15°C
Mostar 22°C
Tuzla 14°C
Banja Luka 15°C
Bihać 16°C
Powered by Dark Sky

07.03.2019 / 12:00 Intervjui - Drago Pilsel za Vijesti.ba

Pobjeda Ive Josipovića na predsjedničkim izborima bila bi sjajna vijest za BiH

Pobjeda Ive Josipovića na predsjedničkim izborima bila bi sjajna vijest za BiH
Foto: Vijesti.ba
Novinar i teolog iz Zagreba Drago Pilsel u intervjuu za Vijesti.ba kazao je kako BiH u Hrvatskoj ima dosta iskrenih prijatelja...

... te da bi za poboljšanje odnosa dvije zemlje dosta značio odlazak s Pantovčaka aktuelne predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. 

Pilsel smatra kako bi eventualna pobjeda i povratak Ive Josipovića na Pantovčak doprinijela popravljanju trenutno loših odnosa naših zemalja.

Razgovarao: Haris Ljevo

Kako ocjenjujete trenutne odnose BiH i Hrvatske, koji su u posljednje dvije godine, ističu neki politički analitičari, najgori od rata?

PILSEL: Pa sad, jesu li najgori od rata, nisam siguran. Možda je to ipak malo pretjerano kazati. Ali odnosi nisu skladni. Nisu dobri. Hrvatski sabor se je iskompromitirao Deklaracijom o položaju Hrvata u BiH i evropskom putu BiH. Takvih sramota je već bilo, kada je Sabor Deklaracijom o domovinskom ratu lagao u vezi vojnih akcija Hrvatske vojske na teritoriju BiH. Ali, polako, nova Deklaracija je samo hadezeov dokument koji nema nikakve veze sa stavovima većine političkih predstavnika u Saboru, pogotovo ne s ukupnim javnim mnijenjem u Hrvatskoj. Izglasali su je samo hadezeovci i njihovi koalicijski partneri, s neznatnom većinom.

Kada se kaže da odnosni između RH i BiH ''nisu dobri'', moramo govoriti o odnosima vladajućeg HDZ-a koji drži tri ključne pozicije: Sabor, Vladu i Ured Predsjednice RH. Pa se stiče dojam da su Hrvati ti koji mrze Željka Komšića ili ne znam kog već u vašim strukturama vlasti, a to nije tako. Niti je Plenkovićev HDZ isto što i Hrvatska, niti su HDZ-ovci iz vrhuške isto što i građani Hrvatske. Ima u Hrvatskoj jako puno kritičara HDZ-ovske politika prema BiH, a i inače njihove vladavine, kao što ima u Hrvatskoj jako puno iskrenih prijatelja Bosne i Hercegovine. Ja sam samo jedan od njih, možda nešto glasniji ali ima nas jako puno spremnih na ukazivanju štetne politike HDZ-a kojeg vodi Andrej Plenković.

Je li moguće uskoro očekivati da dođe do poboljšanja odnosa između BiH i Hrvatske i šta je potrebno učiniti da se ti odnosi poprave?

PILSEL: Brisel nije pokazao interes za Plenkovićeve akrobacije prema BiH. Desilo se, kako je konstatirao prof. Ivo Komšić, da je Deklaracija više razobličila stanje u Hrvatskoj, položaj hrvatskog naroda u matičnoj zemlji i upozorila Evropu i svijet na razdirući neofašizam koji sve više uzima maha, a koji se prikriva plaštom brige za susjednu državu. To će se morati promijeniti.

Što se drugog dijela vašeg pitanja tiče, ja se toplo nadam da će se početi događati neke nužne stvari. Prva koja se mora dogoditi je da Kolinda Grabar-Kitarović bude maknuta s Pantovčaka.

I ne krijem, uopće ne krijem da se Ivo Josipović mora javiti kao protukandidat. Kao što sam 2009. dugo i intenzivno razmišljao tko bi mogao nasljediti Stjepana Mesića nakon dva njegova mandata i tako došao do Ive Josipovića, s kojim sam tada surađivao u savjetničkim tijelima SDP-a, tako sada zaista ne vidim drugu osobu osim Ive Josipovića koji može pobjediti KGK i pomaknuti stvari na bolje.

Neki kažu da to može i Zoran Milanović. Recimo da može, a što onda? Pa Milanovića su uglavnom zanimali jelovnici i vinske karte na konferencijama. Sa zemljom se nije bavio, a BiH je prezirao. Josipović je učinio vrlo važne geste prema BiH i u vašoj zemlji. On bi vratio dignitet instituciji šefa države, ponovno bi Sarajevo imao valjanog sugovornika u Zagrebu. Klima u zemlji bi se postepeno mjenjala. Plenković bi ostao na čistini i morao bi se odlučiti između pokvarenih partnera kakvi su Miljan Brkić i Dragan Čović ili onih koji zaista nemaju prste u pekmezu a srce im je na mjestu. Hoću kazati: pobjeda Ive Josipovića bi bila sjajna vijest za BiH. Ali molim, govorim samo u osobno ime.

Ovih dana održani su širom Hrvatske i BiH karnevali na kojima su zapaljene lutke s likovima Milorada Pupovca i Željka Komšića. Dragan Čović kaže da se narod samo zabavlja, te da nema govora o ozbiljnim porukama. Kkao gledate na to i kakva se poruka šalje njihovim paljenjem?

PILSEL: To je čisti primitivizam kojeg sam komentirao ovako: ''Nikad nisam volio karneval. Mislim da je to stvar za teške budale. Ali kada vidim kako pale lutku Milorada Pupovca u Kaštel Sućurcu tada shvatam da je to i zabava maloumnih fašista koje bi sve do jednoga trebalo pobacati u more. Premda ne vjerujem u njihovo otriježnjenje''.

To vrijedi i za HDZ-ove debile koji pale lutke s likom Željka Komšića. Uzgajanje takve društvene atmosfere, kako je konstatirao kolega Dragan Markovina, ne može rezultirati ničim drugim, nego bijegom onih koji se u takvom svijetu ne vide, što će onda logično dovesti do daljnjeg porasta ovakvog načina razmišljanja te do potpune entropije. Naravno, i rastom nacionalističke netrpeljivosti.

U svom radu bavite se i političkom teologijom. Mogu li religijske zajednice biti nosioci pomirenja i bolje budućnosti na ovim prostorima?

PILSEL: Ne da mogu, već moraju! Prijavio sam jedan projekt i nadam se skorog pojavljivanja na jednoj vašoj televiziji kako bih pokušao doprinijeti tom procesu. Stvar je vrlo jednostavna. Citirat ću riječi pokojnog pape Ivana Pavla II. izrečene u septembru 1994. na zagrebačkom hipodromu (a takve bismo slične poruke našli i u govorima Ivana Pavla II. u Sarajevu i u Banja Luci odnosno u govorima pape Franje u Sarajevu, osobito na susretu s vjerskim liderima). Papa kaže ovako, valja to ponoviti: ''Sadašnje tragične podjele i napetosti ne smiju biti uzrokom zaborava da mnogi elementi ujedinjuju narode koji su danas u ratu. I zato je hitno i nužno sakupiti sve ono što ujedinjuje – a to nije malo – i time graditi nove perspektive bratske solidarnosti.

Mir na Balkanu – to posebno želim istaći u ovom trenutku patnje – nije utopija! Dapače, mir se nameće kao perspektiva povijesnog realizma!'' (Na homiliji 11. septembra 1994., Zagrebački hipodrom). A znate kakva je dinamika koja je potrebna za pomirenje? Ova: tražiti oprost i sam oprostiti – tako bi mogla biti sažeta zadaća koja je pred svima ukoliko se žele postaviti čvrste pretpostavke za postizanje istinskog i trajnog mira. Kako se trebamo ponašati? Ovako: nije najvažnije tražiti krivicu u drugoj zajednici i žaliti žrtve vlastite zajednice, nego obratno. Najvažnije je žaliti žrtve tuđe zajednice i progovarati o krivici u vlastitoj zajednici. Što se toga tiče ja slijedim poimanje ''pitanje moralne krivice'' onako kako ga je definirao Karl Jaspers 1946. govoreći o moralnoj krivici Njemaca za nacističke užase. Završio bih ovaj odgovor toplom preporukom: neka teolozi i vjerski službenici, neka intelektualci uzmu u ruke upravo promoviranu knjigu bosanskog franjevca fra Drage Bojića ''Kraljevstvo Božje i nacionalizam''. Eto, sve je u toj knjizi rečeno.

Nedavno ste se javno izvinuli članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću zbog, kako ste kazali huliganizma, u emisiji Nedjeljom u 2 kod novinara Aleksandra Stankovića. Šta vas je motiviralo na takav potez?

PILSEL: Učinio sam to u mojoj kolumni DEMOCROACIA na portalu kojeg vodim već pet i pol godina, Autograf.hr. Nije mi se uopće dopao način na koji je kolega Stanković dočekao gospodina Željka Komšića. Bila je to prilika da se omogući članu Predsjedništva BiH da odgovori na nekorektna prozivanja i da izloži svoju viziju društva i riješenja nekih problema u vašoj državi. Stanković ga je uglavnom onemogučio, a prilog koji je pripremljen u sklopu emisije je bio ispod svake profesionalne razine. Meni je bilo neugodno dok sam gledao emisiju. Pa sam mu se ispričao, kao prijatelj BiH. Moja kolumna je dobila više tisuća pohvala na Facebooku. O tome vam govorim kada kažem da u Hrvatskoj BiH ima mnoštvo prijatelja, puno dobrih ljudi.

Ljudi u BiH vas dosta uvažavaju zbog vaših prijateljskih stavova prema našoj zemlji. U ovom trenutku predstavljate jednog od rijetkih ljudi koji otvoreno govore protiv miješanja Hrvatske u unutrašnja pitanja BiH. Koliko vam to znači?

PILSEL: Ja sam sve naše potencijale na portalu Autograf stavio na raspolaganju ideji bratstva i suradnje, ideji europskog puta BiH, idejama kakve, na primjer, zastupa naš kolumnist prof. Ivo Komšić. Sve mi to, svaki moj dolazak u BiH, a ovih dana sam opet u Sarajevu zbog promocije knjige odvjetnika Ante Nobila o suđenju Josipu Perkoviću, ali i zbog za mene vesele vijesti da, po svemu sudeći, ipak ću dobiti državljanstvo BiH (moje bake su se smatrale bosankama, djed po ocu također), strašno mi puno znači. Ja sam tokom rata u Sarajevo i drugdje dolazio kao novinar. Kada su se 1996. zaredale prijetnje smrću na tri godine sam se iz Zagreba sklonio u Sarajevu. Stekao sam mnoge prijatelje, Sarajevo me je primilo kao da sam ovdje rođen.

Neki iz vaše i moje zemlje odlaze. Nećemo ih osuditi, ali ja idem suprotnim putem, ja se vraćam, mene nešto jako snažno privlači prema RH i BiH. Kanim doktorirati u Beogradu na tamošnjem teološkom fakultetu SPC-a. Što znači i da cijenim i poštujem Srbe. To su načini da vlastitim životom svjedočim vrijednosti o kojima pišem i govorim. Vrijednosti tolerancije, etike razumijevanja i etike povezanosti koje su temeljne i odlučujuće za sve međuljudske odnosne i za bolju budućnost ovog našeg prostora, prostora našeg zajedničkog jezika i kulture. Znate, ja dolazim iz Južne Amerike, odrastao sam u policentričnom jeziku, španjolskom, kakav je i jezik kojim mi govorimo. Znate kako se zvao jezik kojim su govorili Petar Barbarić i Ivo Andrić u Travniku? Zvao se ''zemaljski'' odnosno ''bosanski''. Vraćam se još jednom govoru Ivana Pavla II. na zagrebačkom hipodromu, negovoj metafori naroda kao rijeka: naši narodi se spajaju kao što se glavne balkanske rijeke spajaju. Bez obzira na ljudske račune ili na kukavne i egoistične, da ne kažem i korumpirane politike, pozvani smo jednim kategoričkim moralnim imperativom na taj hitan zadatak pomirenja. 

(Vijesti.ba)

Izdvajamo