10°C
Mostar 13°C
Tuzla 13°C
Banja Luka 9°C
Bihać 9°C
Powered by Dark Sky

18.06.2019 / 17:05 Politika - Vruć krompir u rukama Ustavnog suda

Povlači li Borjana Krišto apelaciju pred Ustavnim sudom BiH

Povlači li Borjana Krišto  apelaciju pred Ustavnim sudom BiH
Foto: Vijesti.ba

Zadnjih sedmica bh politička javnosti imala je priliku suočiti se sa Mišljenjem Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj uniji, kojim BiH nije dobila preporuku za status kandidata za EU.

Ali je istovremeno data jasna ocjena usklađenosti BiH sa evropskim standardima, koje propisuje evropska pravna stečevina.

Mišljenje Evropske komisije završava sa 14 mjera/preporuka koje Bosna i Hercegovina mora provesti, ako želi na nekom narednom zasjedanju evropskih institucija, steći status kandidata.

Kada te mjere/preporuke pročitamo i usporedimo sa onim što su institucije Bosne i Hercegovine učinile i još uvijek rade, onda je zaključak jednostavan: ovdje ima premalo znanja o tome šta su to evropski standardi i šta treba sve učiniti da se ova zemlja standardizira po evropskim normama.

Kao prva impresija, javlja je dugotrajna i iscrpljujuća priča o izmjeni Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, koju su pojedine političke stranke okupljene oko nevladine organizacije HNS (Hrvatski narodni sabor), željele realizirati kroz veoma iskrivljenu interpretaciju odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu „Božo Ljubić“, pa kad im to nije uspjelo, onda su vidno nezadovoljne tom odlukom, inicirale i novi predmet „Borjana Krišto“ kako bi došle do njima željenog ishoda, i susprendirale ustavne norme, način da se Ustavni sud BiH, što mu nije funkcija, stavi u poziciju zakonodavca.

Za ovu priliku, podsjetimo se mjere broj 1. iz Mišljenja Evropske komisije, koja o izmjeni izbornog zakonodavstva kaže sljedeće: „Osigurati da se izbori provode u skladu s evropskim standardima tako što će provesti relevantne preporuke OSCE-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije, osigurati transparentnost finansiranja političkih stranaka i održati lokalne izbore u Mostaru“ što jasno govori da se Izborni zakon BiH treba izmijeniti tako da uvažava evropske standarde, ali i preporuke OSCE-a i Venecijanske komisije“.

Tu nastaje ključni zaplet ove priče. Razmatrajući apelaciju/zahtjev Bože Ljubića, Ustavni sud BiH je zatražio i dobio mišljenje Venecijanske komisije u svojstvu „prijatelja suda.“

Ništa sporno na prvi pogled. Ali, Ustavni sud BiH u svojoj odluci to mišljenje uopće nije uvažio, pa je čak odlučio u potpunoj suprotnosti sa mišljenjem i preporukama Venecijanske komisije.

U tim preporukama Venecijanske komisije konstatiralo se da je „...u opširnoj analizi predmetnog slučaja Venecijanska komisija je, prije svega, istakla da je načelo jednakog prava glasa zagarantirano članom 25. Međunarodnog pakta, te članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a nejednakosti u zastupljenosti izbornih jedinica su, u načelu, zabranjene, čak i ako postoji određeno polje procjene“ ili, ukratko, da u Izbornom zakonu BiH mora postojati načelo jednakog prava glasa.

Kada to usporedimo sa zahtjevima HDZ, HNS-a i srodnih nevladinih organizacija, koji su u jednom dahu čak predlagali da svaki glas ima svoj različiti koeficijent, jasno je kako je ovo načelo jednakosti prava glasa ozbiljno narušeno.

K tome, Venecijanska komisija u predmetu „Božo Ljubić“ dodatno konstatira i ovo: „Logična posljedica zastupanja nekih nižih nivoa vlasti na taj način je, naizgled, neproporcionalno zastupanje različitog stanovništva“ što su stručnjaci iz HDZ-a, HNS-a i srodnih nevladinih organizacija probali pretvoriti u projiciranu ili produciranu proporcionalnu zastupljenost, ali samo iz onih kantona gdje je HDZ apsolutna vlast, kreirajući na taj način za Evropsku uniju nepostojeći termin – legitimnog političkog predstavljanja naroda.

Dodajmo tome i ovaj krunski dokaz. U svome mišljenju u predmetu „Božo Ljubić“ Venecijanska komisija kaže u svome zaključku: „ Venecijanska komisija na kraju zaključuje da se „čini da je sistem prema Ustavu Federacije u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima u oblasti izbora, a budući da Izborni zakon namjerava da provede u djelo relevantne odredbe Ustava Federacije, također se čini da je sistem u skladu i sa ovim standardima“.

Šta se desilo po tom pitanju? Ustavni sud Bosne i Hercegovine stavio je van snage dva člana iz Izbornog zakona BiH, odnosno upravo ono što Venecijanska komisija konstatira da je u skladu sa evropskim izbornim standardima.

Veoma je zanimljivo to što je Ustavni sud BiH pomnožio Venecijansku komisiju sa nulom,zanemario njeno mišljenje i odlučio da stavi van snage upravo ono, za što postoji jasan stav najvišeg evropskog pravnog autoriteta, da je u Izbornom zakonu BiH bilo u skladu sa evropskim standardima.

Međutim, ova priča ima i svoj nastavak u apelaciji/zahtjevu Borjane Krišto, jer je HDZ ili pak HNS vidno nezadovoljan dijelom odluke „Božo Ljubić“ pa onda „promicatelji evropskih vrijednosti“ hoće dodatno poništavanje evropskih standarda, tako što bi iz Ustava Federacije BiH pobrisali onaj dio koji kaže da iz svakoga kantona u Dom naroda FBIH treba se birati po najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin, odnosno upravo iste te dijelove koje je Venecijanska komisija vidjela kao usklađene sa evropskim standardima.

Da ne govorimo da je taj sistem izbora u Dom naroda FBiH u Izborni zakon BiH unesen upravo na zahtjev ili na inicijativu OSCE-a. Tada jasno vidimo kako HDZ „nagovara“ Ustavni sud BiH da napravi dvostruki napad na evropske standarde u Bosni i Hercegovini, one koje OSCE vidi kao važne, kao one za koje Venecijanska komisija tvrdi da su u redu.

Šta je onda izlazna strategija za Ustavni sud BiH? U najkraćem, bila bi to odluka da se odbacuje apelacija/zahtjev Borjane Krišto, ali na način da se kroz obrazloženje isprave svi elementi iz predmeta „Božo Ljubić“ koji nisu u skladu sa mjerom broj 1 iz Mišljenja Evropske komisije.

Naravno, može se desiti i ta mogućnost da apelant Borjana Krišto odustane povuče svoju apelaciju, što se prema informacijama našeg portala sprema, čime bi na snazi ostala pravno diskutabilna odluka „Božo Ljubić“ koja nije u skladu sa evropskim standardima i koja je poništila relevantno mišljenje Venecijanske komisije.

Takva eventualna odluka Ustavnog suda BiH ne bi bila u skladu sa mjerom/preporukom broj 1 iz Mišljenja Evropske komisije, što bi istovremeno značilo i kraj evropskog puta Bosne Hercegovine. To bi, u najkraćem značilo, da je Ustavni sud BiH uskratio svaki daljnji napredak Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji.

Ovoga puta nećemo spominjati taj nerazuman broj odlaganja da se predmet „Borjana Krišto“ stavi na dnevni red Plenarnih sjednica Ustavnog suda BiH, što u svojim rukama drži njegov predsjednik Zlatko M. Knežević, koji je upravo bio član Venecijanske komisije i koji sam svoja venecijanska mišljenja ne uvažava.

Ono što je u cijeloj priči jeste indikativno da Krišto - baš sada kada je postalo očito da njena apelacija ne može biti prihvaćena pred Ustavnim sudom BiH koji već godinu i pol odlaže odlučivanje po ovoj apelaciji – se odlučuje na povlačenje apelacije. Postavlja se pitanje zbog čega Ustavni sud nije odbacio apelaciju Borjane Krišto? Upravo zato što bi se time pokazalo da je i oduka po apelaciji Bože Ljubića pravo diskutabilna i u suprotnosti sa evropskim standardima, što smo u teksu dokazali pozivajući se na relevantno mišljenje Evropske komisije ali i još više zato što bi zahtjevi za izmjenom izbornog zakona po željama tzv.HNS-a u potpunosti izgubili na političkoj snazi.

Na kraju krajeva mora se postaviti i pitanje, kako je, kada, i zbog čega došlo do toga da je Ustavni sud BiH postao poligon za isprobavanje političkih rješenja koja upravo imaju za cilj podrivanje postojećeg ustavnog poretka BiH.

 

(Vijesti.ba)

Izdvajamo