nameće jeste: zašto se formira nova kantonalna uprava za komunalne poslove kada u Kantonu Sarajevo već djeluje Kantonalna uprava za inspekcijske poslove (KUIP)?

Inspektori već imaju nadležnosti u oblasti komunalnog reda, zaštite okoliša i provođenja propisa. Umjesto jačanja postojećih kapaciteta, povećanja broja inspektora i unapređenja njihove opreme, vlast se odlučila za stvaranje nove uprave sa novim rukovodiocima, administracijom, službenim vozilima i pratećim troškovima.

Kritičari stoga postavljaju pitanje da li je riječ o stvarnoj potrebi ili o otvaranju novih radnih mjesta koja bi mogla poslužiti za zapošljavanje stranački podobnih kadrova.

U vremenu kada građani sve češće upozoravaju na rast javne potrošnje, teško je ignorisati sumnje da će nova institucija dodatno opteretiti budžet, a da pritom ne donese značajno bolje rezultate od onih koje bi mogla ostvariti reformisana i ojačana postojeća inspekcija.

Kazne za firme, blagi pristup građanima

Jednako sporna je i politika kažnjavanja predviđena prijedlogom zakona.

Novi Zakon o komunalnoj čistoći predviđa novčane kazne za bacanje smeća na javne površine, nepoštivanje rasporeda odvoza otpada, stvaranje divljih deponija i odbijanje čišćenja snijega ispred vlastitih objekata. Građani mogu biti kažnjeni iznosima od 100 do 1.000 KM, firme od 1.000 do 10.000 KM, a odgovorne osobe u pravnim licima od 500 do 2.000 KM.

Dio javnosti smatra da su upravo kazne za fizička lica nedovoljne da bi imale stvarni preventivni efekat. Prema tom stavu, minimalne kazne za najčešće komunalne prekršaje trebale bi biti znatno veće od 100 KM, uz efikasnije mehanizme njihove naplate.

Kao primjer se navodi i takozvani švedski model, prema kojem osobe koje ne izmire izrečene kazne mogu ostati bez mogućnosti korištenja određenih administrativnih usluga, izdavanja ili produženja pojedinih dokumenata, sve dok ne izmire svoja dugovanja prema državi.

Ko zapravo pravi najveći problem?

Otvara se i pitanje jednakog tretmana svih prekršilaca.

Najveći dio komunalnih problema u svakodnevnom životu ne stvaraju kompanije, nego pojedinci – od bacanja otpada na nedozvoljenim mjestima i uništavanja javne imovine do nepropisnog odlaganja smeća i narušavanja čistoće javnih površina.

Ako upravo fizička lica najčešće krše komunalni red, zašto su njihove kazne značajno blaže od onih koje su predviđene za privredne subjekte?

Kritičari smatraju da odgovor možda leži u političkoj računici. Građani su birači, a strožije sankcionisanje velikog broja pojedinaca uvijek nosi određeni politički rizik. Firme, s druge strane, nemaju glasački listić.

Zbog toga se stvara percepcija da je mnogo lakše puniti budžet kažnjavanjem poslovnih subjekata nego se ozbiljno obračunati s ponašanjima građana koja generiraju najveći dio komunalnih problema.

Borba za red ili širenje birokratije?

Protivnici formiranja komunalne uprave upozoravaju da se, umjesto jačanja postojećih kontrolnih mehanizama, ponovo ide putem širenja administracije.

Nova institucija podrazumijeva direktora, sekretarijat, službena vozila, poslovne prostore, dodatne službenike i nove budžetske izdatke. Upravo zbog toga dio javnosti u ovom prijedlogu vidi nastavak modela upravljanja koji se oslanja na širenje administrativnog aparata, umjesto na povećanje efikasnosti postojećih institucija.

Ako je cilj zaista uspostavljanje reda, onda bi zakon morao počivati na principu da svi snose odgovornost proporcionalno šteti koju uzrokuju, bez obzira radi li se o građaninu ili kompaniji.

U suprotnom, postoji opasnost da komunalna uprava postane još jedna budžetska institucija, dok suštinski problemi ostanu neriješeni.

Ključno pitanje

Na kraju ostaje ključno pitanje: da li Kantonu Sarajevo zaista treba nova komunalna uprava ili efikasnije provođenje postojećih zakona?

Od odgovora na to pitanje zavisit će i ocjena da li je riječ o reformi u interesu građana ili o još jednom administrativnom eksperimentu koji će, na kraju, najviše koštati upravo poreske obveznike.

(Vijesti.ba)