
Dan planete Zemlje obilježava se danas, 22. aprila, a godinama postao je globalni podsjetnik na sve dublju ekološku krizu.
Od prvog obilježavanja 1970. godine u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), kada su milioni građana izašli na ulice tražeći zaštitu prirode, ovaj dan se razvio u planetarni pokret koji danas okuplja više od milijardu ljudi širom svijeta.
Ipak, više od pola vijeka kasnije, pitanje je da li smo išta suštinski promijenili?
Između deklaracija i realnosti
U eri klimatskih konferencija i obećanja, poput Pariškog sporazuma, svijet se formalno obavezao na ograničavanje globalnog zagrijavanja. Međutim, stvarnost pokazuje da emisije stakleničkih gasova i dalje rastu, dok ekstremni vremenski događaji postaju pravilo, ne izuzetak.
Ujedinjene nacije (UN) već godinama upozoravaju da je “prozor za djelovanje” sve uži. Istovremeno, jaz između razvijenih i zemalja u razvoju dodatno komplikuje globalni odgovor. Dok jedni imaju resurse za zelenu tranziciju, drugi se i dalje bore s osnovnim ekonomskim izazovima.
Iako mali puno ispaštamo
Za zemlje poput Bosna i Hercegovina, koje globalno učestvuju s relativno malim udjelom u emisijama, klimatske promjene često djeluju kao problem "drugih".
Međutim, posljedice su itekako vidljive, od poplava i suša do zagađenja zraka koje redovno svrstava gradove poput prijestolnice Sarajeva među najzagađenije u Evropi tokom zimskih mjeseci.
Dakle, iako smo mali emiteri, zemlje regiona često snose nesrazmjerno velike posljedice, uz ograničene kapacitete za prilagođavanje.
Dan planete Zemlje više nije samo pitanje ekologije, nego i ekonomije, geopolitike i društvene pravde. Energetska tranzicija, napuštanje fosilnih goriva i ulaganje u obnovljive izvore otvaraju nova tržišta, ali i produbljuju globalne nejednakosti.
Velike sile vode "zelenu trku", dok manje ekonomije balansiraju između potrebe za razvojem i pritisaka da smanje emisije. Ekologija tako postaje i sredstvo političkog uticaja.
Od individualne odgovornosti do sistema
Godinama se fokus stavljao na individualne navike, odnosno recikliranje, smanjenje plastike, racionalna potrošnja energije. Iako važne, ove mjere same po sebi nisu dovoljne.
Ključne promjene moraju doći na sistemskom nivou. Konkretno, kroz zakone, investicije i transformaciju industrije. Bez toga, Dan planete Zemlje rizikuje da ostane simboličan događaj, bez stvarnog uticaja.
(Vijesti.ba)