Ko brani zastarjeli zakon o cijenama dok građani plaćaju sve skuplji život?

Odbijanjem podrške Prijedlogu zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena na sjednici Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku, Admir Čavalić, Miralem Galijašević i Slaven Raguž poslali su poruku da im je status quo prihvatljiv, čak i kada je očigledno štetan.

Postojeći zakon je relikt nekog drugog vremena, pisan prije više od 30 godina, u ekonomskim i tržišnim okolnostima koje nemaju gotovo nikakve veze sa današnjim uslovima. U vremenu digitalnih tržišta, globalnih poremećaja lanaca snabdijevanja i sofisticiranih mehanizama formiranja cijena, insistirati na zastarjelom zakonskom okviru je politička neodgovornost.

No, krivica nije samo na njima. S pravom su se na sjednici Odbora čule kritike zbog nedolaska predstavnika Vlade i članova Odbora koji su dio parlamentarne većine. Jer Vlada zaista mora snažnije i agresivnije braniti reformske zakone, posebno one koji direktno utiču na životni standard građana. U ozbiljnim državama premijeri i ministri lično vode kampanje za ovakve zakone, objašnjavaju ih građanima i grade politički konsenzus. Ali izostanak bolje političke komunikacije nije argument protiv zakona, nego protiv loše prezentacije zakona.

A ovaj zakon je rezultat višemjesečnih i mukotrpnih pregovora između Vlade FBiH, udruženja za zaštitu potrošača i poslodavaca. Dakle, postignut je kompromis između potrebe zaštite tržišta i potrebe očuvanja poslovnog ambijenta. U zemlji u kojoj se svaki pokušaj regulacije automatski proglašava “udarom na tržište”, postizanje ovakvog konsenzusa ne bi smjelo biti meta predizbornog populizma.

Zato današnja rasprava u Predstavničkom domu neće biti samo glasanje o jednom zakonu. To će biti politički test razuma i odgovornosti. Hoće li zastupnici podržati moderan okvir koji državi daje mogućnost reakcije u kriznim situacijama ili će ostati zarobljeni u odbrani zastarjelih propisa koji više ne štite nikoga?

Nadati se da će na samoj sjednici biti više političke zrelosti nego na Odboru. Jer građani i privreda od politike ne očekuju beskrajna nadmudrivanja, nego konkretne mehanizme zaštite vlastitog standarda.

Podsjetimo, Prijedlogom Zakona o posebnim mjerama kontrole cijena se uređuju način i uslovi formiranja cijena proizvoda i usluga, kontrola i praćenje cijena od nadležnih organa na tržištu Federacije BiH.

Zakon predviđa i iznimne mjere kontrole cijena u slučaju značajnih poremećaja na tržištu, te se utvrđuju prava i obaveze nadležnih organa Federacije BiH, kantona, grada i općine u vršenju kontrole cijena, kao i druga pitanja značajna za oblast cijena. Novine koje donosi Nacrt zakona o kontroli cijena su da se preciznije uređuje ovlaštenje Federalnog ministarstva trgovine i Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije vezano za izradu prijedloga iznimne mjere kontrole cijena, zatim se preciznije definiše šta se smatra značajnim poremećajem na tržištu.

Također, preciznije se definišu iznimne mjere kontrole cijena za pojedine proizvode i usluge, te se definiše temporalnost trajanja propisanih mjera koje Vladi Federacije BiH predlaže Federalno ministarstvo trgovine i koje najduže traju šest mjeseci, kao i mogućnost da se iste u cilju ostvarivanja efekata izuzetno mogu produžiti za još šest mjeseci.

Istovremeno se preciziraju proizvodi i usluge, za koje u skladu sa ovim zakonom, kantoni, gradovi i općine mogu propisivati iznimne mjere kontrole cijena, propisuje se da upravni nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona vrši Ministarstvo, a inspekcijski nadzor nad primjenom zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona vrše federalni tržišno, turističko-ugostiteljski inspektori i kantonalni, gradski i općinski tržišni inspektori, svaki u okviru svoje nadležnosti, u skladu sa ovlaštenjima propisanim ovim zakonom i propisima koji uređuju inspekcijski nadzor.

Ako se u zakonu još nešto treba popraviti onda su to drakonske kazne, koje zapravo otvaraju vrata mitu i korupciji. Naime, inspektorima su date ogromne ovlasti da rade šta hoće, a trgovcima eliminiše svaku mogućnost za žalbe i sudsko odlučivanje. Naime, posljednjih godina, trgovci su počeli dobijati sve više odluka sudova u svoju korist protiv postupanja nadležnih inspekcija.

U novom prijedlogu, s visokim kaznama, rijetki će se odlučiti za sudsko odlučivanje jer se naprosto ne isplati, što otvara prostor za “završavanje na licu mjesta” s inspektorima, odnosno znatno povećava mogućnost koruptivnih radnji.

(Vijesti.ba)