4°C
Mostar 11°C
Tuzla 4°C
Banja Luka 8°C
Bihać 8°C
Powered by Dark Sky

13.06.2019 / 16:00 Regija - Stevo Vučinić za Vijesti.ba

SPC je utočište zločincima, vreće novca idu u RS i Srbiju za velikosrpski projekt

SPC je utočište zločincima, vreće novca idu u RS i Srbiju za velikosrpski projekt
Foto: Vijesti.ba

Naš zadatak je obnova autokefalne crnogorske Crkve, izjavio je nedavno crnogorski predsjednik Milo Đukanović, čime je izazvao i velike reakcije u redovima Srpske pravoslavne crkve (SPC).

Podsjećamo, Crnogorsku pravoslavnu crkvu (CPC) dekretom je ukinuo kralj Aleksandar po osnivanju Kraljevine SHS 1918. godine, što nije samo vjersko već i crnogorsko nacionalno pitanje.

 Priča o odnosima između SPC-a i CPC-a, ili bolje reći odnosu SPC-a prema pravoslavcima u Crnoj Gori, aktuelizirala se ponovo posljednjih dana nakon ove Đukanovićeve izjave.

 Dok se čeka mišljenje Venecijanske komisije o Prijedlogu zakona o slobodi vjeroispovjesti i položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori, sam Prijedlog zakona postao je i razlog sporenja između države i Srpske pravoslavne crkve.

 Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović najavljuje obnovu autokefalnosti, odnosno samostalnost crnogorske pravoslavne crkve, dok iz SPC-a poručuju da neće "dozvoliti nezakonito otimanje imovine".

 Potpredsjednik savjeta Mitropollije CPC-a Stevo Vučinić kazao je u razgovoru za Vijesti.ba kako je „Srpska pravoslavna crkva u neredovnim prilikama, počev od 1996. zaključno sa 2006. godinom, u vrijeme beogradske vojno-policijske okupacije Crne Gore, zloupotrebom sile, nezakonito, bez pravnoga osnova, najobičnijim upisom u katastar nepokretnosti, na sebe upisala 12 od ukupno 50 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta, većinu od 60 manastira i od oko 600 crkava, koje su do tada bile u državnome vlasništvu."

 "Klasična Crna Gora je bila plemensko društvo s osobenom pravnom praksom. Stoga su sve crkve i manastiri bili u vlasništvu plemena, sela i bratstava sve do 1869. godine. Od te godine prevedeni su u državno, i u tome statusu ostali do unazad dvije decenije. Čak je i Cetinjski manastir, sjedište Crnogorske crkve, bio pod određenim kompetencijama dinastije Petrović, čiji osnivač ga je i izgradio", pojašnjava Vučinić.

 Vučinić dodaje kako sada oni pokušavaju na svaki način da sačuvaju tu moćnu crkvenu infrastrukturu, koja je ne samo izvor kolosalnih prihoda, nego i temeljna infrastruktura za protivustavnu djelatnost s ciljem rušenje ustavnoga poretka i ponovne aneksije zemlje Srbiji. Njeni klirici javno izjavljuju da je nezavisnost Crne Gore privremeno rješenje."

"Samo manastir Ostrog, najveće pravoslavno svetilište u ovome dijelu Balkana, godišnje donosi prihode koji se mjere desetinama miliona eura koji se vrećama iznose iz zemlje i investiraju u Republiku Srpsku i Srbiju. Tim sredstvima se finasira i protivustavna djelatnost Srpske crkve u Bosni i Hercegovini. Novim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti tome će se stati na kraj. Njegovim članom 62 propisano je da se sva imovina vjerskih zajednica i crkava koja je do 1918. godine izgrađene ili stečena iz državnih i narodnih sredstava upisuje na crnogorsku državu. Dakle, sva odnedavno nezakonito upisana crkvena imovina na Srpsku crkvu ponovo će se naći u državnome vlasništvu. Stoga je taj član, i samo taj član, izazvao histeriju u beogradskim klerikalnim, političkim i naučnim krugovima. Jer tim zakonskim aktom, što je najvažnije, koji ima visoku političku zaštitu, "istupiće se velikosrpska oštrica u Crnoj Gori", i to u bliskoj budućnosti", ističe Vučinić.

 "Tim povodom Srpska crkva je najavila veliki protestni skup u subotu, kojem tepaju Sveta arhijerejska liturgija, koji masovnošću treba da uputi prijeteću poruku crnogorskim vlastima i otkloni ih od donošenja zakona s predmetnim članom 62. Nije isključeno da će radikalnim izjavama pokušati da nahuškaju masu i pretvore je u rulju, s ciljem da nasrne na neistomišljenike, kako bi isprovocirali sukobe i zemlju, s tendencijom da anticrnogorske snage, u haotičnim prilikama preuzmu vlast, i politiku usaglase s interesima Beograda. To su početkom devedesetih godina, već radili u Bosni i Hrvatskoj. Simptomatično je da tim povodom planiraju i veliku posjetu takozvanih vjernika iz zemalja okruženja - Bosne i Hercegovine i Srbije. Očekivati je prisustvo velikoga broja pripadnika četničkih i paračetničkih organizacija iz tih zemalja. Inače, sama Srpska crkva u Crnoj Gori najobičnija je politička i paramilitarna organizacija koja je nakon ratova u bivšoj zajedničkoj domovini, u crnogorskim manastirima sklanjala ratne zločince koji su bili na poćernicama Haškoga tribunala", kaže naš sagovornik.

 On kaže da kako u Evropi postoji jedno pravilo univerzalne naravi, da svako može da pristupi svetilištu, nezavisno do vjerske i nacionalne pripadnosti. Podrazumijeva se poštovanje svetosti svetinje.

 "Danas imamo nečuveno ponašanje srpskih klerika u manastiru Ostrog, većinom iz Bosne i Hrvatske, koji muslimanima i katolicima, ukoliko ih kao takve uoče, zabranjuju ulazak u svetinju. To se nikada nije dešavalo, čak ni u vrijeme prije Berlinskoga kongresa 1878. godine, i povremeno zaoštrenih odnosa Crne Gore s Turskom. Ne samo pravoslavci, nego i muslimani i katolici, odvajkada su tražili pomoć od sveca, i nikome nikada nije palo na pamet da ih pita koje su vjere, niti da ih u tome sprječava. Tako je bilo sve do nedavno, do početka devedesetih godina prošloga vijeka. Danas se, na sramotu cijele Crne Gore, u Ostrogu, katolicima i muslimanima to često dešava. To je strašno.", navodi primjer Vučinić.

 Vučinić podsjeća kako je Srpska pravoslavna crkva postala utočište za ratne zločince od kojih neke drže svecima, dakle, nebeskim zaštitnicima i navodi nekoliko primjera.

"Procedura proglašenja neke ličnosti svecem traje decenijama i vjekovima, i između ostaloga, ta ličnost mora biti duševna i ne može i ne smije imati krvave ruke, a kamo li ruke umočene u nevinu krv. Nažalost, Srpska crkva je za jedan dan kanonizovala za svetitelja popa Milorada Vukojičića Macu, čovjeka koji je svojom rukom zaklao majku poznatog glumca Miše Janketića. Od takvoga Srpska crkva i vjerujući očekuju da ih zastupa pred nebeskim prijestolom. To je skandalozno. Kanonizovali su kralja Milutina, pedofila koji je, koristeći okolnosti koje su mu bile s ruke, u petome braku bio oženjen vizantijskom princezom Simonidom, djevojčicom od sedam godina, zbog čega bi mu pravosuđe danas odmjerilo doživotnu robiju, a oni se njime diče i zovu ga sveti kralj Milutin. Vele sazidao je mnoštvo manastira, i to im je razlog. Pa naravno kad je bio veliki grešnik. Ali grijesi se ne ispaštaju kroz građevinsku djelatnost nego pokajanjem, za koje nijesmo čuli ni da mu je palo na pamet, a kamo li da se je pokajao", ističe Vučinić.

On ističe kako Srpska crkva u Crnoj Gori, a bogami i van nje, vrlo malo ima sa duhovnošću. Nažalost, transformisala se u klasičnu političko-paramilitarnu organizaciju, koja u Crnoj Gori predvodi ustanak protiv ustavnoga poretka, ali i protiv svih vrijednosti evropske civilizacije.

"Evo ravno trideset godina, njihov vrhovni klirik Amfilohije, svojim izjavama s oltara i katedre raspiruje vjersku mržnju pomeđu pravoslavaca, muslimana i katolika. Muslimane naziva lažnim ljudima a njihovu vjeru lažnom. Nasrće na katoličke crkve iz vremena ranosrednjovjekovne države Duklje, čija je nasljednica današnja Crna Gora; preoblikuje ih i nad njihovim temeljima gradi pravoslavne, mahom u pseudovizantijskome stilu. Njima međaši i obilježava prostore velikosrpskih teritorijalnih pretenzija. Za sve to ima podršku iz Beograda, mada i Moskve. Sazidao nam je u primorju i dva manastira u tradicionalnom ruskome stilu, posvećena ruskim svetiteljima, s ruskim monasima. U Boki je pod njegovim patronatom ustrojen i odred ruskih kozaka. Pitam se s kakvim ciljem, sem ako od nijh ne očekuje podršku za rušenje ustavnoga poretka", upozorava on.

Takva politika, po svojoj suštini, cilju i dejstvu može da donese samo zlo i nesreću i prostoru i narodima koji na njemu žive, dodaje naš sagovornik.

"Na sreću, u ovom trenutku, država suvereno raspolaže s instrumentima sile, tako da Amfilohije ne može napraviti direktnu štetu, ali može ozbiljnu indirektnu. Na takvim skupovima, kakav je planiran u subotu 15. juna, čuće se govori i poruke koji neće dobro odjeknuti u srcima muslimana, katolika i pravoslavaca koji ne čine njegovu pastvu. Dovoljno, da se osnaži diskriminanta između pripadnika različitih vjera i nacija u zemlji, što mu je i cilj. On ide do te mjere, da čak kao kakav vrač, svako malo kune, proklinje i priziva sile zla da se obruše na svakoga ko ugrozi velikosrpske interese u zemlji, što prosti svijet ne ostavlja ravnodušnim."

On dodaje kako postoje nagovještaji da će Crnogorska crkva ubrzo ući u liturgijsku zajednicu s cijelom pravoslavnom vaseljenom, što je i jedan od razloga velike nervoze u Beogradskoj patrijaršiji.

"Očekujemo da Crnogorska pravoslavna crkva ubrzo uđe u vaseljensku liturgijsku zajednicu, mada je mi već imamo s autokefalnom Ukrajinskom crkvom, kao takvom odnedavno priznatom od Vaseljenskoga tgrona, i da ubrzo bude usvojen Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Te dvije činjenice bitno će uticati na pravedno rješenje crnogorskoga crkvenoga pitanja. Srpska crkva će izgubiti ekskluzivni status a Crnogorska će dobiti domicilni sa svim pravnim i materijalnim konsekvencama koje iz toga proishode. Predsjednik Đukanović je to iskazao jednom rečenicom "uspostavit ćemo stvarnu ravnopravnost, a ne formalnu."

Sada smo samo formalno ravnopravni. Ne možemo da služimo skoro ni u jednoj crkvi niti manastiru jer ih pravno i stvarno posjeduje Srpska crkva. No, to će se rješavati u jednome dužem ili kraćem procesu, ali je bitno da je proces napokon otvoren, i da je državna administracija odlučna da ga sprovede", zaključio je Stevo Vučinić u razgovoru za Vijesti.ba.

 

(Vijesti.ba)

Komentari - Ukupno %

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
1000 karaktera preostalo
Prikaži još

Izdvajamo