18°C
Mostar 24°C
Tuzla 18°C
Banja Luka 19°C
Bihać 18°C
Powered by Dark Sky

07.03.2019 / 19:56 Komentari - BiH u raljama Kine i Srbije

Bošnjačka politika dodirnula dno: Koliko košta genocid?

Bošnjačka politika dodirnula dno: Koliko košta genocid?
Foto: Vijesti.ba
Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH na današnjoj sjednici dao je saglasnost za izdavanje garancije Federacije BiH i davanje prethodne saglasnosti za kreditno zaduženje Elektroprivrede BiHkod izvozno-uvozne banke Kine za Projekt izgradnje Bloka 7 – 450 MW Termoelektrane Tuzla.

Radi se o kreditnom zaduženju kod Narodne banke Kine teškom 614 miliona eura. Ova odluka Parlamenta FBiH dolazi u trenutku kada vodeći svjetski i evropski zvaničnici upozoravaju na opasnost od kineskog utjecaja u regionu, ali i u cijeloj EU.

Iako politički predstavnici u BiH uvjeravaju građane kako u ovome nema ništa sporno, ipak je previše kontra argumenata. Ovo se posebno odnosi na bošnjačke političare, prije svega za one iz vodeće bošnjačke stranke SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića. Nakon svega se logičnim nameće samo jedno pitanje: Kakva se poruka šalje Bošnjacima davanjem energetskih potencijala ove zemlje Kini, koja je u proteklom periodu nebrojeno puta pokazala da ne dijeli nimalo prijateljske odnose prema našoj zemlji? Možda bi se ovo pitanje moglo preformulisati i postaviti jednostavnije. Koliko košta genocid nad Bošnjacima?

Naime, Kina je u julu 2015. godine uz Rusiju bila jedina država u Vijeću sigurnosti UN-a koja se suprotstavila usvajanju britanske Rezolucije o Srebrenici, a u nedavno formiranoj Komisiji za Srebrenicu od strane Vlade RS-a nalaze se i kineski „stručnjaci“ koji su dobili zadatak da utvrde „nove činjenice“ i negiraju genocid u Srebrenici.

Sve ovo nije bilo dovoljno Izetbegoviću i SDA da izbjegnu Kinu i okrenu se zapadnim saveznicima, pa možda i Turskoj, s čijim predsjednikom Erdoganom Izetbegović ima prijateljske i bratske veze. Barem tako tvrdi. Nakon što je negatorima genocida nad bošnjačkim narodom isporučila najveće energetske projekte, Milorad Dodik i Dragan Čović mogu mirno spavati, jer sada mogu biti sigurno da će im Izetbegović i SDA dati sve šta god zatraže.

Davanje najvrjednijeg energetskog projekta u ruke negatorima genocida nije ništa drugo nego poruka budućim generacijama da će fotelje, vlast i novac uvijek imati prednost nad strateškim ciljevima i ponosom naroda. Za razliku od jednog Izraela u kojem u većini butika i parfimerija nije moguće naći, naprimjer odjevne predmete i parfeme firme Hugo Boss, jer je ta kompanija proizvodila odjeću za nacističke vojnike tokom Drugog svjetskog rata, u BiH ne važe takvi principi. Ovdje je sve na prodaju, na sceni je potpuno posrnuće bošnjačke politike.

Ovih dana ponovo se najavljuje uvođenje služenja vojnog roka, samo je pitanje od koga bi ti novoobučeni vojnici trebali braniti državu kada je država već bez ispaljenog metka predana u ruke onima od kojih nam, navodno, prijeti opasnost.

Aleksandar Vučić i Milorad Dodik imali su dosta razloga da širom otvore vrata kineskim ulaganjima, jer je Kina uvijek bila na strani velikosrpske politike, ali je potpuno nejasno koji su razlozi natjerali Bakira Izetbegovića da se uhvati u isto kolo s njima. Sve ovo prvi čovjek stranke, kojoj su puna usta Bošnjaka i borbe za bošnjački narod, radi u trenutku kada tragično prijeti apelacijom Ustavnom sudu oko promjene imena RS-a, dok u isto vrijeme daje najvažnije resurse i poslove u historiji ove zemlje onima koji koriste svaku moguću priliku da rade na uništenju te iste zemlje. Ovakvim potezom, Bošnjaci su zahvaljujući „svojim zaštitnicima“ dodirnuli samo dno.

Pored odgovornosti SDA, ne može se ne spomenuti ni uloga onih koji nam predstavljaju najveće saveznike. Državni sekretar SAD-a Mike Pompeo upozorio je na nedavno održanoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji na opasnost od kineskog utjecaja, ali je Ambasada SAD-a u BiH jasno i nedvosmisleno podržala odluku Parlamenta FBiH da se ovaj projekat dodijeli Kini, jer u projektu ima interese i jedna američka kompanija. Dakle, kada je u pitanju profit jedne kompanije, onda nema opasnosti. Kao što je davno rečeno: u politici ne postoje prijateljstva, samo interesi.

Nemoguće je objasniti kako projekat nije mogla dobiti švicarska kompanija, vodeća u Evropi u ovoj oblasti, a dobila je kineska, uprkos lošijim ponuđenim uslovima. Pri tome, u Švicarskoj se za negiranje genocida u Srebrenici ide u zatvor.

Nakon svega ne trebaju nas čuditi ulice, škole i studentski domovi nazvani po ratnim zločincima. U ovoj zemlji može sve, samo treba dovoljno platiti. Sve ima svoju cijenu, pa i genocid.


Piše: Haris Ljevo


(Vijesti.ba)

Izdvajamo