Azerbejdžanci danas obiježavaju Dan sjećanja na žrtve genocida u Hodžaliju

Nizom programa u mnogim azerbejdžanskim gradovima danas se obilježava godišnjica ovog zločina u Hodžaliju u kojem sje ubijeno 613 civila.

Jedna od preživjelih žrtava Nezaket Salamanova tog dana izgubila je četvero članova porodice, dok joj je jedan brat proveo 25 dana u zarobljeništvu.

- U noći 26. februara moja majka je ranjena. Prije nego što je podlegla povredama rekla mi je da moram bježati jer dolaze neprijateljski vojnici koji će nas sve pobiti - rekla je Salamanova.

Uspjela je pobjeći, ali su na stratištu ostala tijela njene sestre i djece.

Republika Azerbajdžan 26. februar proglasila je datumom od velikog značaja za zemlju i Danom sjećanja na žrtve genocida.

Ubijeno je 63 djece, 106 žena, 70 starijih osoba, svi članovi osam porodica su ubijeni, 25-ero djece izgubilo je oba roditelja, 130 djece izgubilo je jednog roditelja, ranjeno je 487 osoba među kojima 76 djece, 1.275 civila je podvrgnuto mučenjima. Nestalo je 150 osoba o čijoj se sudbini i danas ništa ne zna, uključujući 68 žena i 26 djece. Tijela ubijene djece, staraca i žena bila su unakažena, a tek dva dana nakon tragedije bilo je moguće doći na mjesto zločina.

Na mjesto stradanja azerbejdžanskih civila došla je i Munira Subašić, predsjednica Udruženja majke Srebrenice, koja je u genicidu u Srebrenici izgubila sina i supruga. Ističe da Majke Srebrenice najbolje znaju šta znači kada vam ubiju kompletne porodice i zbog toga žele da se solidarišu s majkama Azerbejdžana.

- Pravdu moraju tražiti majke. Ovo je i više od genocida. Ostala sam bez riječi i svaki normalan čovjek koji dođe ovdje i ovo vidi, zna da je počinjen genocid. Pozivam svijet i Evropu da donesu pravednu presudu, ovo osude i proglase da se ovdje desio genocid kako bi mogli da imaju bolju budućnost, da ljudi žive i sarađuju - kazala je Subašić.

Više od 170 miliona američkih dolara iznosi nanesena šteta azerbejdžanskoj državi i njenim građanima u okupaciji Hodžalija, navode državne vlasti u Bakuu.

U februaru 1994. godine, na inicijativu nacionalnog vođe Heydara Aliyeva, ‘Milli Mejlis’ (državni parlament) Republike Azerbejdžan proglasio je 26. februar kao Dan genocida u Hodžaliju.

Prema Rezoluciji 96 (I) Generalne skupštine UN od 11. decembra 1946. i Rezoluciji 260 (III) od 9. decembra 1948, "O sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida", ovo masovno ubijanje u Hodžaliju suštinski je genocid.

Genocid u Hodžaliju nije prvi sistematski zločin koji je Armenija počinila nad Azerbejdžanima. Prije toga, zajedno sa okupacijom sela Baganis Ayrim u Kazahškom okrugu Azerbejdžana koji graniči s Armenijom, u selima Imarat Gharvand, Tugh, Selaketin, Akhullu, Khojavand, Jamilli, Nebiler, Mesheli, Hasanabad, Karkijahan, Gaybali, Malibeyli, Gornji i Donji Gushchular, sve u Nagorno-Karabahu u kojem su živjeli Azerbejdžanci, civili su ubijani s posebnom brutalnošću.

Pored toga, više od 80 civila u selu Garadagly i 67 civila u selu Agdaban, uključujući djecu, žene i starije osobe, mučeni su i brutalno ubijeni, desetine ljudi uzete u taoce i vode se kao nestali, a sela spaljena i istrijebljena.

Osim Bakua, i u drugim azerbejdžanskim gradovima se održavaju različiti programi sjećanja na genocid u Hodžaliju.

Zločin armenske vojske u selu Hodžali bio je najkrvaviji događaj u ratu između Armenije i Azerbejdžana, koji je vođen početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.


(Vijesti.ba / FENA)