Bosna i Hercegovina slavi Dan nezavisnosti

Prvi mart se obilježava kao Dan nezavisnosti jer je 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini održan referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ, na kojem je većina građana BiH glasala za nezavisnost.
 
Većina Bosanaca i Hercegovaca odgovorila je pozitivno na pitanje „da li ste za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana“.

Prema statističkim podacima, na referendum je izašlo oko 64,31 posto građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih oko 99,44 posto. Mnogi bosanskohercegovački Srbi su, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotovali referendum, misleći da će tako onemogućiti ispravnost i njegovu legalnost, ali blokada nije uspjela.
 
S druge strane, veliki broj Srba u BiH izašao je na referendum i glasao za nezavisnu BiH, što nije imalo dobrog odjeka među njihovim sunarodnicima koji će nakon objave rezultata krenuti u rušenje države BiH, odnosno vlastite države.

BiH je proglasila svoju nezavisnost 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim gradovima u kojima počinje prava agresija na BiH i njene građane.

Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i SAD priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu, i više nije bilo nikakvih dilema kakva je BiH.
 
Njeni protivnici nisu imali više nikakav način da joj ospore legitimitet i nezavisnost osim da pokrenu rat i krenu s stravičnim zločinima protiv svojih komšija, prijatelja, kolskih drugova, pa i članova vlastite porodice.
 
Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije ujedinjenih naroda. Nažalost, u isto vrijeme oružani sukobi u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine prerasli su u pravu agresiju i ratni požar, koji je prouzrokovao ogromne ljudske žrtve i patnje, kao i materijalna razaranja.

BiH je zahvaljujući uspješnom otporu njenih građana agresiji i zalaganju vlasti Republike Bosne i Hercegovine za multietničku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, uspjela očuvati svoj državnopravni i historijski kontinuitet.
 
Nakon skoro četiri godine masovnih razaranja i stradanja, pa i genocida u BiH, međunarodna zajednica je odlučila zaustaviti rat u našoj zemlji.
 
U američkom gradu Daytonu 21. novembra 1995. potpisan je mirovni sporazum, čime je neslužbeno završena agresija na BiH. Konačni sporazum potpisan je u Parizu 14. decembra 1995. godine, a Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država.

Prema ugovoru Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu. Ustav je donesen na temeljima Dejtonskog mirovnog sporazuma.
 
Prema tom ustavu Bosna i Hercegovina je priznata kao nezavisna, suverena država sa punim pravnim subjektivitetom temeljena na vrijednostima mira i pomirenja spremna za euroatlantske integracije.

Tri godine nakon održavanja referenduma o nezavisnosti, 28. februara 1995. godine Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu donijela je odluku kojom je 1. mart proglašen Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
 
Uprkos brojnim neprijateljima ove zemlje, od kojih mnogi obnašaju i najviše državne funkcije, neprestanom negiranju i osporavanju njenog postojanja i nepoštivanju njenih praznika, BiH je ipak opstala i danas je na putu da postane članica EU i NATO-a.


(Vijesti.ba)