
Iranski odgovor uslijedio je kroz raketne i napade dronovima na ciljeve širom Bliskog istoka, a rat se prvi put fizički približio evropskom tlu nakon udara na britansku bazu Akrotiri na Kipru.
Sigurnosna realnost
Napad na bazu na teritoriji članice Evropske unije označio je novu fazu sukoba. Iako se borbe i dalje vode izvan granica EU, sigurnosna realnost se promijenila – Evropa više nije samo udaljeni posmatrač.
This is Tel Aviv
— Kim Dotcom (@KimDotcom) March 3, 2026
They mocked the children of Gaza
Not anymorepic.twitter.com/v7UzCZSv7y
Iz Teherana su upućena upozorenja evropskim državama da bi svako direktno uključivanje u rat bilo tretirano kao čin neprijateljstva. Istovremeno, pojedine članice EU najavile su jačanje vojnog prisustva i zaštitu svojih interesa u istočnom Mediteranu. Generalni sekretar NATO Mark Rutte izjavio je da Evropa podržava američke poteze, ocijenivši Iran sigurnosnom prijetnjom regionu.
Vojni analitičari, pozivajući se na procjene Međunarodni institut za strateške studije, navode da Iran nema operativne projektile dometa koji bi mogli dosegnuti zapadnu Evropu. Maksimalni domet njegovih balističkih raketa procjenjuje se na oko 2.000 kilometara, što pokriva istočni Mediteran, ali ne i veći dio kontinenta.
Israel und die USA haben am 28. Februar 2026 einen präventiven Angriff auf den Iran gestartet – mit Explosionen in Teheran und anderen Städten. Israel spricht von einer „pre-emptive attack“ gegen Bedrohungen, Trump kündigt „major combat operations“ an, um Irans Raketen und… pic.twitter.com/EdvXQwmNmf
— Schneekönigin (@Shinsho_ni) February 28, 2026
Rizici
Ipak, rizik za Evropu ne svodi se isključivo na klasične vojne udare. Stručnjaci upozoravaju na mogućnost asimetričnih prijetnji, od cyber napada na bankarski i energetski sektor do djelovanja proxy mreža. Dodatnu zabrinutost izaziva i mogućnost novog migrantskog vala u slučaju dublje destabilizacije Irana i šire regije.
Uprkos ratnoj retorici, analitičari procjenjuju da direktno prelijevanje sukoba na teritorij Evropske unije u ovom trenutku nije izvjesno. Međutim, kontinuirani napadi na vojne ciljeve povezane s evropskim državama, kao i destabilizacija pomorskih ruta, mogli bi povećati pritisak na evropske vlade da se aktivnije uključe.
Rat se, dakle, možda još ne vodi na evropskom tlu, ali se Evropi opasno približava, kroz sigurnosne izazove, političke odluke i ekonomske posljedice. Ključno pitanje više nije da li sukob utiče na Evropu, već koliko daleko je Unija spremna ići u zaštiti svojih interesa ukoliko se kriza dodatno produbi.
(Vijesti.ba)