Financial Times o bosanskoj tradiciji: "Ova je zemlja skriveni dragulj"

Usput se zaustavlja u srednjovjekovnom selu Počitelju, smještenom na padini brda, gdje tvrđava iz 14. stoljeća nadvisuje rijeku Neretvu, a kaldrmisane ulice prekrivene su svježom mentom i opalim narovima. Druga stanica je Konjic, okružen planinskim lancima Prenj i Visočica, gdje je Nikšić odrastao, piše Financial Times.



Njegovu pratnju čini grupa međunarodno poznatih dizajnera – među njima bivši član Memphis Milano Michele de Lucchi, Yves Behar, osnivač studija Fuseproject, te saradnik Muji Naoto Fukasawa. Svi su dizajnirali proizvode za Zanat, brend koji su Nikšić i njegov brat Adem razvili iz radionice za duborez koju je njihov pradjed osnovao prije više od jednog stoljeća. Okupljanje obilježava desetogodišnjicu ponovnog pokretanja brenda i put od „primitivnog seoskog zanata“ do globalnog dizajnerskog imena.

Tradicionalno zanatstvo obično nije prva asocijacija kada se spomene BiH. Isto važi i za turizam. Direktni letovi iz Londona za Sarajevo nisu baš česti (osim povremenih letova kompanije Ryanair). Ipak, broj posjetilaca raste: gotovo 32 posto između 2023. i 2024. godine.

„Rat koji smo imali devedesetih ostavio je veoma duboke tragove“, kaže Nikšić. „Ali duh Bosne je još živ. Ideja je bila je da to nekako pokažemo. Željeli smo ljudima približiti dublje razumijevanje bosanske tradicionalne kulture.“

U Sarajevu je bogato zanatsko naslijeđe zemlje utkano u samu strukturu grada, sa mahalama na padinama brda koje se okupljaju oko bazara Baščaršija. Ona je nastala u 15. stoljeću, kada je grad postao dio Osmanskog carstva. Građevine poput Gazi Husrev-Begove džamije bile su okružene lavirintom zanatskih radionica sa drvenim izlozima – od nožara, zlatara i tkalaca do majstora kaligrafije. Ulica Sarači ime je dobila po kožarima koji su tu imali radnje; Kazandžiluk po zaglušujućem zvuku kazandžija koji ručno kuju tradicionalne bosanske setove za kafu sa složenim reljefnim šarama.

Sulejman Hrgić jedan je od rijetkih preostalih kazandžija u tom dijelu grada – i sa svojih 40 godina jedan od najmlađih. U svojoj radionici i prodavnici u ulici Kovači izrađuje suvenire za prolaznike, ali radi i po narudžbi, koristeći aluminij, srebro, bakar i druge materijale. Među ranijim narudžbama bili su heraldička ploča za Ambasadu SAD-a i pickguard za gitaru Fender Stratocaster.

„Živim pravi sarajevski život – stari baščaršijski stil. Ovdje još uvijek zajedno pijemo kafu“, kaže Hrgić govoreći o svojim zanatskim komšijama. „I volim to. Ali nema smisla praviti stvari koje može napraviti mašina; moraš izmišljati nove stvari.“

Homo Faber Guide predlaže obilazak sarajevskih zanata pod nazivom „Čuvari drevnih zanata“. Tura obuhvata Hrgićev studio, gdje organizuje i praktične radionice; Hazim Numanagić, jednog od najpoznatijih bosanskih kaligrafa; te jedinog gradskog šeširdžiju Janko Hlpka, čija radionica puna dima cigareta djeluje kao da je zaleđena u vremenu.

„Na posljednjem je dahu“, kaže Tatjana Kovačević-Vidović o svom zanatu – keramici. Prema istraživanju koje je 2022. godine proveo Newcastle univerzitet zajedno sa Nacionalnim muzejom BiH, danas postoje samo četiri tradicionalne keramičarske radionice, dok ih je 1900. bilo čak stotinu. „Želim pokušati ponovo oživjeti keramiku“, kaže osnivačica TAKO Studio Keramike. „Imam moderan pristup – pomalo minimalistički, ali i zabavan.“

Takvi start-up projekti niču uprkos nedostatku državne podrške. „Mnoge stvari u Bosni dešavaju se zahvaljujući entuzijazmu i upornosti pojedinaca“, kaže Nikšić, koji se prije više od deset godina vratio nakon života u Washington, DC i Jerusalem. „Nemamo najbolji sistem podrške, ali trudimo se dati sve od sebe.“

On opisuje Konjic, grad udaljen oko 56 kilometara jugozapadno od Sarajeva, kao „mali grad u kojem generacije majstora rezbare drvo sa vještinom i poezijom“. Tu Zanat i dalje izrađuje tradicionalne komade ukrašene geometrijskim i cvjetnim motivima – primjerci koje je izradio Nikšićev djed danas se čuvaju u kolekciji Nacionalnog muzeja Bosne i Hercegovine. Njihova posebnost su savremene interpretacije poput trpezarijskog stola Touch sa blagim talasastim linijama, koji je dizajnirao Studioilse, te lampe Meduza dizajnera Sebastian Herkner. Nova kolekcija povodom godišnjice uključuje tacnu za nakit koju je dizajnirala Monica Förster, zdjelu arhitektonskog studija Wingårdhs i minimalistički set za so i biber Naota Fukasave.

Svi proizvodi Zanata izrađuju se od lokalnog bosanskog drveta – od hrasta i jasena do oraha i trešnje – koje se suši i obrađuje na licu mjesta. Dok fabrički pogon bruji od električnih pila i CNC mašina, radionica za duborez na spratu i dalje odzvanja analognim zvukom čekića i dlijeta, a majstor Ibro Bubalo prenosi svoje znanje novoj generaciji, uključujući i svoju kćerku Jasminu.

„Ljepota i znanje su krhke stvari o kojima se mora neprestano brinuti i koje se moraju iznova osmišljavati“, kaže Nikšić, koji je porodičnu radionicu pretvorio u muzej zanata koji je danas uvršten na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine.

(Vijesti.ba)