1°C
Mostar 7°C
Tuzla 10°C
Banja Luka 10°C
Bihać 10°C
Powered by Dark Sky

06.01.2019 / 20:00 Intervjui - Edin Batlak za Vijesti.ba

Crvena crta se morala davno povući, je li OHR-u zadovoljstvo gledati da se Mostarci zlopate

Crvena crta se morala davno povući, je li OHR-u zadovoljstvo gledati da se Mostarci zlopate
Edin Batlak / Vijesti.ba
"Velikodržavni projekti iz susjedstva nisu poraženi i ne odustaje se cijepanja Bosne i Hercegovine. Realizatori projekata '' tla i krvi'' iz devedesetih, danas smatraju da je kucnuo sudbosnosni trenutak kada mogu realizirati svoje namjere stvaranja Velike Hrvatske i Velike Srbije, ovaj put mirnim ili malo manje mirnim putem.

Ovako za portal Vijesti.ba rezonuje Edin Batlak, uspješni mostarski privrednik, čovjek koji je, ne samo u svom gradu, poznat po glasnom i nedvosmislenom izražavanju mišljenja o najširem spektru društvenih pitanja, obično sa jasnim i prepoznatljivim stavom. Jedan je od osnivača „Rotary kluba“ Mostar, kao i Udruženja građana „Mostarski krug“.

Razgovarao: Alija BEHRAM

Gospodine Batlak, ugledni posmatrači, analitičari i komentatori kako iz regije, tako i svijeta, glasno ukazuju da će rješavanje pitanja Kosova i stabilizacija prilika u BiH biti ključni izazovi sa kojima će se na duži rok suočavati ovaj dio Evrope. Pri tome se na BiH sve češće i otvorenije upire prstom kao na poligon kriznog žarišta u regiji. Brine li Vas to i da li mislite da se prvenstveno u bh.javnosti dovoljno glasno i energično čuju protivnici daljeg etničkog cijepanja BiH. Kakav odgovor bi se morao čuti i u kom smjeru idu Vaša zalaganja ?

BATLAK:
Tačno je i vrlo prepoznatljivo da se sistemski radi na razgradnji društva u svim njegovim porama, a posljednje što treba razgraditi su državne institucije BiH. Svjedoci smo da upravo kreatori takvih atakovanja uporno plasiraju notorne laži da je BiH „sastavljena od dva entiteta i tri naroda“. Današnja BiH svoj pravni kontinuitet nastavlja od Republike Bosne i Hercegovine, s tim što je unutarnje uređenje proklamovano sa dva entiteta i jednim distriktom (Brčko). Vrlo jasno se razlikuju nadležnosti entiteta i države, pa tako u ovom aktuelnom trenutku mora se što glasnije govoriti da entiteti nemaju nikakvu nadležnost nad Oružanim snagama BiH i da su priče o Deklaraciji NS RS o vojnoj neutralizaciji tog entiteta prazan dokument bez uporišta i kojeg treba ignorisati. Priča o državi tri suverena naroda je obična podvala koja treba da posluži priči kako svaki narod ima pravo da se sutra odcijepi. Zadnje podvale koje se plasiraju jesu priče o BiH kao „dioničkom društvu“, koju pojedini mediji znaju tako zgodno progutati kao gladni somovi.Samo Bosna i Hercegovina, u svojim granicama, jeste suverena i u njoj svi građani koji imaju pravo i obavezu da odlučuju o njenoj sudbini. Namjerne krive interpretacije Ustava BiH su istodobno grubo negiranja tog istog Ustava i u svakoj drugoj državi u svijetu za takvo što se krivično odgovara.

Mišljenja sam da je sazrelo vrijeme da EU konačno, a ima i obavezu i pravo, disciplinira svoju članicu koja se zove Republika Hrvatska zbog grubog miješanja u poslove naše države. Njihovo djelovanje je protivno svim principima na kojima postoji EU. Republika Hrvatska bi istovremeno da bude članica EU i da se ponaša kao država iz minulih vremena u kojima su činili loše stvari na tlu druge države i zbog toga zvanično presuđeni u Hagu. I danas na različite načine nipodaštavaju BiH, lista takvih loših poteza je dugačka, a da su im pri tome puna usta da su najveći zagovornici i prijatelji za ulazak BiH u EU. Djela i riječi nikako ne korespondiraju, srećom mi smo toga duboko svjesni i ne mogu nas prevariti.

Ista EU drugom komšiji, Republici Srbiji, mora otvoreno staviti do znanja da ukoliko ne prestanu poticati RS na aktivnosti razgradnje BiH da će im biti zamrznuti svi pregovori za članstvo u EU. Uvjet ne treba biti priznanje Kosova koje je, svakako, samostalna država i rješavanje granica sa susjedima već dizanje ruku Srbije od Bosne i Hercegovine. Skora prošlost je pokazala da je BiH mnogo veće i opasnije bure baruta, a na kraju krajeva EU ima obavezu jer na svojoj glavi ima mnogo putera zbog onoga što su činili ili propustili činiti u ratu na tlu Bosne i Hercegovine u periodu '92-'95. Običnom čovjeku nije niti malo jednostavno i ugodno kada vidi predstavnike europskih institucija kada se grle sa negatorima genocida i udruženih zločinačkih poduhvata, a počesto otvoreno ili prikriveno podržavaju negatore BiH. Europa mora da bude konsekventna u svom ponašanju i da ima iste aršine koje primjenjuje u zemljama svojih članica tako i u Bosni i Hercegovini. Na taj način će najviše pomoći ovoj napaćenoj državi.

Kako i sami primjećujete, teško je u takvoj konstelaciji snaga i odnosa u susjedstvu očekivati da BiH može sama i uspješno kreirati svoju budućnost, imajući u vidu ograničavajuće okvire Daytonskog okvira i Ustava, koji se u dobroj mjeri vidi i razlogom blokade kako njenog unutrašnjeg razvoja, tako i puta prema Evropskoj Uniji. Gdje prepoznajete moguća rješenja ?

BATLAK: Za mene su tu stvari potpuno jasne. Bosna i Hercegovina je ideja i one vrijednosti koje se danas brane i zagovaraju u Europi su ideje koje je BiH živjela stoljećima. Dakle, odbrana BiH je istovremeno odbrana Europe i njenih vrijednosti. Potrošenih dvadesetak godina potvrđuje da bi upravo zbog prednjeg, kao i prevazilaženja nakaradnog državnog ustrojstva utemeljenog u Dejtonu, jedino ispravno bilo Bosnu i Hercegovinu izuzeti od predpristupnih aktivnosti i odmah je primiti u evropsko okrilje i tada rješavati unutrašnje ustrojstvo naše države. Time bi se srezale silnice razgradnje BiH što bi na scenu dovelo normalne političare. To je brži, mirniji i nemjerljivo jeftiniji put za Europu. Pred ovakvu BiH kojoj su i europske sile skrojile dejtonsku košulju postavljati isti put i kriterije kao za druge članice za ulazak u Europu je velika greška i birokratiziranje bez vizionarstva. Znamo iz skore prošlosti da su i neke druge današnje članice u kojima nije bio ugrožen mir niti je vođen rat, imale skraćeni i ubrzani prijem u EU. Konsekventno tome zašto Bosna i Hercegovina ne bi imala povlašteni status i brzi prijem u članstvo.

NATO integracije su druga neophodna priča Bosne i Hercegovine. Izgleda da su članice Alijanse postale svjesne opasnosti koje se nadvijaju nad region i da priču o pristupu BiH NATO-u pojednostavljuju. Pristup u EU i NATO je nemjerljivo brži put za uklanjanje nacionalističkih politika koje 30 godina dave Bosnu i Hercegovin, ali i region. Probosanske političke stranke i brojne nevladine organizacije trebaju u javnosti stvarati klimu neophodnosti brzog pristupa BiH EU i NATO i različitim kanalima to predstavljati i pojašnjavati opravdanost takvih zahtjeva na različitim adresama u Europi i svijetu.

Već više od dvadeset godina razmišljam i razmjenjujem stajališta u vezi sljedeće ideje koju bih nazvao nasušnom potrebom našeg društva. Radi se o ideji kompatibilnoj sa prednjim, a to je bosanskohercegovački nacionalni program. Pod nacionalnim programom u modernom smislu stavljam znak jednakosti između države i nacije, a u njegovoj izradi učestvovanje intelektualne pameti iz svih etniciteta (Bošnjaka, Srba, Hrvata, i građana). Naša država na velikodržavne nacionalne programe iz susjedstva mora pružiti odgovor kroz nacionalni program koji čvrsto brani Bosnu i Hercegovinu a istovremeno odiše punim kosmpolitizmom koji je i prepoznatljiva odrednica Europe.

Nakon što je Sabor RH nedavno velikom većinom glasova poslanika izglasao Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca je odlučila da se posveti analizi sadržaja tog dokumenta i da ponudi svoje viđenje i odgovor, pozivajući u široku raspravu nevladine organizacije i uticajne pojedince iz BiH. Kako Vi gledate na Deklaraciju hrvatskog Sabora i za kakav se pristup zalažete ?

BATLAK: Držim da je Deklaracija nepotrebna i štetna, te kao takva ne doprinosi kreiranju boljeg stanja u Bosni i Hercegovini. Ovo je jedna od formi grubog nasrtaja na unutarnje uređenje naše države, a sve ipak potaknuto činjenicom da kandidat HDZ BiH nije izabran u Predsjedništvo BiH. Da je, kojim slučajem, pobjedila kandidatkinja HDZ 1990 bila bi to ista priča. Sjetimo se izbora 2014.godine kada se žestoko atakiralo na tadašnjeg protukandidata Martina Raguža. I njega su pratile loše kampanje, u stilu – „za njega glasaju Bošnjaci“, ali se itekako šutilo o tome da za Dragana Čovića otvoreno glasaju Srbi na koje ima utjecaj Milorad Dodik. Meni kao građaninu BiH je važno da svaki član Predsjedništva BiH vodi državotvornu politiku, a ne da radi na njenom rastakanju. Hoću da svaki član Predsjedništva zemlje bude i moj i da zastupa moje interese. Priča o legitimnom predstavniku jednog naroda koja nema uporišta u našem Ustavu je, u suštini, priča o ekskluzivnosti jednog naroda na jednoj teritoriji, jedne partije i jednog vođe, što za cilj ima definitivnu podjelu države. To je ono što je Europa odbacila prije više od 70 godina.

Moram reći da gospodina Željka Komšića nisu birali Bošnjaci. Prije bi se moglo reći da je to uradio njegov protukandidat, Dragan Čović, koji je u prethodnom periodu učinio sve da mobiliše građane kojima je Bosna i Hercegovina na srcu i ne dozvole njen raspad. E, sada, nije politički korektno da zbog vlastitog poraza krivca tražite na drugoj adresi. Pri tome se ne libeći kazati da je u podršku Komšiću uključena Islamska zajednica, što znam da je apsolutno netačno, čime možete konfrotirati različite vjerske grupacije. Hvala Bogu, narod je često puta pametniji od lidera.

Da ne poznajemo ulogu RH Hrvatske u ratu pitali bismo se zašto zloupotrebljavaju svoju poziciju u EU i na mišiće pokušavaju progurati anahrone projekte kojih se Europa davno oslobodila i odrekla. Pri svemu tome se žestoko naglašava ugroženost hrvatskog naroda u BiH. Držim da takva teza apsolutno ne stoji i da kada bismo vagali mnogo stvari da bi se došlo do potpuno obrnute slike. Naravno, kada se neopravdano govori o svojoj ugroženosti za cilj se u suštini ima da se legalnim putem ugrozi drugog.

Mnogo se lamentira o unitarnoj i građanskoj Bosni i Hercegovini koju žele Bošnjaci kao najbrojniji narod. Prvo, ne znam niti jednog Bošnjaka koji želi unitranu državu kako je predstavljaju protivnici BIH. Iz razgovora sa građanima hrvatske nacionalnosti, razumio sam da su svjesni da bi za njih kao najmalobrojniji narod građanska BIH bila najbolja opcija jer bi se tu štitila individulana prava i svako bi bio jednak pred zakonom, i što je bitno ne bi bili getoizirani. Što vrijedi za Hrvate vrijedilo bi za sve druge građane. Hrvati su vrlo vrijedan narod i oni bi vrlo brzo takvo uređenje pretvorili u vlastitu prednost. Osporavatelji takve ideje su također ovoga svjesni samo im se to ne slaže sa idejom čiste nacionalne teritorije koju bi sutra priključili Hrvatskoj.

Gospodine Batlak, volio bih da sada pređemo na mostarske teme. Kako bi ste definirali stanje Grada Mostara koji godinama slovi kao - „nedovršeni posao“ ili „grad slučaj“, nakon što su građanima uskraćena puna dva četvorogodišnja izborna ciklusa, u kojima nisu bili u mogućnosti da biraju svoje predstavnike u Gradsko vijeće, dok je mimo volje građana, ali uz autoritativnu saglasnost federalnih vlasti i uz pečat Visokog predstavnika (OHR-a), vlast i raspolaganje gradskim budžetom za 2019.godinu (ponovo) predata ekskluzivno u ruke dvojice građana iz dvije političke stranke (Ljubo Bešlić-HDZ) i Izet Šahović (SDA).

BATLAK: Po svim pokazateljima, naš Mostar je već odavno nadmašio naziv ''grad slučaj''. Mene Mostar najviše podsjeća na  grad koji živi po inerciji ili još bolje kao gusak koji je upao u maglu i nada se da neće udariti u zid. Sve ovo što se dešava je nečuveno, bezobrazno i besramno. Pod tim podrazumjevam uskraćivanje elementarnog prava građanima da biraju svoje predstavnike u gradske organe vlasti, egzistiranje nelegitimne vlasti ustoličene od onoga koji  je proglasio statut grada, neadekvatno podnošenje računa poreznim obveznicima koji pune budžet, grad u čvrstom zagrljaju dvije stranke koje se u predstavi za narod ne vole ali se slažu da jedni drugima ne ulaze u atare koje su označili svojima, desetine institucija odvojene  sa sve manjom nadom za objedinjenje, šutnja građana itd, itd.

Koga smatrate najodgovornijim za takvo stanje stvari u Mostaru i šta bi sada moralo da se uradi u korist građana ovog grada ?

BATLAK: OHR smatram najodgovornijim za neodržavanje izbora u već dva propuštena izborna ciklusa. Zašto? Zahvaljujući pronicljivosti i odlučnosti pokojnog Paddy Ashdowna, Mostar je 2004. godine dobio privremeni statut koji je Mostaru definitivno omogućavao ujedinjenje grada i normalno odvijanje života. I tada su stranke trošile vrijeme na izradu statuta i to bi činile unedogled da odlučni britanski lord u ime građana Mostara nije rekao - dosta igrama bez granica !

Sedam godina poslije Ustavni sud BiH je po apelaciji Živka Budimira dvije stavke statuta proglasio neodrživim. Interesantno je to kako se OHR kao vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma i svojih akata saglasio da neko drugi tumači njegovu odluku, makar se zvao i Sud. Da li je time OHR svjesno oskrnavio svoj autoritet i ako jeste u ime čega ? Pa kada je već prihvatio da neko čini intervenciju na njegovom dokumentu zar nije bilo prirodno da taj zadatak povjeri najprije vlastitom ekspertnom pravnom timu sa zadatkom da u najkraćem vremenu implementira odluku Ustavnog suda ? Nasuprot tome, OHR  je odlučio pozvati HDZ i SDA, a potom, reda radi, i ostale stranke koje su participirale u GV da nađu rješenje. Naglašavam da su u svakoj prilici dvije vodeće stranke statut nazivale nametnutim što je - izgovarano iz njihovih usta i pera, zvučalo kao bogohulni statut koji punih 8 godina nisu htjeli usvojiti u Gradskom vijeću Mostara. Na sve to, OHR je gledao blijedo, pa čak i blagonaklono kao da ih se to pa i ne tiče. Ne treba zaboraviti da je Visoki predstavnik  Paddy Ashdown, nakon proglašenja Statuta 2004.godine, strankama ostavio 6 mjeseci da daju svoje primjedbe na statut, što niko nije učinio. Kasnija stranačka lamentiranja protiv statuta bila su, isključivo, posljedica njihovog odbijanja ujedinjenja grada.

Ne vjerujem da u Mostaru postoji i jedan građanin koji je vjerovao da dvije vodeće stranke u Gradu mogu i žele da postignu dogovor. Dotle je OHR, tokom svih godina, baš kao vergl sa greškom, ponavljao jednu te istu mantru: ''na vama je da se dogovorite, a mi smo spremni pomoći svojom medijacijom i kapacitetima''. Prema kazivanju samog OHR-a, u proteklim godinama izgubljeno je vrijeme na preko 100 neuspješnih sastanaka, od kojih većina je bila inicirana od strane OHR-a.

I vrapcima na grani je jasno da se HDZ i SDA nikada neće dogovoriti i da je jedino rješenje bilo i ostalo da je OHR u skladu sa presudom Ustavnog suda BiH morao izvršiti potrebnu intervenciju na svom statutu i omogućiti nove izbore, a nakon ustanovljenja Gradskog vijeća zatražiti i hitno usvajanje statuta. Neoprostivo je u ime građana Mostara dozvoliti da vam uzalud troše vrijeme i da se  pri tom svjesno Mostar koristi kao zalog za uređenje Federacije BiH.

Fakturu OHR-ove neodlučnosti,nesposobnosti ili nehtijenja da se stanje efikasno riješi u punom kapacitetu  obilato konzumiraju građani Mostara, koji su uz to istovremeno zarobljenici politika dvije stranke. Ne znam da li još negdje postoji grad gdje građani ne mogu konzumirati osnovna prava, a  istovremeno izvršavati sve druge obaveze.

OHR se odlučio za ''nedovršeni posao'' u Mostaru, a potom nastavio prepisivati na većim nivoima. Ako je zadovoljstvo  gledati Mostarce da se zlopate onda nemam dalji komentar. Umjesto da dovrši svoj posao OHR se potom odlučio vlast predati jednom čovjeku i dvjema strankama. Ne zaboravimo da je  gospodin Ljubo Bešlić, kao vijećnik, biran u Gradskom Vijeću za gradonačelnika pa kada je svim vijećnicima istekao mandat konsekventno tome i mandat g.Bešlića je okončan. Ali, eto, nije! Raspuštanjem Vijeća prestao je i legitimitet  gradonačelnika. Naknadnom odlukom Visokog predstavnika gradonačelnik je de facto postao stečajni upravnik grada Mostara. E, sad Vas ja pitam, šta bi bilo ispravnije i djelotvornije  da je učinio Visoki predstavnik, svoj statut uskladiti sa presudom Ustavnog suda ili uvoditi institut stečajnog upravnika grada kojega naziva gradonačelnik. Proteklo vrijeme i činjenice daju za pravo da je OHR na čelu sa Paddy Ashdownom bio najveća podrška politikama ujedinjenja grada , a da se danas sve to pretvara u svoju suprotnost. Bio bih presretan da me skora budućnost demantira.

Da je OHR uradio ono što smatram jedino logičnim danas bismo vodili razgovor koliko je u Mostar došlo novih investicija, koliko je novozaposlenih građana, koliko se  Mostaraca sa kapitalom za business vraća u svoj grad iz inostranstva, a ne da brojimo Mostarce koji odlaze  u suprotnom smjeru. Propušteno se teško može nadoknaditi, ali se može ispraviti i ublažiti gubitak svega, počev od vremena, ljudi, kapitala i vratiti građanima Mostara nadu da mogu imati prosperitetnu budućnost.  

Dok se građani Mostara, najčešće, glasnom šutnjom, praktički, saglašavaju sa stanjem stvari i tolerišu žalosnu mostarsku stvarnost u kojoj im je suspendovana mogućnost da se pitaju i utiču na sve tokove života u gradu, ima časnih pojedinaca koji se ne mire sa stvarnošću i ne pristaju, i ne slažu se, sa praksom da se Grad drži u rukama par ljudi.

Kako gledate na inicijative da se u Mostaru odmah organizirana široka javna rasprava o budžetu Grada Mostara za 2019.godinu, a u isto vrijeme građanima predoči jasan i potpun uvid kako je trošen i potrošen budžet u 2018.godini ?

BATLAK: Ponovit ću stajalište da se grad nalazi u rukama jednog čovjeka i dvije stranke. Neusporedive su uloge gospode Bešlića i Šahovića. Uloga gospodina Šahovića svedena je na njegov redovni posao načelnika finansija i dodatno da bez njegovog potpisa ne može biti proglašen budžet. U suštini, budžet se kreira i usvaja u dvije stranke HDZ i SDA, a formalizuje se kroz potpise ovog dvojca. Treba znati da je gradonačelnik jedina osoba koja može odobriti bilo kakvo izvršenje plaćanja što je, po meni, sa upravljačkog i pravnog aspekta nedopustivo jer se radi o gradu, a ne o maloj firmi. Nemam ništa osobno protiv navedene gospode, naprotiv, ali imam protiv ustanovljene prakse odlučivanja o funkcionisanju grada. Fakture za ovo stanje se većinom ispostavljaju njima dvojici, umjesto dvjema strankama, kao i sukreatoru cijelog stanja, OHR-u . U svemu ovome najbolje plivaju ove stranke koje nemaju interesa mijenjati ovo stanje i boriti se za normalizaciju situacije u gradu i svoju poziciju time izlagati nesigurnosti. I jedni i drugi imaju svoje pašaluke u kojima odlučuju o mnogim sudbinama.

Zašto građani masovno šute? Pa najveći broj građana je uposleno u budžetskim institucijama, počev od grada, preko kantona sve do federacije, uključujući naravno i javna preduzeća  koja su, opet, pod kontrolom ove dvije stranke. Ljudi su u strahu za egzistenciju, ponekad i za goli život i u tom beznađu. Lakše se odlučuju da napuste BiH, nego da mijenjaju stanje. Kad razgovarate sa ljudima masovno su nezadovoljni, deprimirani ali najčešće ne shvataju da je šutnja još dublje poniranje, što politike vješto zloupotrebljavaju. Politike se pozivaju na neke velike nacionalne interese koji su samo dobar paravan za rabote u kojima je pojedincima dobro. Nema dobra gdje su mahom oko vas nezadovoljnji ljudi. To je balon koji po sili prirodnog zakona jednom mora puknuti.

Što se tiče javne rasprave o budžetu i utrošku budžeta u 2018. Godini, po meni, redoslijed treba biti ovaj. Prvo detaljna prezentacija realizacije budžeta u 2018 g. da bi se meritornije mogla voditi javna rasprava o budžetu za 2019.godinu. Da je sreće, građani bi mogli biti u prilici tokom cijele godine pratiti realizaciju budžeta, analitički i po stavkama, i na taj način svaki zainteresirani građanin bio bi u svojevrsnoj ulozi vijećnika. Za takvo što potreban je osjećaj odgovornosti prema građanima  i spremnost na transparentno poslovanje, i na kraju informatička podrška za realizaciju tog projekta.

Imamo apsurd da npr. najveći projekat u istoriji Mostara se odvija poprilično daleko od očiju i ušiju građana. Govorim o projektu prečišćavanja otpadnih voda i pitam se zar  taj projekt ne zaslužuje da Gradska uprava kreira posebnu projektnu internet stranicu na kojoj ćete moći svakodnevno pročitati sve relevantno o projektu, realizaciji, nosiocima, izvršiocima, rokovima, novcima, režimu saobraćaja i svemu ostalom.

Nakon što su propale brojne ranije inicijative da se, uz oktobarske opće izbore, proglase i lokalni izbori sa Grad Mostar - u kome nije bilo izbora punih 10 godina, Mostar je čini se ostao zadnja rupa na „političkoj svirali“, manje-više, svih političkih subjekata. Šta bi sada trebalo učiniti i treba li zaista čekati da se politička rješenja čekaju tek do novih lokalnih izbora  2020 godine ?

BATLAK: Priča oko izbora u Mostaru je kampanjske prirode. Neka od stranaka, podržana od OHR, s vremena na vrijeme, pokrene tu priču i opet se sve zakuha, ali svaka naredna kampanja traje sve kraće. Zadnja ozbiljnija priča, bar je tako trebalo biti, bila je u proljeće 2016. godine kada su prijedlozi došli do Parlamenta BiH. Ti prijedlozi su zadirali u veću dubinu i širinu u odnosu na ono što je trebalo riješiti provedbom odluke Ustavnog suda BiH. Koliko se sjećam na dnevnom redu su bila tri prijedloga i to: HDZ; SDA i SBB i treći SDP i DF, a koordinacija Srba u Mostaru je odustala od svog prijedloga nakon što im je Dodik očitao bukvicu u Trebinju, što je uslijedilo nakon sastanka Dodik-Čović. Prijedlozi SDA-SBB i SDP i DF bili su, što bi se reklo, „u deset dekagrama“, a od njihovih nacrta vrlo malo se razlikovao prijedlog Koordinacije Srba u Mostaru koji nije ozvaničen. Svi prijedlozi su doživjeli debakl, ali ostaje gorak osjećaj kako i zašto nije došlo do usaglašavanja među probosanskim strankama. Ne zaboravimo da je u svojim prijedlozima najveću evoluciju doživjelo stajališta SDA koji je imao skoro potpuno dogovoreno uređenje Mostara koje je de facto dijelilo Mostar na dva dijela. To uređenje je neodoljivo podsjećalo na entitetsko uređenje države.

Političari moraju da shvate da je Mostar mnogo više od grada jer Mostar je ideja. Mora tako i ostati, kao ideja kosmoplitizma, koje je najvjernije svjedočeno u cijeloj prošlosti. Svi moraju razumjeti da je Mostar paradigma za uređenje BiH. Stoga se vrijedi na sve načine boriti za kosmopolitski Mostar. Ne bez razloga Dragan Čović svo vrijeme insistira na vezivanju izbora u Mostaru i općih izbora. Mostar više ne smije čekati nikakve druge izbore jer smo dugo obespravljeni.

Znam da će neki vaši čitaoci odmah reći da je prošlo vrijeme odlučivanja OHR i da se međunarodna zajednica ne treba više miješati u mostarsku politiku i da sam vjerovatno naivan jer očito ne razumijem da to i ne želi OHR. Ja ću na to odgovoriti kontra pitanjem: Uprite prstom u stranke koje imaju kapacitet da donesu odluke koje će nam omogućiti da izađemo iz tunela i da li, s druge strane, OHR ima pravnu mogućnost i obavezu da riješi ovo stanje? Zar nam treba dodatnih 10 godina nakon kojih ćemo imati istu situaciju, s tom razlikom da će u odnosu na današnje stanje svaki građanin biti dodatno unazađen i kada ćemo izgubiti pola populacije. Ljudi napuštaju Mostar i BiH ne samo zbog bolje materijalne situacije, već prije svega radi nesigurnosti i lošeg stanja u mnogim segmentima društva. Crvena crta se morala davno povući. Dakle, siguran sam da svako odgađanje produbljuje problem sa naizvjesnim ishodom budućnosti i to je dodatni vrlo ozbiljan motiv da OHR mora djelovati.

Kakve su, uistinu, perspektive Grada Mostara, godinama zarobljenog u labirintu političkog nesuglasja i potpuno oprečnih političkih vizija o njegovoj budućnosti.

BATLAK: Grad Mostar je sredina sa najvećim potencijalima u Bosni i Hercegovini. Imamo ono što su nam priroda i dragi Bog darovali, ostavštinu prethodnih generacija, vrijedne, poduzetne i sposobne ljude. Na žalost, nemamo dobru politiku. Svi nesporazumi dolaze uslijed neiskrenosti u politici i želji za ovladavanjem nad drugim ili zatvaranjem sebe u svoj geto. Odgovorno tvrdim kada bi u Mostaru postojala politika iskrenog i odgovornog zastupanja interesa svih njegovih građana da ga nakon samo godinu dana ne bismo  prepoznali u pozitivnom smislu. To bi bio najpoželjnji grad za ulaganje i život ne samo u Bosni i Hercegovini nego cijeloj regiji. Iz prethodnih odgovora je potpuno jasno koji je put za izlazak iz postojećeg stanja.

Osvrnuli ste se na projekat izgradnje kolektora i prečišćžavanja otpadnih voda kojeg vodeći političari u Mostaru nazivaju i „generacijskim poduhvatom“, dok je u posljednje vrijeme u gradu aktuelizirana i izmaštana idilična priča o Mostaru kao „europskoj prijestonici kulture 2024“. Kako vidite i komentarišete rečene projekte ?

BATLAK: Idejni projekat prečišćavanja mostarskih otpadnih voda nastao je još prije rata, u okviru preduzeća Vodovod Mostar, uz učešće stručnjaka iz Mostara i šire. On je bio jako dobro razrađen. Na temeljima vrijednosti ovog projekta na kojeg se treba nasloniti niz drugih mostarskih projekata još 1998.godine ,u vrijeme gradonačelnika Oručevića i dogradonačelnika Prskala,  moj prijatelj Rusmir Ćišić, tadašnji načelnik za infrastrukturu i moja malenkost u ulozi direktora Direkcije za obnovu i izgradnju Mostara, na međunarodnoj investicionoj konferenciji u Gratzu (Austrija) kandidirali smo ovaj projekt. Imali smo kvalitetnu dokumentaciju kojom smo mogli animirati niz potencijalnih investitora. Ubrzo iza toga, u Mostar je došla Svjetska banka sa željom da se podrži realizacija ovog projekta i već 2000-te godine kolege Ćišić i danas pokojni Žarko Markić kao voditelji gradskog odjela za infrastrukturu započinju intenzivne razgovore koji za posljedicu imaju današnje realiziranje ovog velikog projekta. Ponavljam da građani imaju potrebu, a Gradska Uprava obavezu da se transparentno odnosi po ovom pitanju, a ne da se građani pokušavaju zadovoljiti povremenim konferencijama za štampu, a političke stranke reagovati tek kada švedski ambasador problematizira jednu etapu projekta sa ciljem da porezne obveznike svoje zemlje upozna kako su to u Mostaru utrošena njihova grant sredstva.

Ali, koliko će to sve koštati građane Mostara i zašto sve nije transparentno ?

BATLAK: Sa stavljanjem u puni pogon svih kapaciteta ovog projekta tek će se otvoriti problematika upravljanja integralnim sistemom, da li ima potreban broj kvalificiranih ljudi, koliko će to u budućnosti koštati građane, kako će se i iz kojih izvora vraćati kreditna sredstva, kakve i kolike mjesečne račune za vodosnabdjevanje i kanalizaciju ćemo primati i još puno drugih pitanja.

Sad da vam odgovorim na glavno pitanje. Neovisno od mostarske kandidature za europsku prijestolnicu kulture ja se godinama interesiram za ovu vrstu projekta i poprilično ažurno sam pratio priču na istu temu koja je bila vezana za gradove Maribor i Rijeku. Ne vjerujem da postoji građanin Mostara koji ne bi podržao ovakvu ideju. Ovakvi projekti u svaki grad donose kulturnu svježinu, ljude iz svijeta, predstavljanje svog grada svijetu, razmjenu ideja sa ljudima različitih kultura koji imaju za cilj izgradnju ljepšeg, kulturnijeg i boljeg svijeta što je objektivno velika potreba današnjeg svijeta koji na određenim poljima i aspektima ide u krivom smjeru. Nevjerovatna je spoznaja da u današnje vrijeme interneta, društvenih mreža, postoji toliko predrasuda na globalnom planu.Kultura kao ljudska egzistencijalna potreba, a ne kao nadogradnja, ima i svrhu razbijanja predrasuda i međusobnog povezivanja i upoznavanja. Danas Mostaru sem radnih mjesta i sigurnosti nedostaje prevashodno kulture u raznim formama. Apsolutno podržavam ovu ideju uz jedno veliko ALI.

Objektivno govoreći naš Mostar danas, prije svega zbog svojih mnogobrojnih podjela, nema potrebne predispozicije da bi postao prijestolnicom kulture, ali ovakav projekat može dobrano pomoći  prevazilaženju takvog stanja. To prije svega trebaju na umu imati oni koji odlučuju o izboru pobjednika u aktuelnim kvalifikacijama i ako žele polučiti pravi rezultat koji će Mostar ostaviti u dobrom stanju poslije 2024 i da nastavi živjeti kulturu.

Znam koliko ste uporni u kritici sveprisutnih mostarskih paralelizama i podjela koje ne samo da drastično urušavaju sve dostupne buđete, nego i podebljavaju podjelu grada. Ima li ovome kraja ?

BATLAK: Kandidatura i izbor ne smije biti očekivanjem da će se u Mostar sliti veliki novci i  prilika za raspodjelu finansijskog plijena od strane domaćih aktera u projektu. Ovo bi morala biti prilika da Mostar konačno prodiše punim plućima. Stoga onima koji odlučuju o pobjedniku predlažem u slučaju Mostara da pred gradske vlasti i kulturne djelatnike postave nekoliko zadataka na čije će se izvršenje obavezati i to mnogo prije zvaničnog početka manifestacije. Po meni  u Mostaru  intenzivno žive anomalije koje nikom dobronamjernom ne daju za pravo očekivati da možemo dobiti prestižno priznanje Europska prijestolnice kulture. Nabrojati ću samo neke i to:

-po uzoru na nacistički rasni  ''Zakon o školskim klupama'' u našem gradu, a i šire, gdje HDZ ima dominantnu vlast, postoje dvije škole pod jednim krovom u kojima se djeci različitih nacionalnosti ne dozvoljava miješanje.

-danas je u Mostaru u odnosu na prijeratno stanje dupliran broj srednjih škola sa mnogo manje učenika nego ranije, a svake godine sve ih je manje. Postoje škole koje se nazivaju „naše“ i „njihove“. Ovakve škole i dvije škole pod jednim krovom za cilj imaju podjelu i razaranje društva kao preludij za rastakanje države.

Školstvo je jedan od stubova svakog društva i osnova za kulturu i stoga je direktno povezano sa pitanjem. Razdvojeno i podijeljeno školstvo u direktnoj suprotnosti je sa kulturom koja spaja i širi horizonte.

-Srednja muzička i Srednja glazbena škola koje nikako da usele u nedovršenu zgradu prijeratne Muzičke škole u centru grada.

Podijeljene institucije kulture poput:

-Dom Herceg Stjepan Kosača koji u svom nazivu nosi još i predznak „hrvatski“, čime se jasno šalje poruka onim drugim od koji je otet, a ranije su ga kao Dom kulture gradili i koristili svi bez obzira na ime i prezime. Na drugoj strani egzistira Centar za kulturu.

-Narodno pozorište i Hrvatsko narodno kazalište

-Pozorište lutaka i Kazalište lutaka

-Odvojene manifestacije Mostarsko proljeće u organizaciji Matice hrvatske Mostar i Mostarsko kulturno ljeto u organizaciji institucija kulture, čiji direktori su prevashodno Bošnjaci. Prije petnaest godina Gradska uprava Mostara je iz samo njima znanih razloga ugasila Mostarsko ljeto koje je imalo svoju dugogodišnju tradiciju.

-Manifestacija Šantićeve večeri poezije koje je grad utemeljio 1966. godine predata od grada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Šantića svoditi na vjersku pripadnost je skrnavljenje lika i djela ovog velikana koji je za života potvrđivao svoj kosmopolitizam.

-Dupla udruženja umjetnika od kojih jedno nosi ime prefiks hrvatsko.

-Potom imamo pet komunalnih preduzeća i jako prljav grad, a nije se teško sjetiti kada je '70 tih godina prošlog stoljeća Mostar bio proglašen za najčistiji grad ex Jugoslavije. Čistoća je jedan od temelja lične i društvene kulture.

-Imena ulica po ratnim zločincima ustaškog pokreta iz perioda II svjetskog rata.

-Zabrana FK Veležu da igra na gradskom stadionu na kojem je proslavio Mostar u cijelom svijetu.U jednom Milanu dva kluba Milan i Inter ovjenčani svjetskim titulama mogu igrati na jednom stadionu,a to nije moguće u Mostaru. Sport i kultura su dvije komore jednog srca.

Ako Europska Unija istinski želi pomoći gradu onda je preporučljivo da zasuču rukave i na to isto natjeraju vlast u Mostaru kako bi se otklonile anomalije i sa punim pravom nas  promovirali u europsku prijestolnicu kulture, u protivnom dodijeliti priznanje i nastaviti živjeti anomalije bilo bi cementiranje stanja koje nema dodirnih tačaka sa kulturom. Želim vjerovati da je Europa spremna ponositi se svojim djelima, a ne cementiranjem anomalija.

Mostar je oduvijek imao što prezentirati svijetu, iako mali grad, bio je veliki upravo na polju kulture. Sjetimo se samo velikog broja pjesnika i književnika koji su internacionalno poznati, akademskih slikara kojih je Mostar naspram broja stanovnika imao više nego i jedan grad u Jugoslaviji, glumaca, muzičkih stvaralaca i dr. Ja ne vidim niti jedan razlog da Mostar ne ponese naziv ''Grad sevdaha'', jer je to svjedočio u prošlosti , a danas Dragi Šestić i njegove kolege iz MSR su najzaslužnije što je sevdah kao urbana muzička forma sačuvana od zaborava čime su pokrenuli cijeli jedan pokret razvoja sevdaha u Bosni i Hercegovini. Ako milioni turista u svijetu hrle u Portugal da bi uživo slušali i uživali u fadu, zašto se ne bi dolazilo u  Mostar prijestolnicu sevdaha. Muzički centar Pavarotti radi divne stvari i treba im dati jaku podršku i pomoći im da festivale i druge forme rade mnogo veće ubuduće.

Odgovorno tvrdim da bismo objedinjavanjem mnogih funkcija u kulturi za posljedicu imali veliku racionalizaciju troškova, kvalitetnije programe, češće predstave i druge forme prezentacije, bolje plaćene kulturne radnike, poticaj mladih ljudi da se bave kulturom,  većom kulturnom razmjenom sa drugim sredinama iz Europe i svijeta i svime time nemjerljivo bolje zadovoljenje kulturnih potreba svakog građanina.

U svakom slučaju želim da Mostar 2024. godine bude europska prijestolnica kulture, uz eliminaciju anomalija koje sam naveo.

 Volio bih čuti i Vaše mišljenje o tome zbog čega Mostarci, izuzev časnih pojedinaca, radije biraju lagodnu šutnju, hladovinu, povlačenje, nezamjeranje i sigurnu zavjetrinu (u stilu: „Daj meni i daj mi danas“), umjesto upornog i glasnog promišljanja o tome kako osloboditi Mostar političkog straha, kako kreirati rješenja i evropske perspektive Mostara u svim oblastima ! Kako obavezati političke subjekte i odgovorne pojedince u vlasti da povedu više računa o Gradu i građanima, umjesto što su posvećeni samo svojim interesima i ličnim probicima ?

BATLAK: O motivima malog čovjeka da šuti nešto sam već rekao. Malog čovjeka se može donekle i razumjeti, ali problem su oni koje sebe nazivaju intelektualcima. Smatram da je taj izraz postao poprilično ofucan jer se najčešće pogrešno tumači. Pojedinac može imati najveće akademske titule – ali, ne i biti intelektualcom, što je danas najčešća pojava. U državi je malo intelektualaca, a kamoli u Mostaru. Intelektualac je društveno odgovorna osoba, dežurna savjest svog društva koja ima obavezu pratiti i kreirati društvene tokove, kritizirati društvene pojave, nuditi rješenja. Ako to ne rade oni izdaju intelektualni habitus, svijest, život. Uz časne rijetke iznimke većina se odlučila povući u sebe, šutiti, čuvati svoje debelo naplaćene sinekure, torbariti na velikom broju fakulteta nudeći studentima upitna znanja. Molim vas, pokušajte se sjetiti u posljednjih pet godina intelektualaca Mostaraca koji su se oglašavali u javnosti. Ja se sjećam jednog, a drugi je upitan, ostali u stanju čekanja ili amnezije. Kako intelektualac u stanju amnezije može biti uzor mladom čovjeku, studentu, radniku, komšiji? Naravno, nikakav ! Intelektualna angažiranost je lakmus papir za stanje svakog društva.

U Mostaru ste proživjeli sve godine rata i poraća, a znamo i za vaše gorko iskustvo zatočenika u logoru HVO-a Heliodrom u Mostaru, gdje ste, nezakonito i uz užasne uslove, proveli više mjeseci zatočeništva. Kakvo je to iskustvo i kako sa ove distance gledate na to vrijeme ?

BATLAK: Iskustvo je takvo da ga ne bih poželio ni svom neprijatelju. Ne ponovilo se nikada nikome. Naše mostarsko udruženje logoraša iz tog razloga stalno je prisutno u našoj javnosti i čak smo na sebe uzeli ulogu praćenja društvenih zbivanja i mogu reći u dobra doba preuzeli obaveze koje tzv.intelektualci ignoriraju. Razlog tomu je što imamo izgrađen društveni i politički senzibilitet, a on je dobrim dijelom izgrađen na gorkim životnim iskustavima i naučili smo se predupređivati loše pojave. Naučili smo čitati između redova, gledati iza zavjese što se dešava i sprema. Kao društvena kategorija koja opominje marginalizirani smo u društvu, ali smo žilavi i sve što činimo je radi budućnosti novih generacija  i u našem djelovanju nema nikakve materijalne koristi.

Bolna iskustva, ne samo bivših logoraša, moraju biti zalogom neponavljanja prošlosti i izgradnje bolje budućnosti.

I u Mostaru, kao i drugdje, dominiraju apriori politička pitanja i teme. O onome od čega se živi, ili što pretpostavlja dugoročne perspektive življenja, malo se, ili nedovoljno pominje. Zašto je to tako ?

BATLAK: Privreda je veoma bolno pitanje Mostara i visoko obrazovanje u svjetlu činjenice da za saradnju dvije institucije - Univreziteta Džemal Bijedić i Sveučilišta Mostar, ima mnogo prostora i prilike za proizvodnju kadrova realno potrebnih privredi i društvu. Mostar ima dobre predispozicije, između ostalog, biti gradom studenata u regionu, kako to rade mnogi gradovi u svijetu.

Turizam kao privredna grana zaslužuje posebnu pažnju. U njoj leži velika perspektiva i to je realno fabrika novca. Otvorenje hotela sa pet zvjezdica „Mariott“  koje treba uslijediti tokom ove 2019.godine, samo po sebi nameće nove zadatke gradu i njegovim strukturama, turističkim djelatnicima, vlasnicima dućana u Starom gradu i cijelom Mostaru, Agenciji Stari grad, upravi hotela kako bi  zajedničkim snagama iskoristili nove prilike koje se otvaraju i iz njih zaradili mnogo više.

I za sami kraj da kažem da je UNESCO uvrštavajući Mostar na listu svjetske kulturne baštine otvorio jedan proces ali ga nije završio pa držim da je za njega Mostar ''nedovršeni posao''. Konačno je vrijeme da Agencija Stari grad, koja je formirana radi upravljanja Starim gradom, u punom kapacitetu preuzme svoje ingerencije. Po mom skromnom sudu, grijeh je da se nalazi na budžetu grada umjesto da stvara novce.

Svojim primjedbama i kritikama ne želim nikoga povrijediti i ništa u tome nije lično, sve je samo sa namjerom da se popravi stanje jer mi je mnogo stalo do Mostara kojeg neizmjerno volim pa me boli kada nešto nije na svom mjestu. Na kraju koristim priliku  svim Mostarcima i građanima naše Bosne i Hercegovine u Novoj godini zaželjeti mnogo zdravlja, mira, posla i izgradnje pravičnog društva.


(Vijesti.ba)

Komentari - Ukupno %

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
1000 karaktera preostalo
Prikaži još

Izdvajamo