BiH ne treba evropsko čekanje, nego američku odlučnost

Njemačka, Francuska i Britanija su na PIC-u zatražile "dodatno vrijeme" da se bolje upoznaju sa politikom i planovima Antonija Zanardija Landija, italijanskog kandidata za visokog predstavnika za BiH.

Amerikanci su insistirali da Landi bude imenovan odmah, no to se nije desilo, pa je javnost u BiH sinoć uznemirila kasna objava iz Ambasade SAD-a.

Poruka glasi: "Evropska neodlučnost i odustajanje PIC-a od vlastite dužnosti prema BiH prisiljavaju Sjedinjene Američke Države da preispitaju svoju ulogu u trenutnom međunarodnom prisustvu u Bosni i Hercegovini".

Ovo upozorenje brine svakoga kome je stalo do Bosne i Hercegovine. Jer, jedna činjenica je oduvijek nepromijenjena - nijedna država nije dala više političke, finansijske, sigurnosne i institucionalne podrške Bosni i Hercegovini od Sjedinjenih Američkih Država.

Amerika je među prvima priznala nezavisnost Bosne i Hercegovine. Tokom agresije bila je podrška njenom opstanku i odbrani, a potom i glavni arhitekta Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nakon rata predvodila je obnovu zemlje, reformu odbrambenog sektora, jačanje državnih institucija, pravosuđa i civilnog društva.

Uostalom, i Ustavni sud BiH ideja je američkog pravnog tima u Daytonu, predvođenog Lloydom Cutlerom.

Nasuprot tome je evropska neutralnost. Evropa nije uspjela zaštititi Bosnu i Hercegovinu devedesetih godina. Često to nije uspjevala ni nakon rata. Pod plaštom "kompromisa" prihvatala je ustupke koji su sistematski slabili državu.

Bez ozbiljne reakcije prošlo je poništavanje Lajčakovih amandmana. Uslijedilo je potpisivanje Privremenog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Otišli su strani sudije i tužioci. Pokrenut je "struktuirani dijalog" nakon dogovora Milorada Dodika i Catherine Ashton. Oslabljeno je pravosuđe. Svaki od tih poteza predstavljan je kao napredak, a gotovo svaki je završio dodatnim slabljenjem države.

Istovremeno, SNSD i HDZ godinama upravo evropski put Bosne i Hercegovine koriste kao instrument političkog pritiska i blokada, bez sankcija iz Brisela.

Zato pitanje novog visokog predstavnika nije samo pitanje jednog imena. Ako BiH treba, a morala bi jasnije podići svoj glas u izboru novog visokog predstavnika, onda to mora biti američko-italijanski prijedlog Antonio Zanardi Landi.

Jer Bosni i Hercegovini danas ne nedostaje još jedna runda evropskog odugovlačenja i neodlučnosti. Nedostaje odlučnost.

(Vijesti.ba)