Smještaj i podrška osobama s invaliditetom treba biti prioritet institucija

Zbog nepostojanja adekvatne ustanove na području kantona, brojni korisnici prisiljeni su na smještaj u udaljene zavode, daleko od svojih porodica, dok inicijative za otvaranje centra u USK već godinama ostaju bez konkretne realizacije.

Na ovaj problem kontinuirano upozorava Mirsada Hodžić, predsjednica Udruženja roditelja djece i mladih sa posebnim potrebama "Radosti druženja" iz Bihaća, koja ističe da među roditeljima vlada sve veća zabrinutost zbog budućnosti njihove djece.

- Većina roditelja su ljudi u poznim godinama i svakodnevno postavljaju isto pitanje: šta će biti s našom djecom kada nas više ne bude? Mi imamo mlade koji uz određeni stepen podrške mogu voditi relativno samostalan život, ali u našem kantonu ne postoji sistemsko rješenje koje bi im to omogućilo - kaže Hodžić.

Prema njenim riječima, jedina opcija koja trenutno postoji jeste smještaj u specijalizirane ustanove van Unsko-sanskog kantona, što dodatno otežava život i korisnicima i njihovim porodicama.

- U Zavodu Pazarić trenutno je smješteno 37 djece iz našeg kantona. Većina roditelja zbog lošeg socijalnog stanja nije u mogućnosti često odlaziti u posjete. Djeca su udaljena od porodice, prijatelja i sredine u kojoj su odrasla, a to ostavlja posljedice na njihov razvoj i kvalitet života - naglašava Hodžić.

Udruženje je proteklih godina pokretalo peticije i inicijative s ciljem otvaranja centra na području USK, ali bez značajnijih rezultata.

- Kada pokrenemo neku inicijativu svi nas podržavaju i slažu se da je potrebna. Međutim, nakon toga uglavnom sve ostane mrtvo slovo na papiru. Roditelji su razočarani jer smatraju da ova djeca nisu prioritet institucijama koje bi trebale voditi računa o njihovim potrebama - mišljenja je ona.

Jedna od mogućnosti o kojoj se ranije govorilo bilo je otvaranje centra u objektu Borića u Bihaću, za što su, kako navodi Hodžić, postojali određeni pozitivni signali lokalnih i kantonalnih vlasti.

- Koliko nam je poznato, postojala je saglasnost da se ide u tom pravcu, ali je u međuvremenu došlo do zastoja. Roditelji svakodnevno od nas traže informacije, a ni mi nemamo odgovore. Čekamo da se neko konačno oglasi i kaže postoji li stvarna namjera da se ovaj problem riješi - kaže predsjednica Udruženja.

Dok čekaju institucionalna rješenja, u Udruženju "Radosti druženja" svakodnevno rade na osnaživanju djece i mladih kroz edukativne, kreativne i socijalne radionice. Korisnici uče osnovne životne vještine, učestvuju u pozorišnim predstavama, kulinarskim radionicama i drugim aktivnostima koje ih pripremaju za što samostalniji život.

- Naš cilj nije samo da djeca provedu vrijeme u Udruženju nego da steknu znanja i vještine koje će im sutra pomoći da budu aktivni članovi zajednice. Međutim, za ozbiljnije iskorake potrebna je podrška sistema, a ne samo Udruženja i roditelja - naglašava Hodžić.

Dodatni problem predstavlja i finansiranje rada Udruženja koje brine o četrdesetak djece i mladih s poteškoćama u razvoju. Većina aktivnosti finansira se kroz projekte i povremene grantove, dok stabilan izvor finansiranja ne postoji.

- Godinama funkcionišemo od projekta do projekta. Borimo se da održimo radionice, prijevoz djece i stručni rad, ali bez kontinuirane podrške teško je planirati budućnost. Ipak, ne odustajemo jer ova djeca trebaju pomoć svaki dan - poručuje Hodžić.

Ona smatra da je krajnje vrijeme da pitanje smještaja i podrške osobama s invaliditetom postane jedan od prioriteta kantonalnih institucija.

- Roditelji ne traže privilegije. Traže sigurnost da će njihova djeca i nakon njih imati dostojanstven život, adekvatnu brigu i priliku da ostanu u sredini kojoj pripadaju. To je minimum koji im društvo duguje - zaključila je Hodžić.

(Vijesti.ba / FENA)