Je li Putinov gubernator za Balkan zakuhao krizu na Kosovu

I ne gura Moskva Srbiju u novi kosovski spor samo diplomatskom potporom, nego i živopisnom terenskom aktivnošću: srpski ministar obrane Nebojša Stefanović nedavno je u pratnji ruskog ambasadora Aleksandra Bocan-Harčenka, Putinova gubernatora za Balkan, te vojnog atašea generala Aleksandra Zinčenka obilazio srpske trupe uz kosovsku granicu, sokoleći Srbe u borbi protiv navodne nepravde.

Rusko veleposlanstvo u Beogradu čak je naknadno izvijestilo kako su „obilaskom terena detaljno razmijenjena mišljenja sa srpskim partnerima u vezi sa situacijom na sjeveru srpske pokrajine kao rezultat provokativnih koraka Prištine“.

Jasno je kako Putinu i Moskvi iskreno puca prsluk i za Vučića i Kosovo: da im je to pitanje bilo odista važno, i ranije bi se bili agilnije protivili međunarodnom sporazumu i razmještaju NATO-ovih mirovnih snaga. Kosovo i Srbija su im sad, međutim, jako važni kao talon u protueuropskome i protuzapadnome djelovanju.

Aleksandar Bocan-Harčenko, ruski veleposlanik u Beogradu, djeluje na Balkanu kao Putinov protueuropski buldožer. Slovi za najvećeg stručnjaka za Balkan među aktivnim ruskim diplomatima, te je već njegovim slanjem podno Avale prije godinu i pol Putin jasno demonstrirao što kani.

„Srbija je posljednji bastion ruskog utjecaja na Balkanu. Bocan-Harčenkovo slanje u Beograd pokazuje koliko je Srbija važna za Moskvu", izjavio je već prilikom njegova imenovanja ruski stručnjak Maksim Samorukov iz moskovskog think tanka Carnegie centar.

Harčenko je službovao zemljama regije čak u tri navrata u Beogradu, te po jednom u Zagrebu i Sarajevu. Završio je Moskovski institut međunarodnih odnosa, a prvo radno mjesto u diplomaciji, još u vrijeme SSSR-a, bio mu je Zagreb. Od 2009. do 2014. bio je ambasador Rusije u Bosni i Hercegovini, a prije toga član ruske delegacije na pregovorima u Daytonu, Beču i Parizu o BiH. Bio je i član pregovaračke trojke za Kosovo 2007. godine.

Smatraju ga najzaslužnijim za specijalan odnos koji je Rusija uspostavila s političkim predstavnikom bosanskih Srba Miloradom Dodikom: promjena dotadašnje pasivne ruske pozicije na Balkanu poklapa se vrlo precizno sa svojedobnim dolaskom Bocan Harčenka u Sarajevo. Čim se Harčenko raskomotio u BiH, Republika Srpska, koja je do svibnja 2014. godine podržavala produženje mandata EU snaga u BiH, pozvala je, kakve li koincidencije, na njihovo povlačenje.

Harčenkova je trenutna ključna zadaća pritiskati Srbiju da se ona što više udalji od deklariranog europskog puta i približi razini odnosa s Moskvom kakve baštini Dodikova Republika Srpska. Drugim riječima, Srbiju želi pretvoriti u puku rusku marionetu i izolirati je od zapada, kako bi postala puki talon u ruskoj geostrateškoj igri.

Da će s Kosovom otvoreno krenuti putem potpunog opstruiranja srpskog puta u EU Harčenko je najavio još u travnju. „Rusija je spremna razmotriti nove aspekte sudjelovanja u rješavanju kosovskog pitanja, ukoliko Srbija to bude željela. Uza sve trenutne teškoće u odnosima sa Zapadom, pitanje Kosova se pojavljuje u kontaktima s, na primjer, baš Europskom unijom. Bude li Beograd želio ići sa nekim novim elementima kad je riječ o ulozi Rusije, te ideje mogu biti razmotrene“, izjavio je tad Harčenko u jednom intervjuu.

Već u lipnju Harčenko je stao puno otvorenije agitirati i prijetiti: „Pritisci na Srbiju da prizna Kosovo neće uspjeti!“ O istom trošku stao je Srbe iznova huškati i na sud u Haagu, tvrdeći kako je taj Tribunal od prvoga dana stvoren prije svega s ciljem proizvodnje pritisaka na Beograd i Srbiju, te da nije ostvario uravnotežen pristup prema zločinima počinjenim tijekom ratnih sukoba na tlu bivše Jugoslavije.

Tko zaigra s Harčenkom u istom kolu, jasno je da neće moći dugo plesati i u onom bruxelleskom. Aleksandar Vučić je odabrao stranu, no tamo nema baš onoga što balkanski političari najviše vole: novaca iz europskih fondova.




(Nacional.hr)