16°C
Mostar 19°C
Tuzla 16°C
Banja Luka 13°C
Bihać 15°C
Powered by Dark Sky

05.09.2019 / 20:00 Regija - Teokaris Grigoriadis

Dužničkim ropstvom Kina koči članstvo država Z. Balkana u EU

Dužničkim ropstvom Kina koči članstvo država Z. Balkana u EU
Foto: RSE / Vijesti.ba
Kini nije u interesu članstvo zemalja Zapadnog Balkana u EU, izjavio je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) profesor Teokaris Grigoriadis, stručnjak za političku ekonomiju i komparativne ekonomske sisteme na Institutu za istočnu Evropu pri Slobodnom univerzitetu u Berlinu.

"Kineski zajmovi zemljama Zapadnog Balkana su u suprotnosti sa evropskim pravilima. Stoga u slučaju članstva balkanskih država u Evropskoj uniji (EU), Kina ne bi imala mogućnost da dominira u ekonomiji ove regije kao sada", ističe Grigoriadis.

On ne smatra da Kina nastoji da onemogući evropske integracije Zapadnog Balkana, ali želi da bude jedan od ključnih aktera u tom procesu.

"Kina će nastojati da iskoristi priliku u situaciji kada slabe odnosi Rusije i EU, zatim Brisel nije spreman da se odlučnije angažuje na Zapadnom Balkanu, raste skepticizam u toj regiji prema evropskim integracijama, kao i lokalnu političku klimu, prije svega stav elita u Srbiji prema Kosovu. Dakle, Peking će upotrijebiti te adute da bi konsolidovao svoje prisustvo na tržištima Zapadnog Balkana. To će u kasnijoj fazi pokušati da iskoristi i politički", naglašava Grigoriadis.

Profesor Grigoriadis ne misli da sve veće prisustvo Kine predstavlja rizik po ekonomiju na Balkanu.

"Naprotiv, to može pomoći zemljama u ovoj regiji da osnaže svoju poziciju u globalnoj trgovini i privlačenju stranih investicija, što se kasnije može iskoristiti i za evropske integracije. Problem bi nastao ako bi Kina politički uslovila pomenute zajmove, što za sada nije vidljivo", ističe on.

On kaže kako se čuju kritike o tipu pomoći, ali to je model koji Kina primjenjuje ne samo u jugoistočnoj Evropi, već i u Africi, Centralnoj Aziji i drugim dijelovima svijeta.

"Kritika tom tipu pomoći može se uputiti i drugim zemljama koje daju zajmove direktno vladama jer je to potencijalni izvor korupcije, zato što ne postoji kontrola kako se troši novac. Istovremeno, to može generalno pomoći ekonomskom razvoju", smatra on.

Primjer kineskog ulaganja je potpuno različit od ulaganja i zajmoa drugih zemalja. Neka zemlja može uzeti zajam za određeni infrastrukturni projekat za čiju realizaciju angažuje domaće firme, zatim koristi domaći materijal, što podstiče ekonomske aktivnosti. U slučaju kineskih kredita, potpuno je drugačija situacija. Na primjer, za most Zemun-Borča obezbijeđen je kineski zajam, gradile su ga kineske kompanije, dovezen je materijal iz Kine. U tom smislu se može reći da je Srbija "uvezla" most iz Kine. Srbija će morati da vrati kredit, a rad na pomenutom projektu nije oživio domaće ekonomske aktivnosti.

Profesor Grigoriadis smatra da most, ko god ga gradio, pomaže domaćim ekonomskim aktivnostima, prije svega boljem transportu. Naravno, srpska ili crnogorska vlada ne mora da prihvati takav tip zajma koji podrazumijeva i angažman kineskih kompanija.

RSE upozorava kako Srbija nema mnogo opcija da se zadužuje. Može da se opredijeli za zajmove iz EU i Zapada u cjelini, ali što podrazumijeva striktnije uslove kada je riječ o poštovanju zakona i transparentnosti, i iz Kine. Crna Gora gradi autoput koji se finansira kineskim kreditom i, ako ne bude mogla da ga vrati, realna je opasnost da zvanični Peking preuzme kontrolu nad ovom saobraćajnicom u narednih sto godina. Dakle, postoji dužnička zamka.

Grigoriadis smatra da postoji zamka.

"Zavisi od toga šta želi vlada koja se zadužuje. EU postavlja striktnije uslove. Posvećuje pažnju razvoju institucija, demokratije, dok Kina o tome ne brine već o garancijama i sistemu nadzora koji je drugačiji od evropskog. Dakle, na kraju od vlade zavisi koje reforme želi da sprovede, kao uslov da dobije finansijsku pomoć sa strane. U slučaju kineskih kredita očito se ne traži napredak u reformama, ali zato zvanični Peking insistira na mnogo striktnijim garancijama, tako da u slučaju da se ne vrati pozajmljeni novac, preuzima objekat odnosno projekat koji finansira. Kada je riječ o EU, manja je vjerovatnoća da dođe do bankrota i potom namirenja duga zaplijenom, ali zato sporije odobrava pozajmice zato što insistira ne samo na ekonomskim već i institucionalnim, odnosno političkim uslovima. To znači da ako neka balkanska vlada želi da dobije novac brže, time odlaže probleme za kasnije, odnosno za kraj", ističe on.

Grigoriadis ističe da je također veoma problematično i to što je za rješavanje sporova nadležan kineski sud. Za ovakve slučajeve je uglavnom nadležan ili arbitražni sud ili takozvani ICSID sud pri Svjetskoj banci (International Centre for Settlement of Investment Dispute).

Na pitanje šta će biti za 10 ili 20 godina ako balkanske države ne mognu vratiti kredite i ako padnu u kinesko dužničko ropstvo, profesor Grigoriadis odgovara kako se slaže s tim, ali to je takođe pitanje izbora za koji se opredjeljuju političke elite na Balkanu.

"Ako žele ekonomiju otvorenu za konkurenciju, uključujući i jasne propise sa javne nabavke, zaduživanja, onda moraju da se opredijele za teži evropski put. Međutim, političke elite su ponekad zainteresovane za brže, opipljivije rezultate od kojih će imati ekonomske koristi i, istovremeno, im pomoći da dobiju podršku birača. U tom smislu, izbor između EU i Kine ima i političku dimenziju, odnosno između političkog preživljavanja vladajućih garnitura i ekonomskog napretka. Riječ je o izboru između kratkoročnog i dugoročnog razvoja", kaže on.

On dodaje kako ne misli da Kina nastoji da onemogući evropske integracije Zapadnog Balkana, ali želi da bude jedan od ključnih aktera u tom procesu, tačnije, da koristi ovu regiju kako dio svoje sveukupne strategije u pregovorima sa EU.



"U tom smislu i EU ima odgovornost, jer ako ne bude u stanju da pošalje konkretne signale o integraciji Zapadnog Balkana, onda će se vlade zemalja ove regije sve više okretati ka pomenutom tipu kineskih zajmova. To će onda, povratno, otežati evropske integracije Zapadnog Balkana a Kina će imati sve veću ulogu u čitavom procesu, što zapravo znači da balkankse političke elite nisu iskreno opredijeljene za evropske integracije".

Kada je riječ o Srbiji, Grigoriadis smatra da bi pravedno rješenje za pitanje Kosova i jasna evropska perspektiva za BiH – doprinijeli smanjenju evroskepticizma u regiji.

"Kina u ovom trenutku želi da dijeli tržište sa EU u područjima gdje se evropska dominacija podrazumijevala. Peking primjenjuje istu strategiju i prema Rusiji, čija je ekonomija mnogo veća nego srpska. Dakle, Kina koristi pomenuti pristup na cijelom Zapadnom Balkanu, gdje je zbog političkih i geografskih razloga EU veoma prisutna i ekonomski. Sada se Peking uključio želeći da dijeli to tržište sa EU. Brisel ima odgovornost da reaguje na ovakvu kinesku strategiju i što prije uključi Zapadni Balkan u svoje jedinstveno tržište", kaže on.

On je mišljenja da je igranje na rusku kartu sve slabiji adut za Srbiju.

"Rusija je nakon uvođenja zapadnih sankcija zbog Ukrajine, sve zavisnija od Kine. Prije 15 godina Kina je imala podređenu ulogu u odnosima sa Rusijom, ali se situacija sada promijenila. Ukoliko Vladimir Putin nastavi dosadašnju politiku, onda će njegova zemlja biti sve izolovanija od evropskog ekonomskog prostora i zavisna od Kine. To nije dobra vijest za Srbiju. Ako želi da koristi rusku političku podršku kao adut, treba da ima u vidu tu činjenicu da će se na kraju izbor svesti na dvije opcije – EU ili Kina – jer su Srbiji i cijelom Zapadnom Balkanu prijeko potrebni veliki infrastrukturni projekti", smatra Grigoriadis.

On je mišljenja da Kina u budućnosti moe preuzeti ulogu Rusije u Srbiji.

"Kina će nastojati da iskoristi priliku u situaciji kada slabe odnosi Rusije i EU, zatim Brisel nije spreman da se odlučnije angažuje na Zapadnom Balkanu, raste skepticizam u toj regiji prema evropskim integracijama, kao i lokalnu političku klimu, prije svega stav elita u Srbiji prema Kosovu. Dakle, Peking će upotrijebiti te adute da bi konsolidovao svoje prisustvo na tržištima Zapadnog Balkana. To će u kasnijoj fazi pokušati da iskoristi i politički", navodi on.

On dodaje kako Kini nije u interesu ulazak Zapadnog Balkana u EU, jer tip kineskih zajmova je u suprotnosti sa evropskim pravilima, stoga u slučaju članstva balkanskih država u EU, Kina ne bi imala mogućnost da dominira u ekonomiji ove regije kao sada.

"Mislim da Kina ne može sebi da priušti previše neprijatelja u globalnoj trgovini. Sa SAD-om je već u trgovinskom ratu. Sumnjam da će se bitnije promijeniti politika Vašingtona prema Pekingu, čak i ako na sljedećim predsjedničkim izborima u SAD pobijedi kandidat Demokratske stranke. Bez obzira da li se nekome sviđa Tramp, činjenica je da američke kompanije gube u poslovanju sa kineskim. Takođe, evidentno je da je zbog dosadašnje trgovinske prakse Pekinga ozbiljno oštećen srednji preduzetnički sloj u Evropi i SAD. To je jednostavno realnost. Dakle, Kina ne može sebi da dozvoli otvoreni sukob sa EU i SAD koje i dalje čine najveći dio svjetske ekonomije. Peking je svjestan toga i djelovaće oprezno", kaže on.

Na pitanje zašto je Balkan bitan za Peking, s obzirom da ima stanovnika koliko jedan veći grad u Kini, Grigoriadis odgovara da u ekonomiji postoji grana koja se zove ekonomska geografija, prema kojoj lokacija i aglomeracija igra veoma važnu ulogu u razvoju.

"Još prije Hladnog rata, prostor bivše Jugoslavije je bio veoma važna karika za evropsku i evroazijsku trgovinu. Tako je i danas i zato je ovo područje veoma atraktivno na putu robe iz Azije ka Evropi", kaže on.

Grigoriadis kaže kako ne veruje da će Kina u narednim godinama bitnije promijeniti dosadašnju strategiju investicija na Balkanu.

"No, kako se Zapadni Balkan bude približavao EU, to će biti striktniji uslovi za odobravanje kineskih zajmova zemljama regije. Ako, na primjer Srbija u narednom periodu uđe u EU, pojedine kineske investicije biće revidirane, u nekim slučajevima to neće biti moguće. Da li će neke od tih mjera biti retroaktivno primijenjene - zavisiće od odlučnosti EU", pojašnjava on.

Međutim, Kina gradi autoput u Crnoj Gori, koja je članica NATO, a most u Hrvatskoj koja je i u EU i NATO-u.

"Da, ali pravila u Srbiji i Hrvatska se razlikuju. U slučaju Hrvatske moraju da se primjenjuju evropski zakoni, a kad je riječ o Srbiji tamo su pravila fleksibilnija. Dakle, ovdje nije bitan most sam po sebi, već okolnosti u kojima se gradi", zaključio je Grigoriadis.

(Vijesti.ba)

Komentari - Ukupno %

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
1000 karaktera preostalo
Prikaži još

Izdvajamo