Neprecizna odluka o maksimalnoj visini marži otvara brojna pitanja

Jedna od pozitivnih stvari u novoj odluci jeste smanjenje broja namirnica. Ipak, nova odluka otvara i brojna pitanja na koja je potrebno ponuditi odgovore.

Iz Vlade navode da se prilikom određivanja visine marži u veleprodaji i maloprodaji vodilo računa da marža trgovaca može pokriti troškove poslovanja i osigurati im kontinuitet obavljanja djelatnosti, kao i da ne služi za ostavarenje ekstra profita trgovaca.

Javnost bi morala znati, na koji način se vodilo računa, ko je radio analizu, kada je ona rađena, iz kojih baza su uzeti podaci, kojim parametrima i korištenjem kojih metoda je zaključeno da marža koju odredi Vlada kod trgovaca može pokriti troškove poslovanja!?

Također, u saopštenju plasiranom u javnost iz Vlade FBIH se navodi, primjerice, da je za pšenično brašno tip 550 po kilogramu propisana veleprodajna marža pet posto, maloprodajna sedam posto, mlijeko kravlje, pasterizirano, homogenizirano i sterilno po litru - veleprodajna marža tri posto, maloprodajna šest posto, jestivo ulje suncokretovo po litru - veleprodajna marža pet posto, maloprodajna šest posto itd.

Po informaciji Vlade FBIH, to bi praktično značilo da je Vlada fiksirala marže na pet, sedam ili tri posto. Ispravno bi bilo da u odluci stoji “do pet posto”, “do sedam posto”, “do tri posto”. U suprotnom, Vlada bi trgovce mogla dovesti u nemoguću situaciju pri formiranju cijena.

Pitanje je i kako će se trgovci postaviti u odnosu na kantonalne propise, jer se novom odlukom ulazi na teren potpune neusklađenosti. Naprimjer, u Kantonu Sarajevo je maloprodajna cijena brašna propisana na osam posto, dok je odluka Vlade za nivo FBIH šest posto. Isto je sa šećerom u KS je propisan na 12 posto, u FBiH osam posto.

Prilično je nejasan dio odluke koji kaže da je za “sve vrste hljeba od pšeničnog brašna (cijeli ili narezani) po kilogramu (veleprodajna marža pet posto, maloprodajna sedam posto). No, hljeb se ne kupuje na kilogram!

Slično je kod dijela odluke koji se odnosi na svježa konzumna jaja. Tamo se navodi visina marži za svježa konzumna jaja, po komadu (veleprodajna marža pet posto, maloprodajna šest posto). Da, kada bi se cjelokupna trgovina u BIH svodila na pijace ili manje radnje. Jer, veće trgovine jaja pordaju u školjkama od 10, 15 ili 30 jaja po školjci. Ovakva odluka će gotovo izvjesno dovesti do različitih tumačenja kod inspektora i trgovaca, gdje u pravilu trgovci izvlače deblji kraj.

Nelogičnost je i kod dijela odluke koji se odnosi na meso. Taj dio se odnosi na "sve vrste svježeg mesa (veleprodajna marža pet posto, maloprodajna šest posto)". Ostala je nejasna mjerna jedinica za meso - da li se radi o kilogramu, komadu ili čemu već.

Pitanje je - je li i zašto iz nove odluke izbačen Međunarodni računovodstveni standard 2 (MRS 2)?

Također, obzirom da su jaja, mlijeko, hljeb i ulje artikli sa cijenama u rasponu od 0,5 KM do 3 KM postavlja se pitanje sukoba Odluke sa Zakonom unutrašnjoj trgovini i to Člana 3. stav 3 gdje dolazi do praktičnog problema zaokruživanja cijena na 5 feninga. Odluka nije tretirala kako to prevazići! Naime, praksa je pokazala da u tom slučaju trgovac cijenu treba zaokružiti na manji iznos, što direktno utiče na procenat marže pa umjesto dozvoljenih npr. 7% trgovac mora raditi na 3%. To je marža koja ne može pokriti niti djelić operativnih troškova i u tom slučaju imamo situaciju da se pod krinkom ekstra porofita, trgovci Odlukom vode u poslavanje sa gubitkom.

Na kraju, pitanje je - je li kontradiktornim i nepreciznim pisanjem oduke ostavljen prostor da bi inspektori, svaki na svoj način, mogao tumačiti odluku. Nema sumnje da bi prije objave odluke u Službenom glasniku, resorno Ministarstvo još jednom trebalo dobro proći kroz odluku, a najmanje dati njena pojašnjenja.

O ovoj problematici Vijest.ba su pisali i ranije. Tekst možete pronaći na ovom LINKU.

(Vijesti.ba)