Herson, grad na liniji fronta: Život pod zemljom i mrežama protiv dronova

Kupovina na pijaci, plesne probe ili školska nastava – svakodnevica u ovom ukrajinskom gradu, jedinom većem urbanom centru smještenom gotovo direktno na liniji fronta, preselila se pod zemlju i ispod zaštitnih mreža, piše The Guardian.

Grad koji živi u skloništima

U jednom od podrumskih skloništa u Hersonu krizna psihologinja Galina Lucenko radi s djecom okupljenom oko improviziranog stola. Iznad njih visi leptir napravljen od plastelina. Lucenko je i sama žrtva granatiranja – njena kuća pogođena je 2024. godine, kada je ranjena u nogu i stomak. Danas taj podrum služi kao sigurno mjesto u opasnom gradu, ali i kao prostor za jogu, ples, kreativne radionice i okupljanja starijih žena.

Today we got this text and video from #Kherson direction.
"Your net in action
The guys say they caught up to 30 drones in this position."

One big net with a cost of $50 stopped drones with a total cost of at least $15,000! And saved lives, too, which are priceless.

To prevent… pic.twitter.com/Jcd5P9Yr7Y

— Coast of Life (@coastoflife_od) January 25, 2026

"Djeca su stalno pod pritiskom i stresom. Neka se nakon granatiranja boje i izaći napolje", kaže Lucenko.

Dodaje da je važno djeci dati osjećaj izbora i kontrole.

"Nije riječ samo o preživljavanju, već o životu i osjećanju svijeta oko sebe".

Slika ulica Hersona jasno pokazuje zašto se život odvija pod zemljom. Izlozi su zakovani daskama, a fasade zgrada izranjavane gelerima, artiljerijom i kliznim bombama. Dugi dijelovi ulica, uključujući i glavni prilaz s riječne obale, prekriveni su mrežama protiv dronova koje formiraju svojevrsne zaštitne tunele.

S ruskim snagama stacioniranim na drugoj obali Dnjepra, svakodnevni život za oko 60.000 preostalih stanovnika, među kojima je oko 5.000 djece, u odnosu na prijeratnih 300.000, odvija se pod stalnom prijetnjom.

Herson su ruske snage zauzele početkom invazije 2022. godine i bio je jedino regionalno središte pod okupacijom. Iako je grad oslobođen devet mjeseci kasnije, napadi nisu prestali. S druge strane rijeke, ruske snage nastavile su intenzivno granatiranje, uključujući i zloglasni "dron safari", tokom kojeg su dronovi ciljano napadali civile.

Vlasti šire mrežu zaštite

Uprkos svemu, život ne staje. Glavna gradska perinatalna klinika nalazi se unutar tzv. crvene zone – kilometar širokog pojasa uz obalu Dnjepra i smještena je u starom sovjetskom skloništu.

Kristina Furman (23), koja je hospitalizirana zbog rizika od prijevremenog poroda, kaže da se ne planira seliti.

"Živimo u jednom od najopasnijih dijelova grada, ali ovo je moj dom. Cijela moja porodica je odavde", ističe.

The road to #Kherson goes through a net tunnel now.

: UkraineWorld

Support our team: https://t.co/WmP8G6yxzd pic.twitter.com/Ad60k93Af2

— UkraineWorld (@ukraine_world) December 16, 2025

Dodaje da mreže protiv dronova imaju snažan psihološki efekat.

"Kad se vozite ispod njih, osjećate se sigurnije. Ali istina je da ih nema svugdje".

Vojni guverner Hersona Oleksandr Prokudin potvrđuje da se većina stanovnika kreće samo kada je nužno.

"Jutros smo se dva puta morali skloniti zbog uočenih dronova. Već imamo više ranjenih civila", rekao je.

Ističe da Herson ima jedinstven i izuzetno težak položaj.

"Nijedan drugi veliki grad u Ukrajini nije ovako blizu neprijatelja. Da nemamo postojeću zaštitu, grad bi već bio siva zona".

Plan vlasti je proširenje mreže protiv dronova. Trenutno je postavljeno više od 100 kilometara zaštitnih mreža, a cilj je dostići 300 kilometara do kraja godine. Paralelno se razvija i mreža podzemnih objekata – škola, klinika i javnih ustanova.

Škola u podrumu

U selu Miroljubivka, nedaleko od Hersona, nastava se također odvija pod zemljom. U podrumu škole djeca pohađaju časove biologije, dok se najmlađi igraju na podu improviziranog vrtića.

Almost all the streets of Kherson are covered with anti-drone nets. pic.twitter.com/wUVhSSzif6

— MilitaryNews (@front_ukrainian) November 16, 2025

"Tokom okupacije imali smo samo 50 učenika. Sada ih je 120", kaže direktorica škole Larisa Ribačuk.

Dodaje da je povratak djece u kolektiv bio izazovan, jer mnoga od njih tokom okupacije nisu napuštala dvorišta.

"Imamo uzbune i po pet puta dnevno, ali u podrumu se ništa ne čuje. Djeci je lakše, ne moraju bježati iz učionica", kaže Ribačuk.

„Roditelji su odlučili ostati. Kad ne vidimo dronove, osjećaj je kao da živimo normalno".

(Vijesti.ba)