Suđenje za zločine u Srebrenici: Jedan brat u jednoj, drugi u drugoj, otac u trećoj grobnici

Petko Vujić je ispričao da ga je rat zatekao u Milićima, gdje je radio u Boksitu u kuhinji kao mesar. Sve vrijeme je, kako je rekao, bio angažovan u pozadini kao kuhar, ali nije mogao reći kojoj brigadi je pripadao. Na podsjećanja Tužilaštva, kazao je da je vjerovatno bila Milićka brigada, prenosi Detektor.

Prema njegovim riječima, 12. jula 1995. zajedno s kolegom je poslan prema Skelanima da odvezu plinske boce. U Kravici su vidjeli autobuse koji voze izbjeglice, a na putu između tog mjesta i Konjević Polja su primjetili nekoliko vojnika i čuli pucnjeve.

Naveo je da je čuo da su se u Kasabi “navodno predali muslimani na stadionu”.

“Kad sam se vratio u Miliće u kuhinju, nama su doveli pet-šest zarobljenika na stadionu, u kontejner neki. Bili su sedam dana. Vojna policija u Milićima ih dovezla. Mi smo im davali da jedu, oni su nama preko dana pomagali. Nije ih niko saslušavao. Poslije su dovezli još jednog-dvojicu”, prisjetio se Vujić.

Posvjedočio je da niko nije bio zadužen za njih, ali da je kod njega bio ključ.

Od zarobljenika poznavao je Kasima Džananovića od prije rata, dok je osobu pod imenom Muradif sreo poslije rata. Kazao je da je bila i osoba pod nadimkom Krivača i momak od 17 godina, a tu su bili nena i stariji čovjek. Muradifa je sreo poslije rata, koji mu je rekao da su svi živi i da su razmjenjeni.

Naveo je da su zatvorenici išli na pilanu da rade, ali nije mogao reći ko ih je vodio, te da su se svi vraćali u istom broju.

Milanu Jevtiću i Ostoji Perišiću se sudi za za ubistva 31 bošnjačkog civila iz Srebrenice. Prema optužnici, Jevtić je bio komandant Prvog bataljona Milićke brigade, a Perišić pripadnik te jedinice.

Vujić je kazao da poznaje Perišića od prije rata kada je radio kao kondukter, dok je poslije rata bio vozač. Za njega je rekao da ga nije viđao u ratu, dok Jevtića ne poznaje.

Svjedokinja Samira Rizvić je ispričala da je s porodicom bila smještena u Zelenom Jadru do 8. jula 1995., kada ih je srpska vojska istjerala. Tog dana, otac Ibro i braća Mensur i Samir Varnica su otišli preko šume, dok je ona sa majkom i sestrom krenula prema Srebrenici. Prenoćili su u jednom selu, a 9. jula su sišli u Srebrenicu.

Otac i braća, prema njenim riječima, nisu bili naoružani, imali su običnu garderobu i osnovne životne namirnice.

Kazala je da 10. jula odlaze prema Potočarima, gdje su dvije noći proveli pod jednom pločom, potom su otišli bliže bazi UNPROFOR-a i noćili su kod izgorjelih autobusa.

“Srpska vojska ulazi u narod, odvaja sina od majke, žene, cure, djevojke. Odvode ih i vriska nastane (…) Četvrto jutro je svanulo, srpska vojska je došla i da ćemo biti evakuisani. Tog dana smo kamionom prebačeni do Tišće”, prisjetila je svjedokinja i dodala da joj je majka pričala da je vidjela pored puta ubijene muškarce i krv.

Po dolasku u Kladanj, kazala je da su čuli da joj je otac ubijen u prvoj zasjedi u šumi, te da su i braća ubijena.

“Starijeg brata našla u Zelenom Jadru u grobnici, mlađeg brata Samira u Jasikovači. Otac je pronađen na Kameničkom brdu. Ukopan je kad je bila prva dženaza. Mama je saznala da je Samir ubijen u Kravici, Mensur u Cerskoj je bio zarobljen u školi, odveden i ubijen”, prisjetila je ona.

Naredno suđenje je zakazano za 9. mart.

(Vijesti.ba)