15°C
Mostar 20°C
Tuzla 14°C
Banja Luka 14°C
Bihać 14°C
Powered by Dark Sky

25.08.2019 / 20:00 Politika - Analitičari za Vijesti.ba

Dogovoreni status quo: Sporazum o beznađu i agoniji

Dogovoreni status quo: Sporazum o beznađu i agoniji
Foto: Vijesti.ba
Deset mjeseci od Opštih izbora, građani BiH još uvijek čekaju na formiranje državne vlasti, odnosno Vijeća ministara BiH.

Predsjednici tri najjače političke stranke u državi - Bakir Izetbegović (SDA), Milorad Dodik (SNSD) i Dragan Čović (HDZ) potpisali su početkom avgusta Sporazum o formiranju Vijeća ministara koji predviđa 30 dana roka za njegovo provođenje. Međutim, već sada se može reći ako taj Sporazum neće biti ispoštovan.

Na sjednici Predsjedništva BiH održanoj prije nekoliko dana u Sarajevu, članovi Predsjedništva BiH Komšić, Dodik i Džaferović dogovrili su se da odgode sjednicu, jer nije postojao konsenzus oko usvajanja ANP-a. Pred održavanje sjednice zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD- a Matthew Palmer dao je nedvosmislenu podršku NATO putu naše zemlje, te je pozvao na usvajanje ANP-a.

Sporazum nejasan Washingtonu

Politička analitičarka Ivana Marić kazala je za Vijesti.ba da je dolazak novog ambasadora Amerike u BiH označio novu fazu u odnosima Amerike prema Bosni i Hercegovini.

"To se odmah vidjelo po otvorenim kritikama upućenim pravosuđu, kao najslabijoj karici bh. društva, koje zajedno sa korumpiranim političarima svjesno koče napredak Bosne i Hercegovine", kaže Marić.
 
Ona dodaje kako je Evropska unija u zadnje vrijeme suočena sa brojnim sopstvenim izazovima poput izbora za EU parlament, Brexita, migrantske krize i sl. tako da je njihov interes za aktivnije uplitanje u bh. politiku popustio.
 
"Razlika pristupa ove dvije strane se najbolje primijetila na njihovim reakcijama na Sporazum o formiranju vlasti kojeg su potpisali Dodik, Čović i Izetbegović. Dok je EU diplomatama sve bilo jasno i dok su se nadmetali ko će bolje pohvaliti ovaj „značajan uspjeh“ sa američke strane se primijetila skepsa jer iz teksta sporazuma nije bilo jasno šta su potpisnici uopće dogovorili posebno po pitanju NATO puta Bosne i Hercegovine", kaže ona.
 
Marić napominje da, iako su upravo SNSD političari poduzeli prve korake BiH prema NATO savezu, njihova politika se transformirala zajedno sa transformacijom Dodika od umjerenog političara do radikala.
 
"Zbog toga smatram da Dodik nema ništa protiv daljnjeg napretka BiH prema NATO savezu ali je posljednjih godina dobio mnogo političkih poena upravo na priči o NATO-u koji je bombardovao Srbe tako da sad ni sam ne zna kako biračima da objasni da NATO više nije neprijatelj. Sa druge strane imamo SDA koju u „bošnjačkoj reprezentaciji“ naspram druge dvije reprezentacije predvođene HDZ-om i SNSD-om podržava i DF. Oni su, nasuprot Dodiku političke poene skupljali na priči o neophodnosti NATO puta tako da sada ne mogu tako jednostavno odustati od toga", smatra naša sagovornica.
 
Marić ističe da je i kod Dodika i kod Izetbegovića primjetna želja da pronađu kompromis ali su u svojim ranijim istupima po pitanju ANP-a bili kategorični u kontradiktornim i isključivim stavovima, tako da je nemoguće pronaći rješenje u kojem će svi ispasti pobjednici.
 
"Dodik bi pristao na slanje ANP-a čak bi mogao i birače uvjeriti da je to dobro za njih, međutim problem mu predstavlja opozicija koja ga svakodnevno podsjeća na ono što je svih ovih godina govorio protiv NATO-a. Izetbegović je spreman da Dodiku izađe u susret koliko god je to moguće i zbog toga nudi „redukovani“ ANP namjerno zaboravljajući da sve da BiH u NATO pošalje i dvije rečenice u ANP-u to će i daje značiti aktivaciju MAP-a i napredovanje BiH ka NATO savezu. Tako smo došli do toga da Izetbegović kritikuje opozciju što napadaju Dodika i nazivaju ga izdajicom kao i do toga da Izetbegović javnosti objašnjava da je Dodika naljutio Palmerov intervju. Dirljiva je ta briga i suosjećanje Izetbegovića prema Dodiku sa kojim je razmijenio nepregledan niz međusobnih uvreda, uvjetovanja i prijetnji. Obje strane su upale u rupu koju su sami iskopali i sada ne znaju kako iz nje da se izvuku", kaže Marić.
 
Ova analitičarka dodaje da je za Izetbegovića i Čovića situacija malo povoljnija jer su oni dio Vijeća ministara od prethodnih izbora, ali je Dodiku jako važno da što prije smijeni sve predstavnike opozicije na nivou Bosne i Hercegovine.
 
"Dodik se zbog toga našao ne samo između dvije vatre već između nekoliko vatri. Želi ugoditi Specijalnom predstavniku EU u BiH, nesuđenom premijeru Tegeltiji koji skoro godinu dana čeka na imenovanje, kao i čitavom nizu drugih SNSD funkcionera koji željno očekuju imenovanja na državne funkcije, želi se dodvoriti i Trumpu, kojem ne zaboravlja čestitati rođendan i američkoj administraciji ne bi li ga skinuli sa „crne liste“, Vučiću kojeg je očito razljutio potpisivanjem sporazuma u kojem se spominje NATO što se može naslutiti po njegovom šturom komentaru i suzdržanom stavu i na sve to mora se boriti protiv opozicije koja ga sve više tjera u ćošak", kaže Marić.
 
Ona ističe kako ovo nije prvi put da se bh. političari nalaze u naizgled bezizlaznoj situaciji i sigurno će se i ovaj put izvući ali će im račun za to doći već na narednim izborima.

Bez NATO-a nema ni EU

Predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99 Adil Kulenović smatra da je za BiH izuzetno važna poruka zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD Matthewa Palmera, koji je u vrućim vremenima na našu zemlju dao jasnu i nedvosmislenu podršku članovima Predsjedništva BiH Željku Komšiću i Šefiku Džaferoviću u vezi sa evroatlantskim integracijama, s fokusom na put ka NATO-u.

On je ubijeđen da BiH ne može napraviti ozbiljne korake prema EU bez jasne vizije i čvrste odluke o NATO integracijama.

Kako naglašava, EU u okviru svoje zajednice ne želi imati državu koja će biti rovita u smislu stalnih napetosti, te mogućeg izazivanja sukoba i kriza, što uglavnom proizvode politike ucjena, isključivosti i nametanja jednostranih stavova.

Nastavak agonije

Akademik i profesor na Sveučilištu u Mostaru Slavo Kukić kazao je za Vijesti.ba nakon što na sjednici Predsjedništva BiH nije postignut konsenzus oko ANP-a da je to, najkraće kazano očekivano, i nešto što se moglo predvidjeti, barem na temelju vokabulara koji je korišten prethodnih dana i koji je bio u funkciji narodskih „holcanja“ masa kako bi se osigurala veća potpora među biračima u budućnosti.

Nažalost, nastavlja Kukić, sve ovo što se dogodilo i što se događalo svih prethodnih dana uoči sjednice Predsjedništva, koja je čak najavljivana i kao Dan D bh. države i društva, što je apsolutno nerealno, svjedoči samo tezi da se nastavlja agonija BiH i kao države i kao društva s postojećim političkim filozofijama, da ono što građani su prilsijeni svakodnevno svjedočiti samo ih dodatno tjera da ovo svakodnevno iscrpljivanje definitivno prekinu, spakiraju stvari i odu, a nama koji smo odlučili ostati ovdje ne smiješi se nimalo svjetla budućnost.

Dapače, sve bliže smo scenariju da će ova zemlja, umjesto da bude bošnjačka, srpska i hrvatska ili sve tri zajedno, biti sve više zemlja staraca koji u njoj žele okončati svoj život.

Dakle, ništa što je optimistično, ništa što je obećavajuće i ništa za što bi se čovjek mogao uhvatiti kao za slamku spasa, dodaje profesor Kukić.

Kukić smatra da je objektivno za pretpostaviti da je na ishod sjednice djelom utjecao i sastanak američkog i britanskog ambasadora s predsjedavajućim Predsjedništva Komšićem dan uoči sjednice i neka vrsta njihovog pristiska da se ne ide u donošenje odluke koja bi dodatno zaoštrila čitavu priču i da se ostavi još prostora za moguće dogovore,a možda i nakdnadnim pritiscima koji bi se pokušali izvršiti na Dodika.

„Međutim, mislim da to nema nikakvog efekta, jer je Milorad Dodik po ovome kako ja doživljavam njegove javne istupe, definitivno okrenuo svoju stranicu političke retorike. On se definitivno odrekao zapada i ambicija da BiH približi društvu evropskih naroda, i on je dfinitivno na putu evroazijskih integracija pod vodstvom Moskve i Putina, i na bh. ravni vrši sve snažniji pritisak kako bi taj smjer postao opći bh. smjer“, kaže naš sagovornik.

Osim toga, Kukić je mišljenja da njemu ovakav status quo odgovara iz prostog razloga što on svaki dan tvrdi kako je BiH nemoguća država, da je konačno vrijeme da to shvate njezini narodi a i međunarodni centri moći, te da je u zajedničkom cilju svih da ona doživi disoluciju, da svaki narod ide svojim putem...

Kukić smatra da takav status quo odgovara i Izetbegoviću i Čoviću, ali ruku na srce njima odgovara iz sasvim drugih razloga.

„Njima status quo odgovara jer podrazumijeva da će razinu političke moći koju su imali sada nakon 2014. godine i koju imaju u ovom momentu zadržati i u buduće, jer se neće morati odreći moći koje bi se u formiranju nove vlasti morali odreći. Podsjećam, da se Izetbegović mora odreći dijela političke moći nauštrb DF-a kojeg je uvukao u cijelu tu priču iz sasvim drugih razloga kako bi prikazao DF kao dio bošnjačke političke kvote i kako bi svom biračkom tijelu i bošnjačkoj javnosti dao do znanja da je njemu bošnjačka sloga iznad toga da osvoji veću razinu političke moći“, smatra profesor Kukić.

Kada je u pitanju Dragan Čoviću, profesor Kukić ističe da status quo njemu odgovara jer i on dio svoje političke moći mora dati na dispoziciju strankama u okviru HNS-a, koje su s njima zajedno išle na izbore, i zbog toga mu odgovara ovo uvjetovanje, posebno kada je u pitanju federalna razina uvjetovanja po principu „prvo promjena Izbornog zakona po zahtjevima koje je on izdiktirao“, a onda vlast jer se na to niko od stranaka iz HNS ne smije referirati po principu „čekaj, a šta je s vlašću, šta je s našom participacijom“, jer im u tom slučaju prijeti opasnost da budu proglašeni nacionalnim neprijateljima.

„Prema tome, dakle, status quo odgovara svima njima i u budućnosti treba očekivati da će oni nastaviti s istom retorikom, istom političkom logikom, da će zaključivati sporazume koji su u svojoj suštini nesporazumi, da će zaključivati sporazume koji nikog od njih ni na što ne obavezuju i da im daju mogućnost da ih svi tumače na svoje načine, i da će se na taj način čekati izborna 2022. godina“, kaže on.

Profesor Kukić smatra da se ovo stanje statusa quo i beznađa može mijenjati na dva načina.

„Prvi je puno snažnijim pritiskom međunarodnih centara moći, ali pitanje je da li postoji spremnost tih centara moći da se ta vrsta pritiska sada izvrši. Osobno mislim da ne postoji, jer međunarodni faktor je osigurao svoj kapital, osigurao je pretpostavke njegovog daljeg oplođivanja, stvorene su sve pretpostavke da ne može doći do novog oružanog sukoba, a mi smo sami sebi prepušteni ili da tragamo rješenjima budućnosti ili da se bavimo pitanjima prošlosti narednih 20 ili 100 godina“, kaže on i dodaje:

„Drugi način je da naprosto ova vrsta mrcvarenja bude faktor koji će pokrenuti moždane vijuge kod običnog bh. čovjeka da konačno shvati da se oni koji se rastrgoše „boreći za njegove nacionalne interese“, bore za svoje grupne i pojedinačne interese preko njegovih leđa i da njega za ljubav tih pojedinačnih ili grupnih interesa prinose kao žrtvu na oltaru gospodinu. Ako to shvati, onda on ima stotinu mogućnosti, od građanskog neposluha, svakodnevnih protesta, izlaska na lokalne izbore i javno okretanje leđa onima koji im uzimaju pravo na budućnost prethodnih 30 godina. Hoće li se to dogoditi i hoće li do te vrste katarze kod običnog bh. čovjeka vrlo je upitno i bojim se da još uvijek nismo na toj tački zaokreta“, zaključio je Slavo Kukić.


(Vijesti.ba)

Izdvajamo