16°C
Mostar 20°C
Tuzla 18°C
Banja Luka 19°C
Bihać 18°C
Powered by Dark Sky

14.04.2019 / 11:32 BiH - Zamjenik ministra pravde BiH

Nezir Pivić: Šta se krije iza izmjena Zakona o unutrašnjim poslovima RS-a?

Nezir Pivić: Šta se krije iza izmjena Zakona o unutrašnjim poslovima RS-a?
Nezir Pivić / Vijesti.ba
Dešavanja u Bosni i Hercegovini u proteklih nekoliko mjeseci su uglavnom bazirana na teškoj političkoj retorici vlasti iz RS-a koja za posljedicu ima uznemirenost stanovništa kroz kreiranje lažne slike nefunkcionisanja države i njenih institucija.

Političke tenzije koje potiču iz Republike Srpske su bazirane na nekoliko događaja poput obilježavanja 9. januara, kojeg je Ustavni sud proglasio neustavnim praznikom, zatim pružanje podrške i veličanje ratnih zločina i zločinaca, da se prisjetimo „postrojavanja“ Ravnogorskog pokreta i sličinih udruženja u Višegradu preko formiranja komsija za utvrđivanje nekakve samo četnicima prihvatljive istine o Srebrenici i od posljednjeg tobože međunarodnog sramotnog skupa u Banja Luci o Srebrenici, do donošenja niza zakona u oblasti unutrašnjih poslova koji su sporni iz više razloga.
 
Ukoliko ostavimo po strani političku retoriku i bavimo se samo pravnom analizom i ocjenom onoga što se može vidjeti u izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima, pa i Zakona o javnom redu i miru, dolazimo do zabrinjavajućih zaključaka o pravnom poretku Republike Srpske. Izmjene i dopune pomenutih zakona na način kako je to predviđeno u nacrtima neminovno predstavljaju još jedan u nizu antiustavnih poduhvata vlasti Republike Srpske. Međutim, ovaj put mnogo opasniji, drskiji I smjeliji, nego predhodni, a koji za rezultat ima pokušaj stvaranja anarhije, i time okruženja u kojem će se olovkom rješavati ono što nije rješeno oružjem.
 
Naredne sedmice se na dnevnom redu Narodne skupštine RS-a nalazi nekoliko zakona o izmjenama i dopunama zakona koji se odnose na unutrašnje uređenje i poslove RS-a. Pravno najzanimljivija rješenja sadrže izmjene i dopune Zakona o unutrašnjim poslovima RS.a I to rješenje koja se odnose na uspostavljanje rezervnog sastava policije i dijelom provođenja posebnih istražnih radnji. Kako bi bilo jasnije kakve posljedice ove izmjene i dopune imaju na pravni sistem i uređenje Bosne i Hercegovine potrebno je iste posmatrati u kontekstu uspostavljanja Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS 2013. i nabavke naoružanja za MUP RS u februaru 2018.godine.
 
Prvo je formiran Savjet za zaštitu ustavnog poretka Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 113/13) zbog navodnog “napada na ustavni poredak RS”. Imajuću u vidu odredbe koje su sadržane u odluci o osnivanju ovog savjeta očito je da ovo tijelo po njihovim željama treba da predstavlja obavještajnu strukturu RS-a. Po ovakvom propisu sve osobe iz RS-a koje su imenovane u državna tijela dužne su dostavljati informacije Savjetu, jer će u suprotnom prema najavljenim izmjenama Krivičnog zakonika krivično odgovarati. Ovakva izmjena bi predstavlja apsolutno kršenje ljudskih prava i sloboda, jer u suštini onemogućava pravo iznošenja drugačijeg stava i mišljenja u odnosu na vlasti entiteta RS, a u suprotnosti je i sa državnim zakonodavstvom kojim su regulisane obaveze službenika, predstavnika, funkcionera i drugih imenovanih lica u državnim organima.
 
Da strukturama RS-a nije nepoznato para-obavještajno postupanje dokazuje i slučaj iz 2009. godine, kada je Visoki predstavnik za BiH smijenio Radislava Jovičića, tada načelnika Odjela za potporu u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), zbog nezakonitog praćenja međunarodnih dužnosnika u BiH, te da je sve prikupljene informacije proslijeđivao u Banju Luku, odnosno osobno predsjedniku Vlade Republike Srpske Miloradu Dodiku. Tom prilikom zamjenik Visokog predstavnika Raffi Gregorian, je u u svojstvu supervizora za Distrikt Brčko, donio odluku kojom se dvijema zaštitarskim tvrtkama (Alpha Security i Centurion Security), registriranim u Republici Srpskoj, zabranjuje obavljanje bilo kakvih poslova na području Brčkog, zbog sudjelovanja u obavještajnim i protuobavještajnim aktivnostima usmjerenim protiv njega, OHR-a i osoblja Ureda za provedbu konačne odluke o statusu Brčkog.
 
Sljedeći korak vlasti RS-a je bila nabavka naoružanja za MUP RS-a. U februaru 2018. godine aktuelno pitanje u Bosni i Hercegovini je bilo pitanje nabavke 2.500 pušaka za potrebe MUP RS. Odluku o nabavci naoružanja za MUP RS donijela je Vlada RS-a na sjednici održanoj 20. septembra 2017. godine, kada je je donesen zaključak o potrebi za naoružanjem i municijom za policiju u RS-u, te je odobreno da se kupi naoružanje u vrijednosti od 967.284,62 dolara. Tako je MUP RS naručio automatske puške MO5E1 kalibra 7,62 mm i to 1.500 komada te automate M92 kalibra 7,62 mm također 1.000 komada. U izjavi iz MUP-a RS je navedeno da će oružje koristiti u vlastite operativne svrhe. U MUP RS je trenutno zaposleno oko 7000 ljudi, od toga 5500 policijskih službenika, što znači da u posjedu MUP RS je trenutno cirka 550 dugih cijevi. Ukoliko se MUP RS nabavi 2500 dugih cijevi, tada će posjedovati 3550 dugih cijevi na 5500 policijskih službenika. Time je jedino MUP RS unutar Bosne i Hercegovine odustao od principa jedna duga cijev na 10 policajaca, što je standard koji je bio uspostavljen od IPTF-a.
 
Pored navedenog želim ukazati i na to da je jedan od razloga uspostave rezervnog sastava između ostalog i pitanje pojačanog priliva migranata u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi želim skrenuti pažnju da je pitanje migracija isključiva nadležnost Bosne i Hercegovine, te da se to pitanje treba rješavati na državnom nivou, kako se i radi, a da su svoju non-šalantnost prema tom pitanju predstavnici RS-a pokazali nedoslaskom i onemogućavanjem održavanja vanredne sjednice Predstavničkog Doma  Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine koja je planirana upravo zbog pitanja migracija.
 
Ono sto se može se zaključiti je da rezervni sastav policije RS jeste rezervni sastav samo po svom imenu, obzirom da će pripadnici rezervnog sastava imati sva ovlaštenja, kao i redovni sastav, te da ne postoji jasno defisano kada se mogu angažovati i tokom kog vremenskog perioda. Posebno bitno je da mogu se angažovati za sve policijske poslove i biti u sastavu bilo koje organizacione jedinice unutar MUP RS-a. Sigurno je da ne mogu biti rapoređeni na poslove krim-operativnog rada, nego na poslove koje obavlja uniformisana odnosno specijalna policija.
 
Vrh ledenog brijega u postupku donošenja neustavnih odluka je preuzimanje provođenja posebnih istražnih radnji od suda i dodjeljivanje istih na provođenje direktoru policije RS-a. Na ovaj način će u rukama policijskog službenika bila sumirana nadležnost sudije, ali i tužioca, jer se prema stavu (6) člana 7. Nacrta izmjena i dopuna postupak legendiranja prije donošenja naredbe za provođenje istrage pokreće se na osnovu odluke direktora Policije RS-a. Ovakva odredba je u potpunosti u suprotnosti sa Zakonom o krivičnom postupku i predstavlja grubo kršenje osnovnih ljudskih prava. Pored toga može se izvući jasan zaključak da ovo pravno rješenje predstavlja opasnost i po nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine, jer bi faktički odlukom jedne osobe u državu mogle ući osobe koje bi pod lažnim identitetom mogle raditi vrlo opasne stvari po nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine. Ono što je posebno važno istaći je i da tako prikupljeni podaci ne mogu biti korišteni u krivičnom postupku, a i sama ovakva odredba zasigurno će biti stavljena van snage pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.

Naime, posebnim istražnim radnjama ograničavaju se određena ljudska prava, te su uslovi za promjenu takvih radnji su precizno propisani. Određuje ih sudija za prethodni postupak na obrazloženi pismeni prijedlog tužioca. Pitanje provođenja posebnih istražnih radnji je upravo zbog ljudskih prava bilo predmet razmatranja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, a Odluka Ustavnog suda po tom pitanju je provedena usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovina. Iako je oko ovog pitanja na državnom nivou vođena velika polemika, ista nije prenesena na entitete, te su entitetski zakoni o krivičnom postupku ostali neusaglašeni sa Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
 
Sve gore navedeno ukazuje da se izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima RS-a  očito radi o strateškom, planskom i kontunuiranom jačanju oružanih i obavještajnih kapaciteta RS-a pod raznim izgovorima, a prevashodno donošenjem neustavnih i neusklađenih pravnih akata.
 
Posebnu pažnju potrebno je posvetiti paravojnim strukturama, kao što je Srbska čast i Ravnogorski četnički pokret, te aktivnostima koje za rezultat mogu imati ozbiljne reperkusije po nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine.
 
Zakon o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine zabranjuje uspostavljanje udruženja čije djelovanje je usmjereno na kršenje ljudskih prava. Iz tog razloga udruženja poput Ravnogorskog pokreta i Srbske časti i nisu mogla biti registrovana na državnom nivou. RS, iako je Ustavom obavezana da usklađuje zakonodavstvo prema Ustavu Bosne i Hercegovine i zakonima, kako bi svi građani Bosne I Hercegovine imali ista prava na cijeloj teritoriji države svoj zakon o udruženjima nikada nije uskladila sa državnim zakonom ili barem međunarodnim standardima koji su obavezni. To za posljedicu ima da udruženja koja imaju za ugrožavanje ljudskih prava mogu djelovati na teritoriji entiteta RS-a.
 
Ta udruženja su čak u privilegovanom položaju kada se ima u vidu da njihova okupljanja, uprkos izazivanju straha kod nesrpskog stanovništva nikada nisu smatrana spornim i nikada nisu zabranjena, za razliku od mirnog okupljanja drugih udruženja, poput roditelja koji traže istinu o ubistvima svoje djece i procesuiranje počinioca krivičnih djela, a koja su umjesto zaštite, bila izložena policijskoj sili, što je za posljedicu imalo nacrt izmjena i dopuna Zakona o javnom redu i miru kojima se znatno ograničava pravo okupljanja, pravo slobode riječi i misli. To su ljudska prava zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Ustavom Bosne I Hercegovine.
 
Glavna uloga policijskih službi jeste osiguravanje javnog reda i mira, borba protiv kriminala i očuvanje pravnog sistema. U obavljanju svojih funkcija službe su dužne da poštuju Ustavom i međunarodnim dokumentima utvrđena i garantovana individualna i kolektivna ljudska prava poput slobode govora, kretanja, okupljanja, izražavanja mišljenja i slično. To su glavni razlozi zašto policijske strukture se moraju osnivati i raditi na način da u zakonodavni okvir njihovog postojanja  budu ugrađeni elementi koji će omogućiti njihovu konktrolu prije svega od strane nadležne pravosudne vlasti. U tom smislu zakoni o osnivanju i djelovanju policijskih agencija moraju biti usklađeni u materijalnom i procesnom smislu prije svega sa krivičnim zakonom i zakonom o krivičnom postupku na način da se ostvari najveći stepen zaštite prava građana.
 
 U konačnici postavlja se pitanje šta je svrha sveukupnih aktivnsoti vlasti u RS-u. Argumenatacija koja je priložena uz izmjene i dopune zakona iste pravda efikasnijom borbom protiv kriminaliteta, a istina je sasvim drugačija, na što ukazuju i djela i retorika dužnosnika RS-a, jer sve prethodno nabrojano ima za cilj dezintegraciju i slabljenje sistema u Bosni i Hercegovini u svim oblastima, a naročito u oblasti pravosuđa i sigurnosti.
 
Posebno je zabrinjavajuća reakcija međunarodne zajednice koja je, uz sporadična saopštenja o zabrinutosti na pojedinačne pojave, skoro apsolutno izostala. Naročito je to zabrinjavajuće kada imamo u vidu antidemokratske procese koji se odvijaju uz grubo kršenje ljudskih prava, ali i uskraćivanje podrške državnim organima da vrše svoja prava i dužnosti prema Ustavu, a pri tome koriste iste argumente za uspostavljanje neustavnih para-struktura u entitetu RS.
 
Činjenica je da vlasti RS-a kontinuirano provode antidemokratske antiustavne, antizakonske procese i izazivanje sukoba kroz veličanje presuđenih ratnih zločina, obilježavanje godišnjica pokolja i ubistava civila u Bosni i Hercegovini, kao i veličanje osuđenih ratnih zločinaca, negiranjem njihovih zlodjela i davanjem njihovih imena ulicama i objektima u RS-u, a naročito bolno je grubo negiranje onoga što je od strane međunarodnih institucija ocjenjeno kao istina – genocida u Srebrenici. 8372 nenaoružana muškarca i dječaka su u Srebrenici ubijeni 1995. godine, a sada se u Banja Luci organizuju skupovi koji su forum negiranje genocida. Ignorisanje ovakvog ponašanja neće dovesti prestanka istog, nego će biti vjetar u leđa negatorima genocida i širenju govora mržnje.
 
Na kraju ne treba zaboraviti da se konstantnim kršenjem Ustava, i ljudskih prava koji proizilaze iz Ustava i međunarodnih dokumenata, entitet RS kreće u pravcu rušenja vladavine prava kroz nepoštivanje državnih organa, njihovih nadležnosti i odluka, što dovodi do nemogućnosti njihovog funkcionisanja i zaštite suvereniteta kroz pravosuđe, a zatim i pokušaja uzurpiranja državnih nadležnosti od strane RS. To je trenutno vidljivo na pitanju migracija, koje nažalost nije jedina nadležnost koju RS pokušava da uzurpira.
 
Imajući u vidu sve navedeno, postavlja se pitanje ozbiljnog kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma od strane RS-a, koji za posljedicu može imati negativne posljedice po taj entitet, naročito ukoliko se naruše demokratski principi funkcionisanja, koji garantuju jednakost svih građana Bosne i Hercegovine na cijeloj njenoj teritoriji.


Piše: Prof. dr. Nezir Pivić (Zamjenik ministra pravde BiH)

(Vijesti.ba)

Izdvajamo