Nova izložba čiji autor je Almin Zrno otvara pitanja o pohlepi, vodi i klimatskim prijetnjama

Smještena na prilazu istoimenom mostu čija simbolika poziva na oprez i promišljenost, instalacija otvara novo poglavlje dugoročnog ciklusa Pleonexia, zasnovanog na starogrčkom pojmu ekstremne pohlepe i nezasite želje za posjedovanjem.

Instalacija je postavljena u javnom prostoru Sarajeva i poziva posjetioce da se suoče s krhkošću života i posljedicama savremene ideologije nezasitosti.

Ova faza projekta naslanja se na rad predstavljen 2023. godine na fasadi Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine. Tada je fotografija žene s najlonskom kesom na glavi, obasjane neonskim natpisom „PLEONEKSIA“, postala upečatljiva metafora društva koje, kako je zapisao urednik i autor Slobodan Samardžić Sam, „nemilosrdnu sebičnost pretvara u pretpostavku da su drugi ljudi i stvari tu da ih se iskorištava“. Da im se na glavu navuče plastična kesa. Planeta u plastičnoj kesi. I da u tome uživaju.

U svom novom tekstu, Samardžić podsjeća da savremeni čovjek postaje sve otporniji na opomene bez obzira na to koliko snažne bile.

- Mnogi indikatori razvoja civilizacije svjedoče da je utjecaj umjetnosti nedostatan - piše on dodajući da je „posebno nesretan umjetnik koji se bavi tom temom“ jer ga vlastita zabrinutost ne napušta ni kada djelo postane priznato.

Almin Zrno tu misao proširuje i u novoj instalaciji otvara dva ključna pitanja današnjice: odnos prema vodi i porast globalnih prijetnji koje proizilaze iz pohlepe, sukoba i potpunog odsustva brige za planetu. Transparentne kese ispunjene čistom vodom vise u prostoru kao krhki objekti između kojih posjetilac mora pažljivo prolaziti. Svaka predstavlja podsjetnik na jednostavnu istinu: bez vode nema života. Tehnološki napredak može prikriti sve osim toga. Samardžić ovu instalaciju naziva „suptilnom i nježnom opomenom“.

Dominantne tačke u prostoru čine neonski natpisi WAR MING i WAR NING, vizuelna upozorenja koja pulsiraju poput signalnih lampi nad globalnom stvarnošću.

- Nije slučajno vrijeme za takvo upozorenje - zapisao je Samardžić ukazujući na trenutak u kojem klimatske, socijalne i političke destabilizacije postaju nerazdvojive.

Inspiraciju za ovaj segment izložbe Zrno pronalazi i u recentnim naučnim raspravama o klimatskim ekstremima. Klimatolozi upozoravaju da prašinske oluje, toplotni talasi i nestanak zelenih površina više nisu lokalni incidenti nego globalni poremećaji koji prijete čitavim sistemima. Planet koji gubi vodu i zeleni prostor više nije upozorenje budućnosti nego stanje u kojem već živimo. Ne postoji granica koja čovjeka može odvojiti od posljedica njegovih odluka.

Izložba je postavljena kao oblik gerila-umjetnosti, namjerno izvan zidova klasične galerije.

- Želim da se narod suoči s porukom a ne da je traži u zatvorenom prostoru. Ovo je trenutak da je vidimo u svakodnevici jer govorimo o stvarima koje određuju naš opstanak. Razmišljati drugačije i djelovati, više nije izbor nego uslov opstanka – kaže Zrno.

Instalacija je dostupna posjetiocima do kraja godine 24 sata dnevno. Smještena u prostoru koji je i u nazivu nosio poruku „požuri polako“, ona poziva na usporavanje, pažnju i introspekciju: da pogledamo oko sebe i prepoznamo koliko naše navike oblikuju svijet koji ostavljamo drugima.

Samardžić u zaključku ističe da Zrnin rad vraća čovjeka njegovom ishodištu i podsjeća ga da „biti dio prirode znači imati odgovornost prema prirodi i sebi u njoj“. Upravo ta odgovornost čini okosnicu cijele instalacije koja spaja snažnu umjetničku estetiku s urgentnom društvenom porukom.

Projekat su podržali BH Telecom, Općina Centar, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Sarajevo City Center i agencija Communis.


(Vijesti.ba / FENA)