EU pred izazovima u 2026: Trgovinski pritisci, rat u Ukrajini i borba za ravnotežu

Od zategnutih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama, preko rata u Ukrajini, pa do unutrašnjih podjela i priprema za novi višegodišnji budžet – pred Briselom je period pun neizvjesnosti.

Promjena odnosa sa Washingtonom postala je posebno vidljiva nakon povratka Donalda Trumpa na čelo SAD-a. Evropske institucije sve teže računaju na bezuslovnu američku podršku, posebno u oblasti sigurnosti. Dodatni pritisak stvorile su poruke iz Washingtona kojima se otvoreno kritikuju evropske regulative u digitalnom sektoru, uz optužbe da ograničavaju slobodu govora i tržišnu konkurenciju.

Napetosti su dodatno pojačane trgovinskim mjerama. Iako su EU i SAD postigli dogovor o carinama od 15 posto za većinu evropskog izvoza, pitanje čelika i aluminija ostalo je otvoreno, jer američka strana i dalje primjenjuje znatno više stope. Evropska komisija tvrdi da su američki zahtjevi politički motivisani i da se njima vrši pritisak na regulatornu autonomiju Unije.

Istovremeno, rat u Ukrajini i dalje snažno utiče na evropsku sigurnosnu politiku. Države članice su, pod pritiskom nove realnosti, prihvatile znatno veća izdvajanja za odbranu. Na samitu NATO-a u Hagu dogovoreno je da se izdvajanja do 2035. godine povećaju na pet posto BDP-a, što predstavlja ogroman finansijski izazov za većinu evropskih ekonomija.

Evropska komisija je već predstavila plan “Pripravnost do 2030.” kojim se predviđa jačanje vojnih kapaciteta i veća strateška autonomija. Plan podrazumijeva mogućnost ulaganja do 800 milijardi eura u sigurnost i odbranu, uz ublažavanje fiskalnih pravila kako bi države mogle lakše finansirati vojne projekte.

Veliki teret za Uniju predstavlja i nastavak finansijske podrške Ukrajini. Nakon što su Sjedinjene Države smanjile direktnu pomoć, Evropska unija je preuzela veću odgovornost. Kroz poseban mehanizam planirano je osiguravanje desetina milijardi eura za Kijev, uključujući i sredstva prikupljena zajedničkim zaduživanjem na finansijskim tržištima.

Ipak, ni unutar EU ne vlada potpuni konsenzus. Pojedine članice otvoreno se protive dodatnom zaduživanju i finansijskoj pomoći, zbog čega su odluke često rezultat teških kompromisa. Uprkos tome, Brisel nastoji očuvati jedinstvo i pokazati političku odlučnost u suočavanju s ruskom agresijom.

Paralelno s tim, proces proširenja ponovo dobija na značaju. Ukrajina i Moldavija su napravile iskorak ka članstvu, dok su Crna Gora i Albanija najnaprednije među zemljama zapadnog Balkana. Ipak, proširenje i dalje koče unutrašnje podjele unutar same Unije, koja se još nije institucionalno prilagodila mogućem dolasku novih članica.

Posebna pažnja usmjerena je i na naredni višegodišnji finansijski okvir Evropske unije za period 2028–2034. godine. Riječ je o budžetu vrijednom oko dvije hiljade milijardi eura, u kojem se po prvi put znatno mijenja struktura potrošnje. Manje sredstava planirano je za tradicionalne politike poput poljoprivrede i kohezije, dok se veći dio usmjerava ka sigurnosti, konkurentnosti i inovacijama.

Dodatnu neizvjesnost donose politička previranja u pojedinim državama članicama. Posebno se ističe Mađarska, gdje bi naredni izbori mogli označiti kraj dugogodišnje vladavine Viktora Orbána. Njegov eventualni politički odlazak značajno bi promijenio odnose snaga unutar Evropske unije i mogao olakšati donošenje odluka koje su godinama bile blokirane.

U takvom okruženju, Evropska unija ulazi u jednu od najzahtjevnijih faza svog postojanja – suočena s vanjskim pritiscima, unutrašnjim nesuglasicama i potrebom da redefiniše vlastitu ulogu u svijetu koji se ubrzano mijenja.

(Vijesti.ba)