Sarajevo 13 °C Subota 20.10.


28.08.2018. / 12:00h Intervjui - Željko Komšić za Vijesti.ba

Građani će istjerati UZP iz Predsjedništva, Rusija preko Dodika i Čovića blokira NATO put

Građani će istjerati UZP iz Predsjedništva, Rusija preko Dodika i Čovića blokira NATO put
Gost video intervjua portala Vijesti.ba bio je predsjednik Demokratske fronte i kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić.

Gospodine Komšiću, šta je po Vašem mišljenju pravo ime za postojeće u Bosni i Hercegovini, prvo u političkom, pa onda u socijalnom i ekonomskom smislu?
 
KOMŠIĆ
:Pravo ime. Da li bi riječ kriza adekvatna da nije izlizana jer mi smo stalno u nekoj krizi. Ja bih mogao reći da Bosna i Hercegovina, kako meni stvari izgledaju, ne znači da sam upravu i da će se svi složiti sa mnom, jeste u jednom prelomnom historijskom trenutku. Naravno, kriza ekonomska, socijalna i politička je nešto što mi živimo i što nam je postalo uobičajeno. Poznati smo kao ljudi koji se lako prilagođavamo i improvizujemo u teškim situacijama, ali Bosna i Hercegovina se po meni u ovom trenutku nalazi na jednoj prijelomnici, ne u smislu da li će opstati kao država, opstat će bez obzira na sve što se radi, na sve neprijatelje i dušmane koje ima, i unutra i van, nego BiH se određuje da li će ostati u prošlosti ili zaista krenuti naprijed ka jednom modernom društvu, kako to vole reći brojni analitičari ka evropskom društvu, uređenom društvu, gdje će vladati Ustav i zakoni, gdje će ljudi biti sigurni i imati nadu u budućnost, a ne ovo što sad imamo, gdje stalno imamo prisutne strahove. Pogotovo ljudi koji imaju porodice razmišljaju da je najbolje otići odavde. Dakle, po meni je ovo historijski trenutak. U prilici smo sami da određujemo stvari, više nema tako intezivnog prisustva međunarodne zajednice i nekako je do nas, da li ćemo odabrati pravu stranu, a to je izgradnja društva slobodnih ljudi i pojedinaca, dostojanstvenih ljudi i društva u kojem vlada red i rad.
 
- Jesu li zbog toga oktobarski izbori sudbonosni, mada često kažemo da su sudbonosni?
 
KOMŠIĆ
: Za svake izbore od završetka rata smo govorili da su sudbonosni, ali kada to vaše pitanje stavimo u kontekst ovoga što sam sad rekao, vrlo su bitni, da vidimo da li je nama suđeno da živimo ovako podijeljeni ili smo spremni da napravimo taj prvi korak ka modernom društvu, društvu jednakih ljudi, i društvu u kojem vlada red i zakon. Po tome su oni važni za sve nas jer ovo je historijska raskrsnica. Mi Bosanci i Hercegovci odlučujemo o svojoj sudbini sami. Utjecaji strani su prisutni u Bosni i Hercegovini, ali nas niko, pa ni OHR ni ta međunarodna zajednica ne usmjerava i ne govori da moramo ići ovim ili onim putem, sad mi sami biramo i po tome su bitni ovi izbori, ne u smislu koga će izabrati ljudi personalno, nego šta biraju kada je riječ o putu ove zemlje. Da li ova zemlja ide, da pojednostavim stvari, na Zapad, Istok ili na Jugoistok.
 
- DF je 2014. godine ostvario značajan rezultat na izborima, na kratko ste ušli u vlast, došlo je do rekonstrukcije vlasti, i odlučili ste da DF ipak ide u opoziciju Smatrate li da ste pogriješili kada ste povukli taj potez jer se poslije toga desili i odlasci pojedinih kadrova iz DF-a?
 
KOMŠIĆ
: Trebalo bi više vremena da tu situaciju sagledamo na pravi način, ali bi to istovremeno bilo i neko vraćanje u prošlost pa se čovjek pita ima li koristi od toga. Ja mislim da nismo pogriješili ni ulazeći u vlast, mada su nam tad neki prigovarali što vi to radite, gdje će te sa njima. Nije bilo bitno tada, barem po meni, kako ćemo mi kao DF proći, jer bilo je bitno da uradimo nešto kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Glavni motiv je bila bosankohercegovačka priča jer smo imali jednu vrstu konsenzusa prije svega kada je riječ o NATO i EU putu BiH. Bilo nam je bitno da eliminišemo iz državne vlasti one koji se protive tome, konkretno mislim na SNSD. Bilo nam je bitno da isključimo Milorada Dodika iz učešća u vlasti tamo gdje smo to mogli a mogli smo na nivou državne vlasti, i to smo uradili.
 
Kada je riječ o izlasku, praktično su nas istjerali iz vlasti. To se vrlo jasno vidjelo na državnom nivou a na nivou Federacije BiH, ono kako su tada naši partneri zamislili da rade, a vidimo danas kako su radili i gdje smo, odnosno gdje je ova vlast i šta radi, mi smo bili praktično istjerani. Neka stvari, mi kao mlada stranka nismo sebi mogli dopustiti. Naprimjer da učestvujemo u načinu raspodjele resursa kako je to bila praksa. Nismo mislili da telekome i elektroprivrede treba dijeliti na takav način, stranački. Eto, sad mi smo vlast, pa je to naše. To je jedan razlog, a drugi razlog je bilo to beskrajno popuštanje HDZ-u, jer smo tad govorili da će se desiti ono što se danas dešava. Tada smo im govorili nemojte to raditi, dajući im sve resurse tzv. Herceg Bosne u ruke HDZ-a, u vidu javnih preduzeća, za neko vrijeme ćete se susresti sa ozbiljnim političkim zahtjevom HDZ-a i Dragana Čovića koji u suštini znače rastakanje Bosne i Hercegovine, i to se desilo. To se desilo.

zeljko-komsic-nova-2
 
- Šta su tad govorili ovi koje ste upozoravali, a šta kažu sad?
 
KOMŠIĆ
: Sad kažu da smo upravu bili tada ali ja na to kažem, koja sada korist od toga što smo mi bili upravu. Mi smo govorili, ne to raditi, i nažalost došli smo do toga da je ono što smo tad tvrdili da se danas to dešava, ali dobro, bilo pa prošlo, hajde da vidimo šta nam je sad raditi, jer ne možemo se stalno vraćati u prošlost i govoriti, eto mi smo bili upravu, mi smo bili upravu, jer kažem, niko nema ništa od toga. Mada ja mislim da se ta situacija mogla izbjeći. Sada smo suočeni sa političkim zahtjevima HDZ-a a mislim da smo ovo mogli preduprijediti, da su se stvari mogle drugačije razvijati. Nije bilo sve u našim rukama i nismo bili toliko moćni, nismo imali toliko glasova i desilo se to što se desilo.
 
Naravno, tada kao vrlo mlada stranka sa ljudima koji su većinom bili neiskusni u politici, a neki su u DF-u čak i vidjeli mogućnost realizacije nekih svojih ličnih ambicija, što je, da se sad ne pretvaramo, i ljudski, i onog trenutka kada se desilo to naše istjerivanje iz vlasti, naravno da su neki ljudi vidjeli da ne mogu realizovati svoje ambicije. I to je interesantno, gotovo sljedeći dan se to počelo dešavati. Ljudi su počeli odustajati, i govoriti; pa znaš ja imam porodicu, moram sebi naći posao. Ja sam govorio, uredu je, razumijem vas, bolje je onda da niste u politici jer ovo je duga i teška bitka, traži malo više živaca, žrtve i izdržljivosti. Naravno, kako se stranka dalje kretala, a bile su to, moram reći, dosta burne godine, mi smo morali redefinisati i profilisati stranku. Ideja je jasna, niko ko je otišao iz DF-a nikada neće ništa reći protiv ideje za koju se borimo, obično je riječ o ljudima koji ili ne mogu realizovati svoje ambicije ili ljudima koji nisu za timsku igru, a nama sad trebaju timski igrači jer ne može DF biti samo Željko Komšić, ali se profilisao jedan tim ljudi koji su sposobni, dakle apsolutno čistih kada je ideja u pitanju, ljudi koji su spremni da rade za tu ideju, koji imaju volje i hrabrosti i ljudi koji su spremni da igraju za tim.
 
- Vođenje vanjske politike je u ingerencijama Predsjedništva BiH. Kako bi u ovom trenutku ocijenili međunarodnu poziciju BiH. Kako u tome smislu nastupa Predsjedništvo kao kolektivni organ a kako bh diplomatija?
 
KOMŠIĆ
: Meni je ovo očekivano jer kad su saopšteni rezultati izbora za članove Predsjedništva, meni je bilo jasno da će se desiti ovo. Mogle su se neke podjele unutar Predsjedništva ublažiti ali bi u suštini sve ostalo isto. Ne znam, kako će me ljudi doživjeti kada ovo kažem, ali meni je otpočetka bilo jasno da u Predsjedništvu imamo rezultat 2:1 protiv Bosne i Hercegovine, bez obzira kako gledali na Mladena Ivanića, mislim da u nekim ključnim situacijama, a to se vidjelo na par primjera, on je izabrao poziciju ili da bude neutralan i da pusti Izetbegovića i Čovića da se oni sami svađaju, a čim se to desi nemate jedinstvenog stava Predsjedništva, ili, po meni da odigra na pogrešnu kartu. Situacija je od samog početka do danas nekako 2:1 protiv BiH.
 
- Nedavno smo imali jedno okupljanje koje organizovao Dragan Čović, radna večera na koju su bili pozvani samo ambasadori iz reda hrvatskog naroda. Brojni analitičari i intelektualci tvrde da bi BiH ulaskom Čovića i Dodika u Predsjedništvo, bila dovedena u situaciju da dvije trećine bh.diplomatije radi protiv interesa države. Da li je to realna opasnost?
 
KOMŠIĆ
: Jeste, to je realna opasnost. Ono okupljanje diplomata iz reda hrvatskog naroda koje je organizovao Čović, po meni je prije svega neprimjereno i drsko. Ono je guranje prsta u oči ljudima koji ovu zemlju drugačije doživljavaju od njega, a puno ih ima, ima ih daleko više u odnosu na ono kako Čović i Dodik doživljavaju BiH. Stavio bih to u kontekst njegove najave da će on raditi na paralelnoj diplomatskoj mreži, a to je ono što je vidio da Dodik radi kada je riječ o nekim predstavništvima po svijetu, što jeste jedna vrsta paralelne diplomatske mreže. Dakle, čovjek jednostavno opredmećuje svoj politički plan, o okupljanjem diplomata iz reda hrvatskog naroda to pokazuje. Izveo je jednu pokaznu političku vježbu da javnosti pokaže da se to može i da će se to dešavati. Što se tiče Dodika, to već znamo, ali bojim se da u BiH još ima dosta ljudi kojima treba objašnjavati da su Čovićeve namjere iste kao i Dodikove, a on zapravo hoće da bude Dodik, u dijelu BiH. To pokazuje. Sigurno da njihov zajednički ulazak u Predsjedništvo, kada se spoje te politike, a problem su i kao pojedinci, to je jedna poluga za koju ćemo se pitati, može li se i kako se boriti protiv toga.
 
Imao sam razgovore sa ljudima koje cijenim, intelektualcima, i objašnjavao im praktične aspekte upravo ovog pitanja. Kažem, je li vi mislite da je svejedno ko vam sjedi kao ambasador, bez obzira šta mislili u našoj vanjskoj politici, ko sjedi i u Moskvi, i u Berlinu, i u Vašingtonu i na nekim drugim destinacijama. Zašto je to bitno?
 
Taj čovjek nastupa sa legitimacijom države bez obzira ko je on, kada dođe u ministarstvo vanjskih poslova, kod šefa neke države i iznosi neki stav sa titulom ambasadora pa čak i generalnog konzula, to ima ozbiljne posljedice barem u zemlji prijema. Dakle, nije svejedno ko su ambasadori naše države po svijetu, bez obzira šta mi mislili o našoj vanjskoj politici i diplomatiji. Bitno je da je to čovjek predstavlja cijelu Bosnu i Hercegovinu i da kao takav ide u ambasadu a ne da reprezentuje samo jednu etničku grupu ili što je još gore jednu političku stranku, a to je ono što hoće i Čović i Dodik, i pokazuju nam da to hoće.

kkkk
 
- Kada uporedite mandat u kojem ste Vi bili u Predsjedništvu i ovaj u kojem je Dragan Čović član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, da li smo na NATO putu u nekom zastoju. Šta ste Vi uradili na tome planu i šta planirate uraditi ukoliko budete u prilici?
 
KOMŠIĆ
: Mi smo i u jednom i u drugom mandatu, a možda to nije zasluga nas pojedinačno, nego okolnosti su bile takve, ali mi smo se trudili da ne iskačemo iz tih okolnosti, i Predsjedništvo BiH je napravilo značajan skok. Na kraju krajeva i tadašnji moj kolega Radmanović je nedavno čak i javno rekao; da ja sam dao saglasnost za NATO, druga je stvar što mu je sad to teret, ali tada je atmosfera bila drugačija. Bilo je i političkih neslaganja ali kada je riječ o najkrupnijim političkim ciljevima ipak smo uspjevali doći do konsenzusa. BiH je tada napravila veliki iskorak ka NATO-u, imali smo dosta inicijativa koje su bile uspješne, sa sadašnje tačke gledišta su gotovo nevjerovatne za Bosnu i Hercegovinu. Nemojte zaboraviti da smo tada bili zemlja članica Vijeća sigurnosti UN-a, to je bila dosta komplikovana pozicija sa aspekta unutrašnjih odnosa, ali su se stvari odvijale na jedan mudar i diplomatski način. Nije bilo jednostavno u nekim situacijama u Vijeću sigurnosti UN-a, biti predstavnik BiH, jer krupna se pitanja tu lome a različiti su pogledi i iz naše države na sve to.
 
Ono što smo tada imali a ja to danas ne vidim, kada je riječ o ovom sazivu Predsjedništva jeste da smo bili zasuti posjetama, šefova država, a bili smo pozivani i mi kao Predsjedništvo po cijelom svijetu. Dakle, mogli ste doći do vrhova vlasti i većim državama. Ne znam više ni koliko sam se puta vidio sa kancelarkom Merkel sa francuskim predsjednikom. Koliko puta smo primljeni u State Department gdje smo mogli doći do vrha na naš zahtjev. Bilo je vanjskopolitičke aktivnosti koja je rezultirala boljom pozicijom Bosne i Hercegovine i razumijevanjem njenog položaja. Sjećam se susreta sa tadašnjim ministrom vanjskih poslova Rusije, Lavrovom u Sarajevu. Zamislite koja je to razlika u odnosu na sadašnju poziciju, kada nam je Lavrov direktno rekao; ako je NATO vaš izbor mi ćemo to poštovati.
 
- Šta se tu promijenilo, kada upravo govorimo o utjecaju Rusije, partnerstvu Čović i Dodik, tome da Rusija, a to se vidjelo na Izbornom zakonu daje podršku HDZ-u, koliko sve to ima veze sa usporavanjem NATO puta BiH?
 
KOMŠIĆ
: To je direktno povezano. Da smo brže išli ka NATO-u i EU, Rusija ne bi imala toliko manevarskog prostora u BiH. Ono što je za mnoge ljude u BiH iznenađujuće a za mene zabrinjavajuće kada je riječ o Čoviću i toj njegovoj vanjskopolitičkoj poziciji, jeste to vezanje za Rusiju. Znate, ipak je on neko ko se hvali da je nositelj evropskih vrijednosti i onda se sveže sa ruskim utjecajem i u Bosni i Hercegovini i u regiji, i uvodi nam taj ruski utjecaj u BiH a to automatski znači da se mi udaljavamo od NATO-a. Nemojte misliti da ljudi u Briselu u sjedištu NATO-a to ne znaju, da to ljudi u Vašingtonu ne znaju. Sami sebi pucamo u nogu sa takvom politikom jer mi se vraćamo unazad. Nemojte imati dileme da ako ovaj dvojac uđe u Predsjedništvo da će to stati. Neće stati ! Naprotiv, pojačat će se taj utjecaj. Ulazit će sve više ruskog, što kapitala, što političkog utjecaja, o obavještajnom neću ni da govorim, imaju ljudi koji se bave tim, i samim tim BiH će biti povučena na drugu stranu od one gdje smo rekli da idemo.
 
Kada se gospodin Čović odlučio kandidovati za člana Predsjedništva, Vi ste rekli da je on time priznao postojeća izborna pravila - demokratski građanski izbor kandidata. Zbog čega onda dolaze tako velike kritike kada neko pomene upravo građanski koncept u BiH?
 
KOMŠIĆ
: Pa, zato što oni na ovakvom konceptu jednostavno upravljaju našim dušama, bitkom našim upravljaju na način da nas drže stalno u strahu jednih od drugih. To je toliko više očigledno, to je toliko više bjelodano, to je toliko više, ja mislim, jasno svakome da se ovdje pokušava realizovati ono što nisu uspjeli silom realizovati u ratu. Vi imate definiciju koja kaže da je rat samo nastavak politike drugim sredstvima. Kod nas se događa jedan reverzibilan proces. Kod nas ispada da je politika nastavak rata i realizacije ratnih ciljeva. To mi živimo, zapravo. I to je ono što njih održava na pozicijama, plaše narod, opiru se nečemu što je po meni normalno. Nije stvar toga što od nas to Evropa traži ili Evropski sud za ljudska prava, nego je to normalno, priliči nam kao ljudima koji žive u ovom vremenu, na ovom mjestu. Nama priliči da budemo isti kao pojedinci. Oni kažu da je to građanski koncept. OK, zovite ga kako god hoćete, a zar mi nismo svi isti, bez obzira kako se zovemo? Zar svi ne zaslužujemo isti tretman kada je riječ o državi BiH, dakle da nas država štiti kao pojedince, da štiti naša prava, da se obezbjeđuje da izvršavamo svoje obaveze, da štiti naše dostojanstvo. Ako je to građanski koncept, kako oni kažu, ja sam punim plućima i svim svojim srcem i mozgom na strani tog koncepta.
 
Ne negiram ja to da ljudi nemaju pravo biti ovo ili ono, kako oni to pokušavaju predstaviti, kao - sad je on za ukidanje etničkih naziva, pripadnosti određenom narodu. Ne, naprotiv, nisam ja protiv toga. Ali vam ja govorim da mi kao pojedinci moramo biti jednaki. Nemojte me gurati u grupu pa da ja svoja prava ostvarujem kroz grupu. Ja hoću kao pojedinac da imam jednaka prava. Je li to građanski koncept? OK, ako to vi zovete građanskim konceptom, zvat ću ga i ja i ja jesam za to. Jer jedino tako ćemo moći normalno da živimo. Sve nas ostalo vodi u podjele, vodi nas u strahove, vodi nas u jednu situaciju da zaziremo od onih koji su nam najbliži - od naših komšija. I onda imamo ovo što imamo.
 
I da - upravu su oni, ja se s njima sudaram zaista konceptualno kada je riječ o BiH. Ja hoću da živimo kao sav normalan svijet, neću da živim više nenormalno. Je li preuranjeno za tu ideju? Mislim da nije. Je li ona ostvariva sutra - nije. Ali će biti ostvariva, moramo napraviti taj prvi korak. Moramo krenuti lagano u tom pravcu. Istina, tu cijelu ideju podržavaju sve naše međunarodne obaveze, dakle sve ono što smo preuzeli kroz brojne presude međunarodnog suda za ljudska prava. Imamo i tu vrstu obaveza. Ali ja ne govorim više samo o tome, ja govorim o tome da je to jedini normalan način života u BiH.

zeljko-komsic-3
 
Ko se onda plaši upravo tog evropskog zakonodavstva, evropske BiH, implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava i zašto se zazire od tog građanskog uređenja?
 
KOMŠIĆ
: Znate ko se plaši? Onaj ko je zaradio novac na ovom stanju u BiH, ko je stekao moć. Ko ima vile, firme, avione, jahte, čuda... Onaj ko je na krajnje nepošten način došao do ogromnog imetka i moći. Taj se plaši. Njima ne odgovara da se ovdje uvede bilo kakav standard po kojem žive normalne demokratske zemlje. Njima to ne odgovara. Njima ne odgovara ništa što je normalno, jer su oni samo na ovakvom stanju moćni, bogati i neprikosnoveni. I zato vam je to tako.
 
Vrlo je interesantno pogledati političke šefove i njihovu političku prošlost u BiH. Gotovo svi, uključujući i mene, izuzev Bakira Izetbegovića, imaju komunističku prošlost. Šta vi zaključujete na osnovu toga? To su ljudi koji su zapravo tehno-menadžeri u politici, oni znaju tehnike vladanja. Oni, zapravo, lažu ove ljude da im je stalo i do Hrvata, i Bošnjaka i Srba. Njima je stalo do Hrvata, Bošnjaka i Srba i do ove zemlje samo utoliko koliko oni mogu iz toga mogu crpiti moć i materijalno bogatstvo. O tome se radi. I zato oni neće ovo sve što je Evropska unija.
 
A koliko uopće ima podrške međunarodne zajednice ovoj ideji u BiH, ima li je i treba li je biti više i jače?
 
KOMŠIĆ
: Pa, ima je. Ali nemojte vi očekivati od stranaca da oni vode našu brigu i da je njima više stalo do ove zemlje nego nama. To nije normalno. Na kraju krajeva, svi su ti ljudi koji ovdje predstavljaju međunarodnu zajednicu na platnim spiskovima svojih zemalja ili međunarodnih organizacija. Oni imaju svoje šefove. Njihovi šefovi im daju političke naloge. Evo, podsjećam na slučaj akciza. Svi znaju u Evropskoj komisiji da je to naopako, ali je politički nalog iz sjedišta ljudima ovdje koji rade u Evropskoj komisiji bio taj da to mora proći iz XY razloga, da sad to ne objašnjavam. I kad pričate privatno s tim ljudima, oni znaju da je to naopako i pogrešno, da u njihovim zemljama to ne može proći, ali džaba, on ima nalog svog političkog šefa. Nemojmo očekivati od njih da oni, tako da kažem, ginu za BiH. Ali, kad te ljude, pogotovo na javnom planu, suočite sa argumentima koji se tiču onoga kako su organizovane njihove demokratske zemlje, kako je organizovana Evropska unija, niko vam od njih neće biti protiv toga. Mi smo imali taj primjer i ovdje kad se razgovaralo o Izbornom zakonu. Kad predstavnike te međunarodne zajednice, što ovih koji su ovdje na službi, što onih koji su dolazili da vide kako to ide, suočite sa tom argumentacijom - poštivanja ljudskih prava, življenja po standardu, poštivanja ustava i zakona, niko vam neće biti protiv. Zato je jako bitno da vi imate, tako da kažem, reprezente u institucijama BiH, koji će takvu priču stalno potencirati i pričati i na taj ćete način dobijati saveznike u BiH.
 
Kada, evo, hipotetički rečeno, odete kod Angele Merkel, npr. kao žene koja je trenutno jedna od najmoćnijih političara i sigurno jedan od moderatora svih procesa u EU, jedno je kad joj dođete sa ovom pričom. Njoj je bliska priča uređene države, države reda i zakona, države prava pojedinaca. A sasvim je drugo kada joj dođete sa pričom da smo mi prirodno podijeljeni. Možda im se onda desi da i oni kažu - pa dobro, oni su prirodno podijeljeni, to je kod njih prirodno stanje - pusti ih nek se podijele. Slično nešto se sad dešava u pregovorima između Srbije i Kosova. Dakle, vrlo je bitno ko, šta i kako zastupa, i ko, šta i kako govori u ime države BiH. Zato imam utisak da i stranci sad čekaju rezultate izbora, da i oni sami vide šta će i kako će. Dakle, da li je ta BiH jednakih ljudi i ljudskih prava budućnost ili je naša budućnost jedna vrsta podjele, pa kako god.
 
Ustvari, oni čekaju odluku građana na izborima, a pretpostavljam da je i ovo sve što ste govorili bio jedan, možda i ključni motiv, zbog kojeg ste se i kandidirali za Predsjedništvo BiH?
 
KOMŠIĆ
: Pa, ja sam se kandidovao upravo zbog toga. Pazite, to je na neki način, ne samo moja obaveza da to uradim kao neko ko se bavi politikom, nego je to moj život. Ja vjerujem u to, životno vjerujem u to. Pa, zato sam '92. ušao u tu priču i uzeo pušku da se borim za takvu BiH. Nisam se ja borio ni za koga drugog, nego za takvu BiH u kojoj ima mjesta za sve ljude. Dakle, meni je to normalan nastavak životnog puta. I jednostavno, nisam mogao preći preko te činjenice da kažem - bolje se u ovo ne miješati, hajd' skloni se negdje, sačekaj da vidimo šta će se desiti. Bio bih, ako ništa drugo, kriv pred samim sobom, a to je najteža vrsta krivice. I zato sam ušao u tu bitku.
 
Da nije HNS radio ovo što radi, da nije Čović ovo radio što radi, da nije revitalizirao ratne ciljeve Herceg-Bosne nakon toliko godina od završetka rata, ja vjerovatno ne bih ulazio u tu priču. Ali nije to jedini razlog zašto sam ušao u tu priču. To jeste vrlo bitno i to me je opredijelilo, tad sam donio sigurnu odluku da idem u to, pa šta Bog da. Ali drugi razlog za tu priču jeste ovo o čemu sam vam sad pričao - ne mogu ja odustati od onoga u što vjerujem zarad neke pragmatične dnevne politike. Ja stvarno mislim da BiH mora biti društvo jednakih pojedinaca, a to ko smo, šta smo, kako se zovemo - to je nama pojedinačno važno. Pa i ja sam ponosan i na svoju porodicu i na svoju tradiciju, ali to ne znači da vi i ja nismo jedno te isto. Na kraju krajeva, mi smo Bosanci i Hercegovci.
 
U nastavku ćemo malo o regionalnoj politici. Kako gledate na politiku Zagreba i Beograda? Da li je u političkom životu BiH na neki način normalizirano miješanje u unutarnje stvari naše države i zbog čega naši susjedi i komšije stalno govore da BiH treba neka posebna rješenja?
 
KOMŠIĆ:
BiH ne treba posebna rješenja, BiH treba rješenja kao i u svakoj državi koja ima pretenziju da bude normalno uređena i funkcionalna država. A upravu ste za tu ocjenu - kod nas je postalo to normalno, da nam se iz Zagreba i Beograda stalno petljaju i popuju šta mi i kako treba da radimo. Ko biva - sad oni vode računa o tome kakva će BiH biti. Mi jesmo susjedi, mi treba zaista da budemo u maksimalno prijateljskim odnosima, čak štaviše trebamo da pomažemo jedni druge gdje god to možemo i držimo jedni drugima stranu, kad govorim o Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, pa kad govorim na kraju krajeva, i o Makedoniji i Kosovu, pa eto čak i Sloveniji, koju više ne doživljavaju kao dio nekog zajedničkog prostora. To nije sporno, i zaista taj odnos mora da bude takav. Ali, i Zagreb i Beograd se moraju naučiti da poštuju više BiH, da jednostavno prihvate da ona granica koja postoji na Drini jeste granica gdje prestaje njihov utjecaj - politički i ekonomski. Kako to postići? Opet na izborima. Opet na izborima odlučujemo hoćemo li to zaustavljati ili nećemo. Kome dajemo povjerenje, ko je spreman da i našim cijenjenim komšijama/susjedima kaže - stanite, granica je ovdje, tamo vi svoju brigu, mi ćemo svoju brigu, ne petljajte se vi nama, nećemo ni mi vama. E, to vam se odlučuje praktično na izborima. I sad ćete odlučiti o tome hoćete li pustiti i Zagrebu i Beogradu i dalje da se petljaju u unutrašnje odnose u BiH, da nam izvlače materijalna dobra, da na kraju krajeva profitiraju, iskreno rečeno, ekonomski i materijalno na račun i situacije u BiH i bh. resursa.
 
Vjerujem da ste čuli priču o zelenoj transferzali. Ona je nekako nastavak sve agresivnije retorike u BiH. O njoj je prvi u BiH govorio Dragan Čović, sada čujemo medije iz Srbije, koji se ponovo služe tim terminom. Kako gledate na tu priču?
 
KOMŠIĆ
: Pa, zadnji put kad sam ja tu priču slušao, dobro se toga sjećam, ovuda su fijukale granate i ljudi su ginuli. Jedan opskurni lik, poput Gojka i Riste Đoge, on je tad potencirao tu priču o nekoj zelenoj transferzali, o mudžahedinima, o tome kako se ovdje stvara nešto što je opasnost za kršćansku Evropu itd. I sad se ponovo otvara ta priča. I upravu ste, interesantno je, možda je nekima i čudno, ali meni nije, da tu priču lansira Dragan Čović. Poslije raznih Đoga, i ovih i onih, sad on otvara tu priču. Šta on želi time da postigne? Šta on hoće, zapravo? Hoće da uplaši Hrvate, da odvoji Hrvate od Bošnjaka. Hoće da kaže da se ovdje zapravo radi o civilizacijskom sukobu, jer u podtekstu te priče o zelenoj transferzali jeste priča o civilizacijskom sukobu kršćanstva i islama na ovim prostorima. Ali ta priča ostavlja duboke tragove i duboke korijene među običnim ljudima ove zemlje. Uvodi ih u situaciju da se plaše jedni drugih, da jedni druge gledaju poprijeko. Zato je to duboko zla priča, pogotovo što ti ljudi koji to pričaju, koji su na izvoru informacija, znaju da to nema nikakve realne osnove i nikakvog realnog uporišta.

komsic-nov
 
Ova priča dolazi upravo u momentu kada se ponovo postavljaju pitanja i dileme oko razgraničenja i crtanja novih granica na Balkanu. Kako u tom kontekstu posmatrate ono što se dešava na Kosovu? Da li se BiH nastoji uvući u tu priču?
 
KOMŠIĆ
: Nastoji se uvući i BiH, ali nemojte zaboraviti ni Makedoniju. Nije ni Makedonija zaštićena od te priče u potpunosti. Nažalost, valjda ljudi zadeverani ovom našom svakodnevicom, slabo ko obraća pažnju na ono što se dešava na Kosovu. Slabo ko obraća pažnju na činjenicu da bismo mi 7. septembra mogli imati sasvim novu situaciju kada je riječ o granicama u regiji. Otvoriti tu „pandorinu kutiju“ da se granice mogu mijenjati u regiji Balkana je pitanje za koje niko ne može garantovati kako će završiti. Jer onda svašta nešta izlazi na površinu. Sve ono što ste mislili da je već, tako da kažem, otišlo duboko u prošlost, ponovo počinje da živi. Sva se pitanja otvaraju - šta je čije, kad je ko u historiji ovih prostora nešto držao, da li postoji nepravda ove vrste prema državi, prema narodu, svašta se može desiti. Ali, da postoji opasna namjera, a Dodik je to potvrdio bar svojim nastupima, jer se on jako referirao na cijelu tu priču i pregovore Srbije i Kosova, da postoji nastojanje da se sad u okviru priče i pregovora Beograda i Prištine doda na to i priča o BIH, ali, kažem, ne zaboravite i priča o Makedoniji, ja mislim da tu neko vuče đavola za rep, i ne zna kad će se đavo okrenuti i krenuti da ovdje ponovo žari i pali. Otvarati tu priču u ovom trenutku na ovim prostorima je vrlo opasno. I niko nije sačuvan od nje. Nisu čak ni zemlje koje su u Evropskoj uniji sačuvane od nje. Nije Hrvatska sačuvana od te priče. Da sad ne idem dalje, da ne pominjem priču o Piranskom zaljevu i pregovorima Slovenije i Hrvatske, to je, ono, sa strane. Niko nije sačuvan.
 
Po Vašem mišljenju, da li BiH treba priznati Kosovo kao državu?
 
KOMŠIĆ
: Ja mislim da da, jer je to jednostavno realnost. No, međutim, do takve odluke u ovakvim unutrašnjim političkim odnosima u BiH će teško doći. Jer za takvu vrstu odluke treba vam konsenzus, ne samo u Predsjedništvu BiH, zaboravlja se to, treba vam konsenzus i u Parlamentu BIH, ali i jedna vrsta konsenzusa i u Vijeću ministara BiH. Ali, moje mišljenje je da je to priznavanje samo nečega što jeste zapravo realnost, ne od jučer, ne od prošle ili pretprošle godine. Nezavisno Kosovo je zapravo produkt sve one velikosrpske, miloševićevske politike i to jednostavno treba prihvatiti kao činjenicu. To ja mislim. Naravno, svjestan sam kad ovo kažem da će sad kuka i motika na mene. Ali uredu, nemam razloga da okolišam, ja vam iznosim svoje mišljenje. Jer sve ostalo nas vuče u jednu apsurdnu situaciju. Mi znamo da je Kosovo država, ljudi na Kosovu znaju da je Kosovo država, ali zbog tih „formalnih prepreka„, nedostatka međusobnog priznanja trpe građani Kosova i BiH. Pa, vi i sami znate koliko problema tu postoji. Neki dan smo imali slučaj da se pola državne administracije koja nije otišla na odmor zadeverala oko viza za sportiste sa Kosova, što je apsurdno. Po meni, BiH prvom prilikom, kad se stvore unutrašnje političke okolnosti za to, mora izaći sa zvaničnim priznanjem Kosova kao nezavisne države.
 
Nije došlo do predizbornog ujedinjenja ljevice, DF i Građanski savez idu zajedno, SDP ide sam. Naša stranka, neki čak kažu, da obavlja i neki posao za HDZ i Dragana Čovića. Postoji li još uvijek mogućnost da dođe do postizborne saradnje?
 
KOMŠIĆ:
Pa ja se nadam tome. Neki dan sam sa nekim diplomatama pričao, koji su me pitali šta su moji politički ciljevi. Najveći dio vremena sam, kao i sada, potrošio objašnjavajući šta je glavni politički cilj kada je riječ o BiH. Drugi politički cilj jeste da se ta priča o ujedinjenju te ljevice i pravljenju nečega - kako god da se zove - evo nek se zove savez socijaldemokratskih partija - da u jednom trenutku dođe do formalnog ujedinjenja svih tih političkih subjekata. Ostvarit ćemo mi neke rezultate - sve ove stranke koje ste vi pobrojali, ali ja i dalje mislim da bi taj rezultat bio daleko jači da smo išli zajedno.
 
Pri ulasku u vlast 2014. godine razmišljali ste o tome i ostvarilo se da Milorad Dodik, odnosno SNSD nije u Predsjedništvu BiH, brojne kritike iznosite na račun HDZ-a i Dragana Čovića. Da li to znači da DF, ukoliko bi bila u prilici da formira vlast nakon izbora, nikako ne bi ulazila u aranžman s ove dvije političke opcije i da li bi to trebala biti neka politika i drugih probosanskih opcija?
 
KOMŠIĆ
: Pa, znate šta, dajte da mi ostvarimo rezultat kao stranka koji će nas dovesti u situaciju da razmišljamo o tome. Meni je sad to prioritet, jer bez rezultata ja vam ovdje mogu iznositi kakve god hoćete teorije i planove, koji ne znače ništa. Tek kad budemo vidjeli koliko smo teški politički, mi možemo donositi neke zaključke. Ali ono što vam mogu garantovati, sve ono što mi detektujemo kao političku prijetnju BiH, bilo da je riječ o Miloradu Dodiku, bilo da je riječ, kako to neki kažu, o istjerivanju UZP-a iz Predsjedništva BiH, mi ćemo to učiniti, štagod da taj potez praktično vuče. Kako sad stvari stoje, vjerovatno je to tako. Ali, sačekajte da vidimo koliko smo mi bitni kao politički faktor u BiH, pa da ja onda mogu reći - mislim da trebamo ovamo ili onamo. Ako ne budemo imali dovoljno glasova, džaba vam je priča - da ili ne. Ako budemo imali dovoljno glasova, onda se možemo određivati prema nekim stvarima. Ali jedno je sigurno - dakle, nikakvog političkog savezništva sa ljudima i politikama koji rade direktno protiv ove zemlje nema, bilo da se one zovu Milorad Dodik, bilo da se one zovu udruženi zločinački poduhvat i njegova revitalizacija, bilo da se zovu ovako ili onako. E, sad, vidjet ćemo nakon izbora koliko je ovo realno što vi i ja pričamo sada. U našim rukama jeste dosta toga, ali ipak će ljudi ove zemlje reći valja li to što mi mislimo, pričamo i radimo, ili ne valja.

Intervju u video-prilogu.

 

(Vijesti.ba)