Ponoš za Vijesti: Vučić da se pazi visokih spratova i prozora u Moskvi

U srijedu su najprije napadnuti narodni poslanici Srbija centar (Srce), dok su, predvođeni liderom te stranke i bivšim načelnikom Generalštaba Vojske Srbije Zdravkom Ponošem, pokušavali da se kroz tzv. ćacilend probiju do svog radnog mjesta, do glavnog ulaza Narodne skupštine Republike Srbije. Iako je predsjednica parlamenta Ana Brnabić obećala da će problem riješiti za 48 sati, napadi na opozicione poslanike nastavili su se i narednih dana.

Logična posljedica nekažnjivog nasilja i agresije režimskih kerbera iz ćacilenda bila je prijetnja klanjem, koju je poslanici i docentkinji na beogradskom Fakultetu političkih nauka Biljani Đorđević uputio jedan od 'studenta koji žele da uče'.

Kako su studenti koji žele da uče postali studenti koji žele da kolju, pitanje je na koje opozicija do sada nije dobila odgovor.

"Ne znam zemlju u Evropi u kojoj paravojska vladajuće garniture fizički sprječava opoziciju da uđe u parlament. U Skupštinu Srbije uvijek sam ulazio na glavni ulaz i do sada zbog toga nije podizana borbena gotovost. Incident koje gledamo poslednjih dana loši su i kontraproduktivni po režim, od kojeg smo tražili da otvori pitanje odgovornosti policije, da odmah ukloni prepreke ispred zgrade parlamenta, te da se prekine sa fizičkim nasrtajima na opozicione poslanike", kaže za Vijesti.ba Zdravko Ponoš. 

On navodi da ćacilendom komanduje dio porodice Vučić i dio strukture državne moći, što je više kriminalni, a manje državni aparat. 

- Suštinski, Vučić odlučuje o tome da li će biti ćacilenda i do kada, kaže Ponoš.

Ponoš smatra da je NIS pitanje opstanka! 

- Nakon desetak dana glumatanja, Vučić saopštava da nema ništa od Arapa, jer su Rusi, krijući se iza arapskog kapitala, zapravo pokušali da NIS prodaju – sebi. Vučić i Rusi su, dakle, pomislili da će prevariti Amerikance, te da OFAC neće razumjeti o čemu je riječ.  Predsjednik Srbije je očito pogubljen, ne vodi računa o nacionalnim interesima, ne povlači poteze koje bi povukao svaki odgovoran šef države. Pritom, NIS nije njegova posao; to je u nadležnosti predsjednika Vlade. Zašto je Rusima dao još 50 dana? Šta time dobija? Srbija će, kaže, nakon 50 dana 'menadžerski' preuzeti NIS, ali će Rusima, našim prijateljima, je li, ponuditi najbolju cijenu. Djeluje kao alanfordovska trgovina, zar ne? Jer zašto bi bilo kome nudio najbolju cijenu? Čiji su Rusi najbolji prijatelji? Ako su njegovi, neka im pokloni ćaćinu kuću u Jajincima ili Čipuljićima; pusti NIS, koji je 'biti ili ne biti' za državu i za naciju. Je li Srbija imala pravo preče kupovine? Je su li joj je prijatelji ponudili? Zašto ga Rusi ignorišu? Ko je Srbiju doveo u poziciju kusura u odmjeravanju Rusije i Amerike? Umjesto da kaže…Nacionalizacija, šta drugo?! Nacionalizacija nije otimanje, nego briga o interesu vlastite države i njenih građana. Rusima ponudite onoliko koliko procijenite da NIS vrijedi. Ako misle da vrijedi više, o tome se sa njima dogovorite kad sve prođe. To su pravila igre.  

Kaže da je moguće  “da Rusi drže Vučića za međunožje zato što o njemu nešto znaju”.

- Ako povuče potez koji im nije po volji, bilo bi bolje da se, kada ode u Moskvu, ne penje na visoke spratove i da se ne približava prozoru, kaže Ponoš.

Cijeli intervju, u kojem Ponoš govori o onome šta je ili nije Vučić radio Sarajevu tokom 90-ih, večeras od 20 sati na Vijesti.ba.


(Vijesti.ba)