Resorno Ministarstvo zaduženo da predloži model rješavanja slučaja Tuzlanke Altumbabić

Ova odluka donesena je na jučerašnjoj sjednici Vijeća ministara, i to na inicijativu Zajedničke komisije za ljudska prava, konkretno zastupnice u Parlamentu BiH Mirjane Marinković-Lepić, koja je ujedno i članica ove Komisije.

Kako saznaje portal Vijesti.ba, Vijeće ministara BiH resornom Ministarstvu nije dalo određeni rok do kojeg bi trebalo ispuniti svoju obavezu prema Zineti Altumbabić. No, Marinković-Lepić ne odustaje i nagovještava da bi slučaj Altumbabić uskoro konačno mogao ugledati svjetlo dana.

- I dalje ću istrajavati na rješavanju tog slučaja, s obzirom da je sada Ministarstvo upoznato sa svim činjenicama. Sačekat ću 30 dana, a onda ću opet izvršiti pritisak i insistirati da se taj slučaj dovede do kraja - kratko nam je rekla Marinković-Lepić.

Podsjetimo, Zineta Altumbabić je kao uposlenica Direkcije za civilnu avijaciju Republike BiH 1998. godine otišla na trudničko bolovanje, ali kada se vratila na posao niti je dobila angažman niti otkaz. Uprkos sudskoj presudi, ali i preporuci Ombudsmana, Altumbabić ni do dan-danas nije riješila svoj radno-pravni status.

Naime, transformacijom Republike BiH u skladu sa Dejtonskim sporazumom došlo je i do transformacije ministarstva u kojem je do tada Altumbabić radila, te su osnovana dva ministarstva: Federalno ministarstvo komunikacija i prometa i Ministarstvo komunikacija i prometa BiH. Samim tim formirane su i dvije direkcije za civilnu avijaciju - federalna i državna.

U pismu upućenom Zajedničkoj komisiji, Altumbabić je podsjetila da je početkom 2000. pokrenuta zajednička tužba, a spor se vodio na Općinskom sudu u Sarajevu. Četiri godine kasnije donesena je presuda u korist 40 tužitelja.

"Nakon žalbe tužene BiH koju je predstavljalo Pravobranilaštvo, Sud BiH je donio presudu Gž-116/06, 25.04.2007. godine potvrđujući prvostepenu presudu i u obrazloženju se navodi da mi radni odnos nije prestao ni na jedan od načina propisanih zakonom i da se na osnovu vještačenja svakom od tužitelja ima isplatiti određen novčani iznos. Novčani iznos je isplaćen u oktobru 2007. godine, dok se drugi dio koji se odnosi na vraćanje na radno mjesto nikada nije ispoštovao - pojasnila je u pismu.

Naglasila je da je 2008. godine donesena presuda P-491/08, 30.12.2010. godine kojom joj je na ime doprinosa u PIO/MIO uplaćen iznos koji je pokrivao period od 1.1.1999. do 10.10.2008. godine. Traženi iznos je uplaćen u FPIO/MIO, što je dokumentovano i tragom uplata je saznala da taj period ne može biti upisan dok institucija koja joj je uplatila sredstva na njeno ime u PIO/MIO mora ispuniti M4 obrazac kako bi se navedeni period bilježio u radni staž.

"Pored mog punomoćnika i sama sam tražila načine da se ispetljam iz situacije u kojoj sam se našla, a to je: zaposlena u očima PIO/MIO bez plaća i naknada, bez rješenja o prestanku radnog odnosa nisam se mogla prijaviti ni na Biro, te nisam mogla ostvarivati prava ni na zdravstvenu zaštitu", potcrtava Altumbabić.

Kaže i da je godinama pisala Federalnom ministarstvu komunikacija i prometa (dok nisu prestale njihove ingerencije nad FEDCAD-om osnivanjem BHANSA-e) i Ministarstvu komunikacija i prometa, kao i BHDCA-u.

"Odgovori su uvijek bili isti od svih institucija gore pomenutih: nismo pasivno legitimisani, nije u nadležnosti Ministarstva ili Direkcije, te je to obaveza Bosne i Hercegovine. Idući logikom konstitucije naše države shvatila sam da bi ta 'Bosna i Hercegovina' trebalo biti Vijeće ministara u čijem je sastavu i Ministarstvo komunikacija i prometa BiH. Vijeću ministara sam se obraćala 4 puta. Nikada nisam dobila ni pisani, ni usmeni odgovor", dalje navodi Altumbabić.

Obratila se Ustavnom sudu BiH zbog, kako je navela, flagrantnog kršenja njenih prava i neprovođenja odluke Suda BiH.

"Apelacijom AP 2137/19 je potvrđeno kršenje mojih prava na rad i na život u skladu sa našim Ustavom i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud BiH je naložio isplatu sredstava na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvšnog postupka, kao i to da se preduzmu odgovarajuće mjere za okončanje postupka u mom predmetu pred Općinskim sudom u Sarajevu. Predmet je još uvijek otvoren i postoje indicije da će se u slučaju da BHDCA ne dostavi ime odgovorne osobe i na zahtjev Pravobranilaštva obustaviti", ističe se u pismu.

Sa još dvije žalbe obratila se i Instituciji ombudsmana za ljudska prava. Prva žalba usmjerena je na Općinski sud u Sarajevu zbog odugovlačenja procesa, a druga na BHDCA zbog uskraćivanja informacija njenom punomoćniku i njoj, a što je naložio Općinski sud u Sarajevu.

"Nadam se da ćete uvidjeti da, čak i ako Općinski sud u Sarajevu donese odluku o kažnjavanju odgovornog lica, to ne rješava Gordijev čvor u koji su me upetljale institucije ove, moje drage BiH i da obustavljanjem procesa zato što mi je po sili zakona prestao radni odnos, a da o tome nikad nisam obaviještena, nije način na koji se postupa sa svojim građanima i da bilo kojem sudu ili instituciji može pasti na pamet da je prestala potreba za mojim angažovanjem, a da mene ili sud o tome niko ne obavijesti. Smatram da institucije, odnosno Vijeće ministara, Ministarstvo komunikacija i prometa i BHDCA, mogu to vrlo lako riješiti, samo je potrebna dobra volja i razumijevanje", zaključila je Altumbabić.

(Vijesti.ba)