1°C
Mostar 7°C
Tuzla 10°C
Banja Luka 10°C
Bihać 10°C
Powered by Dark Sky

02.01.2019 / 20:00 Intervjui - Predrag Kojović za Vijesti.ba

Šta bi Dodik, Čović i Izetbegović trebali uraditi da promijenimo stav o koaliciji

Šta bi Dodik, Čović i Izetbegović trebali uraditi da promijenimo stav o koaliciji
Predrag Kojović / Vijesti.ba
Devedesete jesu još uvijek bolne rane na bosanskom tijelu, ali smo preživjeli i naš je najvažniji zadatak da generacijama koje dolaze ostavimo bolju, pravedniju i ljepšu državu od ove u kakvoj sada živimo. Ovo je u intervjuu za Vijesti.ba izjavio predsjednik Naše stranke i zastupnik u Parlamentu BiH Predrag Kojović.

Razgovarao: Delvin Kovač

Gospodine Kojoviću, kada analizirate prilike u godini koja je iza nas, šta bi bila dijagnoza stanja, a šta treba da bude lijek u 2019?

KOJOVIĆ: Bilo bi neozbiljno pokušati u par rečenica analizirati kompleksnu situaciju i u istom takvom stilu ponuditi jednostavna, naizgled očigledna rješenja za komplikovane probleme koje nas muče kao društvo. To je ono što politički populisti rade i kod nas, i u svijetu, nažalost, čini se dosta uspješno - gledano iz izborne perspektive.

Mi smo i u prošloj godini, nažalost, pokazali da smo kao društvo još uvijek u velikoj mjeri podložni manipulacijama nacionalističkih stranaka i nedovoljno hrabri da shvatimo da oni to rade - ne zato što u to vjeruju, nego zato što ih to - i srpske i hrvatske i bošnjačke nacionalne partije - održava na vlasti. Konstantni politički sukobi, nekažnjeni politički kriminal i korupcija, bahate krađe izbornih glasova uništile su socijalni kapital, odnosno spremnost velikog broja ljudi da urade nešto za državu i društvo, da lično doprinesu opštem i dugoročnom dobru, a ne samo sebi ili svojoj partiji.

Nacionalizam se, sa stanovišta partija koje ga koriste kao svoj politički program, pokazao kao isplativ i nerealno je očekivati da odustanu od tog metoda dok god daje izborne rezultate koje daje. Građani, jedan veliki broj njih, je egzistencijalno ucijenjen i svoje radno mjesto i ekonomski opstanak čuvaju tako što su glasački lojalni onima kojih su ih uposlili u državnu službu. Nacionalisti su kreirali „duboku državu“, kako ideološku indoktrinaciju državnog aparata zove moderna politička teorija. Ovo nije kraj, nego tek početak te analize ili dijagnoze, kako vi kažete, i za čiji nastavak ovdje nema potrebe jer svaki građanin BiH zna o čemu govorim i kuda ta analiza ide dalje.

Šta je lijek? Izlaz iz ovog zlog i začaranog kruga u kome se vrtimo 30 godina je prije svega da shvatimo da ovako kako smo radili do sada nije dobro, da ovako kako smo tretirali jedni druge više jednostavno ne može jer je štetno za sve i svakoga i da prihvatimo da se stvari, državni sistem, pa i mi svi pojedinačno, moramo mijenjati ukoliko zaista hoćemo da osjetimo u svojim životima stvarno značenje riječi progres.

Za početak, bilo bi jako korisno da prestanemo eksperimentisati sami na sebi alatkama koje su nam nametnuli pisci dejtonskog Ustava i  nacionalisti, a tu mislim na cijeli spektar pojmova i institucija koje su oni uveli u naš ustavni, zakonski i životni sistem. Tu, prije svega, mislim na pojmove i institucije kao što su konstitutivni narodi, domovi naroda, mehanizmi za blokadu koji se mogu koristiti arbitrarno i zloupotrebljavaju se, najčešće, u uskopartijske svrhe.

Naravno, sam temelj te nakaradne ustavne konstrukcije je ideja da politička prava građanina jedne zemlje proizlaze iz njegove etničke pripadnosti ili nepripadnosti. Mi smo tim ustavnim eksperimentima nad samima sobom kreirali sistem koji je ekonomski neodrživ i moralno degutantan jer otvoreno diskriminiše svoje građane i sistematski ih dijeli i politički udaljava jedne od drugih. Poražavajući efekti tog ustavnog eksperimenta se vide svuda i u svakodnevnom životu, od običnih jednostavnih i manje važnih, pa do najbitnijih stvari. Banjaluka ili ne navija ili tajno navija za „Zmajeve“ - ne znam šta je od ova dva slučaja apsurdnije, ljudi u Federaciji priželjkuju finansijski krah zdrvastvenog i penzijskog fonda u RS-u, ozbiljni ljudi se noću, navodno, šunjaju po hodnicima zgrade Predsjedništva BiH i pomjeraju stalke sa zastavama.

Mi moramo u sebi naći snage da krenemo u budućnost, u zajedničku budućnost. Jer to je naša sudbina i što je prije prihvatimo bolja će nam biti budućnost. Ne možemo provesti vrijeme u beskonačnim i besmislenim raspravama da li je zemlja ravna ploča ili kugla i da li smo mi Bošnjaci, Hrvati, Srbi i svi ostali građani Bosne i Hercegovine u kulturnom, historijskom i svakom drugom smislu Bosanci i Hercegovci. To je, suštinski, gramatičko pitanje, a ne političko.

Nema ozbiljne države u Evropi koja u svojoj historiji nema mračnih perioda poput naših devedesetih. Pogledajte tridesetogodišnji rat u Evropi, dva svjetska, nebrojene pobune, diktature i ludila koja su duboko ranila svaku evropsku državu i ostavili im teret ratnih zločina, vjerskih i nacionalnih podjela. Oni su sve to uspjeli prevazići i stvoriti društva u kojima su takve stvari neponovljive. U nekoj prepojednostavljenoj evropskoj historiji svi su ratovi bili bitke između Francuske i Njemačke, a danas su njihovi odnosi čvrst temelj monumentalne zajednice koju zovemo EU.

Devedesete jesu još uvijek bolne rane na bosanskom tijelu, ali smo preživjeli i naš je najvažniji zadatak da generacijama koje dolaze ostavimo bolju, pravedniju i ljepšu državu od ove u kakvoj sada živimo. Moramo im omogućiti da u potragu za ličnom srećom krenu u svojoj, u onoj u kojoj su rođeni i čiji jezik zovu maternji, a ne u nekoj drugoj državi u kojoj su možda dragi, ali ipak samo, gosti.

Uputstvo Centralne izborne komisije (CIK) BiH o popuni federalnog Doma naroda stupilo je na snagu po objavi u Službenom glasniku BiH. Najavljene su brojne apelacije pred Ustavnim sudom BiH. Kada će to učiniti ovlašteni apelant iz Bh. bloka i kakav eventualni ishod očekujete?

KOJOVIĆ: Bh. blok će, shodno našem dogovoru, preko ovlaštenog apelanta, gospodina Komšića, uputiti apelaciju, ja vjerujem, već početkom iduće sedmice. U toku su pripreme i konsultacije sa eminentnim advokatom za ustavna pitanja Nedimom Ademovićem. Neke apelacije su već podnesene i sasvim je sigurno da je sud upoznat da postoji ozbiljan problem koji čeka njihovu odluku.

Ne ulazeći sad u ustavnopravne argumente o kojima sam puno govorio proteklih sedmica, meni je fascinantno da je pet ljudi na sebe preuzelo pravo da proglasi da su se prognani i izbjegli koji su se željeli vratiti već vratili, da je time zaključen Aneks 3 i 7, i da je vrijeme da idemo dalje. Naravno, ja sam svjestan, i nadam se da će se to brzo dogoditi, da ćemo morati prihvatiti da postratna demografska mapa nije ni izbliza šarolika kao ona predratna, ali o tome mora postojati jedan široki društveni i politički koncenzus. Ali da pet od devet ljudi to proglasi svojom odlukom koju nazove Uputstvo, to mi je neshvatljivo.

Pojedini pravni stručnjaci smatraju da bi se Ustavni sud BiH mogao proglasiti nenadležnim za razmatranje CIK-ovog Uputstva. Je li Bh. blok razmatrao i tu mogućnost i kakav bi scenario mogao uslijediti u tom slučaju?

KOJOVIĆ: Tačno je da je uputstvo niži pravni akt koji u većini situacija ne zaslužuje pažnju tako visoke sudske instance kao što je Ustavni sud, ali se, s druge strane, mora priznati da njegov sadržaj ima ogroman značaj za državu i društvo u cijelini što ga, po meni, kvalifikuje i zahtijeva da bude uzet u razmatranje od strane tog suda. Građani BiH zaista zaslužuju da grupa umnih ljudi razmotri pitanje koje, po meni, može značajno utjecati na put kojim će BiH nastaviti dalje.

Ova apelacija, kao i ona gospođe Krišto, su toliko bitne da niko, pa ni sudije Ustavnog suda, nemaju pravo na konformistički pristup. Mi u Bh. bloku ćemo u pravnom smislu, naravno, prihvatiti odluku koju oni donesu i zavisno od sadržaja odluke odlučiti o pravnim lijekovima i potezima koji nam stoje na raspolaganju u političkom smislu.

Bh. blok nedavno je predstavio principe i kriterijume za formiranje vlasti na državnom nivou. Je li u međuvremenu bilo razgovora sa potencijalnim partnerima i kada očekujete da bi moglo biti formirano Vijeće ministara BiH?

KOJOVIĆ: Možda bi precizniji naziv tog dokumenta bio - principi djelovanja Bh. bloka u predstojećem mandatu. Ne bih želio da neko pomisli da ćemo, ako SNSD, HDZ ili SDA potpišu taj dokumenat, ući s njima u koaliciju. Za nas, u Našoj stranci, koalicija sa SNSD-om, SDA-om i HDZ-om nije opcija. Politički najčudnije stvari bi se morale dogoditi pa da se taj naš stav promijeni - Dodik bi morao postati bosanski Srbin, pokloniti se žrtvama genocida, Čović osuditi ratni projekat Herceg Bosne i njegove metode, gospodin Izetbegović prestati doživljavati BiH kao svoju avliju u kojoj on velikodušno pripadnicima drugih etničkih grupa dopušta pluralizam...

Buduća većina na državnom nivou se jasno nazire i sastoji se od partnera koji, kao i u prethodnih 20 godina, tvrde da su prisiljeni ići u koaliciju upravo sa onima koje su tokom kampanje proglašavali političkim neprijateljima države Bosne i Hercegovine i plašili glasače. Ovo je slobodna zemlja, i ne vidim ko ih i kako prisiljava. Ista je situacija na federalnom nivou.

Na nedavnom sastanku sa SDA smo razgovarali i o drugim mogućim opcijama za formiranje vlasti. Na njihove argumente da bi naše nepristajanje na ulazak u koaliciju s njima moglo rezultirati neusvajanjem federalnog budžeta, neformiranjem Vlade FBiH i katastrofalnim utjecajem takve situacije na ekonomsko, socijalno i političko stanje u zemlji, Bh. blok je pokazao spremnost da preuzme odgovornost i u Federaciji i da SDP, DF i Naša stranka formiraju manjinsku Vladu.

Ukoliko SDA i HDZ na federalnom nivou pronađu saučesnike za svoj ostanak na vlasti, onda za takvim nečim neće biti potrebe. Ukoliko, ipak, ne uspiju „namaknuti ruke“ koje im sada nedostaju, možda taj naš prijedlog više neće zvučati tako nerealno kakvim su ga oni okarakterisali. Ono što je nama u Našoj stranci najvažnije u svemu ovome je odlučnost Bh. bloka da o ovim pitanjima govori jednim, usaglašenim glasom.

Iz SDA su poručili da će uslov za formiranje vlasti na nivou BiH biti nastavak integracija ka NATO-u, što je podržao i član Predsjedništva BiH Željko Komšić. S druge strane, iz RS-a jasno poručuju - vojna neutralnost BiH. Mogu li se u ovakvoj konstelaciji odnosa očekivati pomaci ka članstvu u ovom vojnom savezu, budući da je to ranije definisano kao jedan od strateških vanjskopolitičkih ciljeva BiH?

KOJOVIĆ: Odluka o našem pristupanju NATO savezu je već donesena i to na mjestu gdje se ta odluka treba donijeti. Da li se neka mjesna zajednica, kanton ili entitet sada tome protivi je irelevantno i zanimljivo je samo sa stanovišta političara i medija koji žive od „klikova“. Bosni i Hercegovini, s obzirom na iskustva koja imamo sa susjedima, neophodan je snažan vojni savez koji će garantovati njen teritorijalni integritet i suverenitet.

Potrebne su nam takođe male, profesionalne, jako dobro opremljene vojne snage koje će, osim NATO misija, biti u stanju pomagati građanima u slučaju teških prirodnih i drugih nesreća. Sve to, i garanciju granica i razvoj vojnih snaga i opremu dobijamo ulaskom u NATO. Odbijati da BiH uđe u NATO zato što je devedesetih bombardovao Srbiju i vojne pozicije VRS je isto kao buniti se protiv mira, odnosno optuživati NATO da je zaustavio rat i ubijanje. Ako ništa, to bi trebao biti argument za NATO.

Novi saziv Predsjedništva BiH zajedničkom izjavom zatražio je brže i efikasnije korake BiH na njenom putu ka EU. Može li naša zemlja do kandidatskog statusa u tekućoj godini?

KOJOVIĆ: Mi možemo sve - ko sumnja nek pogleda Nurkićevu partiju od sinoć - ali je pitanje ko od političkih lidera zaista želi da se sutra zatekne u državi u kojoj vladaju zakoni i u kojoj ti zakoni važe za sve građane podjednako. Od momenta kada je gospodina Sanadera zadesila sudbina koja ga je zadesila, pristup Bosne i Hercegovine ka EU je nastavljen samo deklarativno, dok je u stvarnom, pravnom, smislu potpuno blokiran. Na sasvim ličnom, psihološkom planu ja to mogu da razumijem. Teško je tražiti od nekoga da radi protiv svojih interesa i slobode. Zato i sumnjam u postojanje političke volje među vladajućom većinom da BiH ubrzano krene ka EU. Deklarativno će biti za, ali stvarno, ne. Zato je važno, i ja ću to pitanje pokrenuti u Bh. bloku, da Bh. blok počne tražiti partnere za novi civilizacijski dogovor o BiH.

Moramo iz svih dijelova zemlje početi okupljati ljude koji su, prije svega, antifašisti, kojima su četnici, ustaše i radikalni islamisti podjednako neprihvatljivi, ljude koji su spremni da prihvate činjenice, argumente o prošlosti, koji su u stanju da žale ili barem poštuju sve žrtve rata, bez obzira koje su nacije i vjere. Dakle, partnere koji su odlučni da počnemo raditi na građenju našeg bosanskohercegovačkog zajedništva. Zajedništva u različitosti, kako smo govorili tokom kampanje.

Klasični pravni udžbenici su u moje vrijeme studiranja naciju definisali kao grupu ljudi na jednistvenoj teritoriji koji dijele historiju, kulturu i imaju osjećaj zajedničke sudbine. Meni se taj posljednji elemenat, osjećaj zajedničke sudbine uvijek posebno dopadao jer je samoobjašnjiv, kao aksiom, a i poetičan, što je neobično za teorije o državi i pravu. To je ono što mora biti kamen temeljac tog civilizacijskog sporazuma. Ili, još jednostavnije, da se svi ovdje počnemo ponašati jedni prema drugima onako kako se ponašamo kad se slučajno sretnemo negdje u dalekom svijetu. To bi bilo više nego dovoljno za početak.

Ako tako počnemo razmišljati i raditi, potpuno sam uvjeren da će ne samo naš dio posla u EU integracijama krenuti puno puno brže, nego i da će u tom slučaju EU napraviti izuzetak i omogućiti kratice. Htjeli mi to ili ne, naša sudbina je zaista u našim rukama.

 

(Vijesti.ba)

Komentari - Ukupno %

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Vijesti.ba!
1000 karaktera preostalo
Prikaži još

Izdvajamo