Dan sjećanja u Aušvicu bez političara, samo uz poruke preživjelih

"Poslije 80. godišnjice oslobođenja logora svi vidimo da je pamćenje veliki dar preživjelih koji je ranije često potcjenjivan. U njemu možemo da vidimo tako potrebne oslonce, mudra upozorenja, nužne mehanizme bezbjednosti i vanvremenske pouke. Zato će se ova i buduće godišnjice koncentrisati na riječi preživjelih", najavio je ovogodišnju komemoraciju bez glasova političara direktor Državnog muzeja bivšeg njemačkog nacističkog logora Aušvic-Birkenau, Pjotr Civinjski.

81 years since Auschwitz was liberated.

81 years since the world was forced to face the depths of human cruelty.

We remember the six million Jews murdered. We honor the survivors and we carry the duty to ensure that “Never Again” is not just words, but a promise. pic.twitter.com/MIcteia61T

— European Jewish Congress (@eurojewcong) January 27, 2026

Glavne zvanice najvećeg logora smrti, koji su Hitlerovi nacisti podigli tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Poljskoj, bili su tako grupa 20 logoraša, preživjelih od ukupno 1,3 miliona ljudi koje je Njemačka odvukla u logor, gdje je pobijen 1,1 milion, od toga oko milion Jevreja.

Predsjednik Poljske Karol Navrocki, inače prvi poljski predsjednik koji je prekinuo tradiciju zajedničkog paljenja svijeća na jevrejski praznik Hanuka, preuzeo je pokroviteljstvo nad komemoracijom.

Komemoracija je počela polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred Zida smrti, gdje su strijeljani logoraši dok monstruozna nacistička mašinerija industrijskog ubijanja i "konačnog rješenja jevrejskog pitanja" nije izgradila gasne komore.

U zgradi tzv. Centralne saune u dijelu logora Aušvic II-Birkenau, poslije prezentacije video ispovijesti logoraša koji su uspjeli da prežive holokaust, o tome koliki značaj ima zajedničko pamćenje jednog od najmračnijih poglavlja istorije okupljenima će se obratiti Bernard Ofen, koji je prošao kroz logore Mathauzen, Aušvic i Dahau.

On je poslije rata iz rodne Poljske emigrirao u SAD da bi se posvetio edukaciji o Drugom svjetskom ratu i totalitarnim režimima.

Komemoraciju završava ekumenska molitva, tokom nje i Kadiš, jevrejska molitva za mrtve na simboličnom mjestu - ispred ruševina gasnih komora i pred Spomenikom žrtava logora.

Logor Aušvic otvoren je 1940. godine kraj mjesta Ošvjenćim nakon okupacije Poljske prvobitno kao logor za zarobljene Poljake, ali 1942. godine postao je centralno mjesto fašističke industrije smrti i pokušaja da se pobiju i likvidiraju evropski Jevreji.

U Aušvicu proširenom u kompleks Aušvic-Birkenau njemački nacisti ubili su u gasnim komorama i neljudskim uslovima života u logoru oko 1,1 milion ljudi, mahom Jevreja, ali i Roma i Sinta, 70.000 Poljaka, sovjetske vojne zarobljenike i pripadnike drugih evropskih naroda, među njima i iz bivše Jugoslavije, i pretvorili tako kompleks u najveće groblje, javlja Beta.

Logor je pretvoren u muzej 1947. godine, a godišnje ga obiđe skoro dva miliona ljudi iz cijelog svijeta, među njima i desetine hiljada Nijemaca, prolazeći oko tri kilometra dugu trasu od glavne kapije sa ciničnim nacističkim napisom "Rad oslobađa" do Spomenika žrtvama holokausta kraj ruševina gasnih komora.

(Vijesti.ba)