No ovaj prijem ostaće zapamćen i upečatljiv u odnosu na sve dosadašnje. Naime, nakon Džaferovićevog govora Komšić je pozdravio prisutne te riječ prepustio doajenu bh. glumišta Josipu Pejakoviću, posljednjem dobitniku povelje ZAVNOBIH-a. Nagradu ZAVNOBIH-a za životno djelo 1991. godine uručio mu je prvi predsjednik BiH, rahmetli Alija Izetbegović.
Na sebi svojstven način i vrlo emotivno Pejaković je prisutnima izrecitovao poemu „Zemlja od kamena“, koju Vijesti.ba prenose u nastavku:
ZEMLJA OD KAMENA
Od kamena i temelj i krov gradiš, u hladnoj kamenoj utrobi zmije gajiš, za sve one koji ti zlu kob spremaju.
Nikog se ne bojiš do Boga Svevišnjeg. Jedino njemu konto polažeš za sebe samu, i sve nas zemljo od kamena Hercegovino mati.
Za sinove i kćeri razasute po cijelomu svijetu, siromaštvo nudiš ko dobar start a oni ti uzvraćaju ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću postignutim.
Odlučila sama sebe gradit za sebe samu i za svoju djecu da se više ne razasipaju po cijelome svijetu ko djeca od raka, popij prijatelju našega vina, izi i sira i pršute, ništa ne tražimo od tebe, samo kad se vratiš odakle si došao reci da mi nismo ko što oni misle.
Pričaj im kakve su naše mirisne konobe i naše praske i nar i limun žut i Neretva čista, a ponavrh svega kakvi smo ko ljudi.
Ako iz Bosne dolaziš prijatelju našijem poruči da ih mi nikad ostaviti nećemo jer brez njih i brez nas nit ima Bosne, nit ima Hercegovine. Ništa ne tražimo od tebe samo kad se u Bosnu vratiš, reci glasno da te svi dobro čuju da Hercegovina neće Bosnu ko roditelja tutora, već ko sestru rođenu.
(Vijesti.ba)
Komentari - Ukupno %