S elektronskim potpisom građani više ne bi stajali u redovima na šalterima

Građani više ne bi morali odlaziti do organa uprave i sudova, stajati u redovima pred šalterima, već bi svoje obaveze mogli izvršavati putem elektronske pošte, kaže u intervjuu za Vijesti.ba predsjednik Advokatske komore Republike Srpske Branislav Rakić.

Razgovarao: Delvin Kovač

Gdje je trenutno Bosna i Hercegovina u poređenju sa zemljama regiona i EU po pitanju digitalizacije poslovnih procesa i elektronske uprave?

RAKIĆ: U poređenju sa zemljama regiona i Evropske unije, BiH se nalazi na početku poslovnih procesa i elektronske uprave. Preduslov za elektronsku komunikaciju u upravnim, sudskim i drugim postupcima je primjena Zakona o elektronskom potpisu Republike Srpske (Sl. gl. RS 106/15 i 83/2019), te Zakona o elektronskom potpisu (Sl. gl. BiH 91/06). Zakoni su donijeti, ali ne postoje preduslovi za njihovu primjenu.

Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo vodi evidenciju o certifikacionim tijelima u Republici, ali certifikaciono tijelo ili tijela treba da izdaju kvalifikovani elektronski certifikat za elektronski potpis, kvalifikovani elektronski pečat i kvalifikovani vremenski žig, ali još uvijek nisu počeli sa izdavanjem. Neki izvori kažu da je skoro sve spremno i da bi se uskoro moglo očekivati da počnu sa izdavanjem.

Prvi zakon o elektronskom potpisu u RS donesen je 2008. godine. Period od trinaest godina je veoma dug, a mi još uvijek nismo počeli sa aktivnom primjenom Zakona. Trenutno postoji mogućnost slanja poreskih prijava elektronskim putem Poreskoj upravi RS i UIO BiH, što je početak primjenjive elektronske uprave.

Koje bi benefite bh. građanima donio potpuno digitalizovan sistem i funkcionalna elektronska uprava?

RAKIĆ: Pogodnosti bi trebalo da su višestruke, ne samo u elektronskoj upravi, već i u komunikaciji sa sudovima. Prva pogodnost je brzina u radu, a zatim i ušteda vremena, jer korisnici usluga ne bi više morali odlaziti do organa uprave i sudova, stajati u redovima pred šalterima, već bi svoje podneske predavali putem elektronske pošte za šta bi dobijali kvalifikovani elektronski certifikat sa utvrđenim datumom i vremenom predaje, primali bi povratne informacije, pozive i drugu poštu od organa uprave i sudova, pribavljali i druge razne dokumente i dokaze koji su im potrebni.

Potrebno je da organi uprave i sudovi, sva dokumenta, a posebno arhivsku građu, imaju u digitalnom obliku pogodnom za slanje putem elektronske pošte. Bitno je znati da certifikaciono tijelo treba da izda elektronski certifikat za svakog pojedinačnog korisnika (fizičko i pravno lice) na osnovu ugovora potpisanog sa korisnikom.

Koliko takav funkcionalan digitalizovan sistem može doprinijeti razvoju bh. ekonomije u budućnosti?

RAKIĆ: Iskustva iz tehnološki visoko razvijenih zemalja pokazuju da se investitori lakše opredjeljuju za ulaganja, jer su im potrebni podaci lako dostupni. Pretpostavka je da će primjena savremenih tehnologija doprinijeti i našem razvoju. Imajući u vidu činjenicu da trinaest godina nismo u potpunosti stvorili preduslove za primjenu Zakona o elektronskom potpisu, dovodi se u pitanje naša opredjeljenost za razvojem.

U kojoj se mjeri u BiH primjenjuje Zakon o elektronskom potpisu, koji su njegovi benefiti i koliko je on ustvari bitan kako bismo išli ukorak s vremenom?

RAKIĆ: Fizička i pravna lica, kao i sudovi i organi uprave, izuzev Poreske uprave RS i UIO BiH, u obimu u kojem je komunikacija elektronskim putem omogućena, kod nas još uvijek nemaju mogućnost korištenja elektronskog potpisa u međusobnoj komunikaciji na način kako su to propisali važeći zakoni o elektronskom potpisu. Smatram veoma bitnim što prije omogućiti primjenu Zakona.

U protekloj godini, koja je bila godina pandemije koronavirusa, pokazalo se da bi nam svima bilo lakše da smo imali mogućnost korištenja elektronskog potpisa i slanja pošte sudovima i organima uprave elektronskim putem, a ne da smo stajali u kilometarskim redovima pred poštama. Postoje neki "pilot" projekti između sudova i komunalnih preduzeća (toplane, elektro, vodovoda, mobilnih operatera), kojima su uveli praksu slanja prijedloga za izvršenje i tužbi sudu putem maila, što je po mom mišljenju suprotno Zakonu o elektronskom potpisu RS i Zakonu o parničnom postupku, jer ne postoji kvalifikovani elektronski certifikat koji omogućava tačno utvrđivanje datuma i vremena slanja, odnosno prijema dokumenta, kao i identiteta pošiljaoca i primaoca. Odštampani mail kojim je primljen inicijalni akt nije dokaz shodno Zakonu o elektronskom potpisu, kao i Zakonu o parničnom postupku.

Entiteti imaju različite poglede na elektronski potpis, iako je ta oblast definirana državnim zakonom. U čemu je tu problem i kako ga najbezbolnije riješiti?

RAKIĆ: Važeći zakoni imaju čak i različitu definiciju pojma elektronskog potpisa, kao i drugih izraza koji su upotrijebljeni u zakonima. Problem je kod zakonodavaca koji bi trebali prilikom donošenja propise koji su bitni za oba entiteta i Brčko distrikt iznaći načina da usklade tekstove bar u dijelu izraza koji se koriste u zakonima, kao i u odredbama od suštinske važnosti.

Da li bi se zbog pandemije koronavirusa ove promjene trebale smatrati prijeko potrebnima i njihova implementacija započeti što je moguće prije?

RAKIĆ: Naravno da bi trebalo, jer bi i građanima i organima vlasti bilo mnogo laške raditi.

(Vijesti.ba)