Sarajevo 1 °C Utorak 20.11.


21.08.2018. / 20:00h Intervjui - Ekskluzivno za Vijesti.ba (I dio)

Džindić o namjenskoj industriji, firmama, rudnicima i EP BiH, banditima i tužbama

Džindić o namjenskoj industriji, firmama, rudnicima i EP BiH, banditima i tužbama
U opširnom intervjuu za Vijesti.ba federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić, govori o stanju u federalnoj Direkciji za namjensku industriju i BNT-u, o ugovorima i proizvodnji u toj kompaniji, kao i o stanju poslovanja ostalih subjekata u oblasti namjenske industrije, te sudskim odlukama koje se reflektiraju na rad ove industrijske grane.

U drugom dijelu intervjua Džindić govori konkretnim rezultatima namjenske industrije, stanju u rudnicima i Elektroprivredi,  planovima, kompanijama, te prioritetima koje bi trebala raditi Vlada u narednom mandatu …
 
Razgovarao: Sedin Ćenan
 
Kompanije u namjenskoj industriji su bile na izdisaju, štrajkovi, radnici bez plaća. Danas te kompanije ostvaraju dobit. Kako?
 
DŽINDIĆ
: Apsolutno se slažem, s tim da još nije kraj i ne treba da budemo previše radnosni što smo to uradili. Trebamo biti dodatno oprezni da nam se ona situacija više ne ponovi. Navest ću pozitivine primjere, a to je Igman, to su Ginex, Pretis, Binas, BNT. Igman i Ginex su prvi ispalivali iz zone koja je bila kritična i danas oni ostvaraju dobirke. Igman će ove godine ostvariti nedje oko 120 miliona prometa, Ginex je preko 45, što je opet dosadašnji najveći rezultat. Druga strana su Binas i BNT, firme koje su bile u višemilionskim gubitcima oko 57 miliona. Tu postoji jedan problem sa te dvije firme, jer su to firme koje imaju tužbe radnika. U periodu bivših vlada, imali smo određene dionice gdje firma nije plaćala doprinose i plate, a onda su ih radnici tužili sa advokatima koji poznaju šta može proći na sudu, i to je sve prošlo, i onda dođete u situaciju da razmišljate o tome da li neka firma treba da ode  u stečaj.
 
 Pretis je napravio jednu dobru stvar zato što je napravio reprogram pa se izvukao iz tog problema, i obezbijedio je da kroz dobar promet i dobar profit ima mogućnost da servira sve obaveze, pa i da vrati povjerenje kod banakaa koje sada mogu dati povoljnije kredite jer se situacija promijenila. Kada govorimo o Binasu i BNT-u koji su također bili u tim problemima, mogu reći da je BNT danas na 15 miliona prometa, a Binas će izaći na nekih 8 miliona. Znate šta to znači u odnosu na 500 hiljada KM prometa, i šta znači 15 miliona spram jedan milion. Samim time uprava ima veću mrežu pravljenja pozitivnih odluka i sa strane finansiranja i sa strane garanacija i sa strane isplate nekih zaostalih problema. Sve ove tri firme prati problem duga po tužbama. To nisu mali iznosi nego cifre koje mogu uništiti svaku od ovih firmi. Ako je interes radnika da ih uguše, ja tu ne mogu naći spasa, ali svaki put molim i direktore i upravu da se radnicima to objasni na ovaj način. Sudbina ovih firmi je u rukama radnika, ja samo mogu pozvati na kompromis i mogu kroz grantove koje dajemo pomoći zato što vidim šta kojoj firmi fali da bi napravila još bolji rezultat.Grantovi što smo dali u zadnje dvije godine su najbolje plasirani grantovi, izuzmemo li Vitezit koji nije na vrijeme vratio određena sredstva ali ostale firme su sve vratile i na vrijeme. 
 
Još ću spomenuti Zrak i TRZ Hadžići. Ovo drugu firmu smo stavili pod kontrolu i radi se fino, ali u Zraku imamo jedan specifičan problem. Imamo grupu penzionera i odmenutih radnika koji ujutro mogu doći na posao i zabraniti direktoru da uđe u fabriku. Tu smo pokrenuli nekoliko procesa, ponudili nekim ljudima neka privremena rješenja, da uđu u tu fabriku i da malo tu situaciju rasčiste i obavezno da se u firmi Zrak u narednih 15 dana uvede zaštitarska agencija koja će omogućiti da direktor dođe i da radi svoj posao. Sve one koji misle drugačije ćemo eleminisati, istjerato i zabraniti im ulazak u fabriku. Pored 10 miliona dugovanja koje Zrak ima samo je 300 hiljada prema dobavljačima, a sve ostalo su Porezna uprava i tužbe radnika. Aktom koji smo poslali prošle sedmice Nadzornom odboru, pozivamo da radnici budu konsolidovani, da budu jedinstveni i da imenuju dva predstavnika koji će dolaziti na pregovore ako postoji neki problem, a ne da zaustavljaju direktora i pozivaju medije. Varijanta dva je stečaj. Hidrogradnja je otišla u stečaj i više nemamo problem s njom. Trebala je 2005. otići u stečaj i danas nikako ne bi imali problema. Firma koja ne može poslovati na tržištu ne treba da radi.
 
- Zrak, međutim ima šansu?
 
DŽINDIĆ
: Ima šansu ako radnici budu pametni i da ih ne povede jedna grupa bandita koji ćemo mi vrlo brzo rasjerati, jer se oni pojavljuju pred izbore. Uvest ćemo zaštitarsku agenciju koja će osigurati red, jer možete zamisliti da radnici zabrane ulazak direktoru u firmu, pa jadni direktor mora iz kafane pisati e - mail nekom dobavljaču da ne dovoze robu zato što mu neki radnik Ademović neda da uđe u firmu, a to je sramota.
 
- Spomenuli ste TRZ...
 
DŽINDIĆ
: Što se tiče TRZ-a, to je firma koja se bavi remontom postojeće opreme pri ministarstvu odbrane ili sigurnosnim snagama. Međutim, uloga nije opravdana i nikada nije bilo većih zahvata, pa smo njih preuredili da vrše servis drugim frimama Igmanu i BNT-u. Ono što je interesantno je da njim trebamo imati spremne da imamo jednu takvu fabriku. Uloga oko promjene strukture njihovog rada po meni ih je održala u životu. Oni nemaju nekog velikog profita i veliki broj radnika ali imamo fabriku koja može poslužiti da se u svakom trenutku nešto popravi. Ja se nadam daće oni vrlo brzo na tržištu naći vrlo dobrog partnera.

dzindic-cenan
 
- Kada govorimo o proizvodima šta je ono na što ste posebno ponosni, ono što je u ovom mandatu proizvedeno?
 
DŽINDIĆ
: Teško je reći ponosan sam na ovo, na ukupan promet jesam, na raspodjelu profita i investiranje u nove proizvodne linije. Investirali smo preko 30 miliona maraka u različitim firmama u novu opremu, i mislimo rastu i razvoju. Ponosan sam na to da imamo nekoliko proizvoda koje prije nismo imali. Projektili dugog dometa, projektili koji su osavremljeni itd. Ponosan sam na to što se konačno stvorio jedan takmičarski duh u namjenskoj industriji i na to takmičenje ko će napraviti neki novi proizvod. Neću sad imenovati koji su to projekti jer to su tehničke stvari i zamolio sam direktore da to drže unutar firme.
 
- Broj štrajkova jeste smanjen, a bilo ih je u Vitezitu i Željezari...
 
DŽINDIĆ
: Ne samo da je smanjen nego više praktično toga nemamo. Imali smo nekoliko problema sa Željezarom koje smo riješili na način da smo ljudima kroz obeštećenje dali otpremnine. Firma je otišla u stečaj, u stečaju će se neki procesi pokrenuti, nešto će se likvidirati, što ne treba prodati, i to je jedna lijepa poruka. Što se tiče Vitezita, stavljen je na noge ali imali smo problema oko grant sredstava koja nisu utrošena planom ni koji su oni usvojili tamo gdje se planiralo. Nisam im ja pravio plan, mi smo im dali pare, eh sad zato valja krivično odgovarati. Pretis i BNT su opravdali sredstva što je komisijski zapisano i provjereno, ali firma Vitezit nije. Tamo je smijenjen direktor protiv kojeg će se pokrenuti krivično postupak, ali nadam se da će nova uprava ispraviti njegovu grešku i nastaviti sa poslom da obezbijede dovoljnu količnu ugovora da firma može normalno funkcionisati. Ponovo kažem, ne tražimo ni od jedne firme u namjenskoj industriji profit za nas, mi tražimo samo da rade, da uplaćuju poreze i doprinose i da dobit ulađu u osavremenjavanje i nove tehnologije.
 
Šta je sa Blokom 7 Termoelektrane Tuzla? SDP BiH saopćio je da nije dobro da se to završava u ovom mandatu, da je povećana cijena koštanja garancije...
 
DŽINDIĆ
: Pa to je predizborni trik, ja to ne bih komentarisao uopšte. Dakle, Vlada FBiH je tri godine otkad sam ja na čelu ovog ministarstva, zajedno sa mnom potrošila da se procedura ponovi, smanje određeni troškovi. Smanjili smo ukupnu cijenu koštanja za 60-ak miliona, što nije malo. Pregovori su nekoliko puta bili zaustavljeni, pa nastavljeni, pa saglasnost dobijena, pa nije... Dakle, nismo htjeli da pokleknemo i pristanemo na sve uslove partnera.
 
Nakon što je Federalno ministarstvo finansija u zadnjih nekoliko mjeseci uradilo analizu i opravdanost tog projekta, na zadnjoj sjednici Vlade FBiH u Mostaru data je saglasnost na aktiviranje takvog jednog sporazuma, naravno nakon što takav jedan projekat odobri Predstavnički dom Federalnog parlamenta. Nakon što Federalni parlament da saglasnost, a ja se nadam da niko razuman i niko realan neće biti protiv toga, taj projekat je faktički aktivan. Dakle, sve ono što je dosad potpisano i sve ono što je dosad dogovoreno, važi od trenutka kad Federalni parlament kaže „da“. Sve dok Federalni parlament ne kaže „da“, ovo dosad je bilo samo priprema. Ta priprema bez Parlamenta ne znači ništa, a sa Parlamentom znači da je projekat pokrenut.
 
Nisam siguran koliki broj građana zna aktuelnu situaciju u elektro-energetskom sistemu, ne znam koliko ljudi zna da smo mi članica Evropske energetske zajednice (EEZ), da mi moramo poštovati sve ono što nam Evropa, EEZ i Evropska komisija daju kroz određene projekte. Dakle, mi moramo voditi računa i o onim dokumentima koje smo potpisali. Mi smo potpisali da ćemo do 2023. smanjiti rad tri bloka koji najviše zagađuju u FBiH. I mi smo već od 1.1.2018. godine krenuli sa smanjenjem broja sati određenih blokova. Da bi izbacili blokove koji su stari 40 i više godina i stavili nove blokove koji imaju minimalan broj zagađenja životne sredine, mi moramo u ovaj projekat krenuti, htjeli ili ne.
 
Da je tako dobro voziti se u „stojadinu“ i „fići“, svi bi se danas vozili u njima. Pa zašto se neko ne vozi? Da je dobro proizvoditi električnu energiju sa blokom starim 40 godina, pa svi bi u Evropi proizvodili i ne bi ih svi gasili i izbacivali. Dakle, mi moramo sve te stare blokove pogasiti i izbaciti iz upotrebe, a staviti nove zamjenske, koji će minimalno zagađivati, uz maksimalan koeficijent iskorištenja 42, 43, 45 posto i više, biti primjer kako se ugalj može iskoristiti za proizvodnju električne energije. Dakle, čitava Evropa govori o tome kako treba izbaciti ugalj, a koristiti obnovljive izvore energije, a svi imaju dio stabilne energije proizvedene iz termoblokova. Dakle, moramo i mi imati tu fiksnu stabilnu proizvodnju električne energije, a pored toga i obnovljive izvore iz vjetra, vode, sunca, biomase. To je apsolutno naša obaveza. I po sporazumu koji smo potpisali sa EEZ, mi do 2023. moramo povećati proizvodnju iz obnovljivih izvora energije na 40 posto. Dakle, omjer će biti 60-40. Tom putanjom mi i idemo, mi to pratimo. Ali paralelno gašenje starih i gradnja novih blokova nema veze sa, kako se hoće prikazati u javnosti, nekim negativnim širenjem gradnje termoblokova. To ima lijepu poruku, da napravimo termoblok, pored koga možeš uzgajati voće i povrće i jesti ga. Ti danas ne možeš disati u Tuzli u periodu kad radi Termoelektrana.

nermin-dzindic-3
 
Šta je sa hidropotencijalima?
 
DŽINDIĆ
: Što se tiče hidropotencijala, projekat Vranduk od Elektroprivrede je u jednom zastoju vezano za spor sa Strabagom. Nažalost, procedura i naši zakoni su takvi kakvi jesu, gdje grupa ili pojedinac neće da preuzmu odgovornost za određene promjene koje se dešavaju u samom projektu. Dok privatnici to puno lakše rješavaju na način da odlučuju o svom kapitalu i nemaju nadzorni odbor, nemaju različitih stranaka, nemaju različitih interesa itd. Da pojednostavim - ako je projekat dogovoren za pet miliona i ako je u ranoj fazi otkriveno da je nešto promašeno, da nešto treba promijeniti, da bude debljina zida metar, umjesto metar i po, ili dva metra umjesto metar, onda se mora promijeniti i cijena. Niko u Elektroprivredi neće da pristane na takvu promjenu cijene. Neće ili ne smije. Morate biti svjesni pozicije u kojoj jeste, pozicije koju vodite, funkcije koju nosite. Morate biti svjesni i odgovornosti toga. Ja donosim danas odluku da je ovo ovako. Možda ima neka moja štetna ili loša procjena, ali ja sam je donio i tačka. Donio sam je svjesno zato što ja mislim da je bolje tako. Međutim, ljudi se tamo zbog nekih prethodnih procesa i dešavanja boje donijeti takvu odluku i taj projekat je, po meni, malo zapao u krizu. Prema posljednjim informacijama koje imam, Strabag je dogovorno izašao iz procesa, dok je EBRD, kao banka koja sufinansira i prati taj projekat, na svom nadzornom odboru i upravi odlučila da ga dodijeli drugoplasiranom na izgradnju i projektovanje i mislim da je to sad u nekoj fazi prebacivanja sa prvog na drugi.
 
Osim tog projekta, ima 4-5 privatnih projekata na rijeci Bosni i nekoliko njih u Unsko-sanskom kantonu. Ali to su mali projekti i nisu značajni kao ovaj. Dakle, mali projekti koji idu i na kantonalni nivo ozbirom na veličinu snage, a ovih nekoliko na rijeci Bosni odnose se na Žepče, Maglaj i Zavidoviće. Ta regija će vrlo brzo, prema onom što ja vidim po zahtjevima i po nekim procedurama koje su završene, dobiti investitore za gradnju tri hidrocentrale.
 
Kako ste zadovoljni poslovanjem i načinom rada Elektroprivrede BiH?
 
DŽINDIĆ
: Gledajte, obzirom na milijardu i 100 miliona prometa, profit mora biti veći. U prvih 15 dana na jednom papiru sam napisao 10 zadataka koje Elektroprivreda treba da ispuni da bi njoj bilo lakše, a samim tim i vlasniku - Vladi FBiH. Reorganizacija u rudnicima nikad nije završena. Samim tim se i reorganizacija u čitavoj Elektroprivredi po meni mora desiti čim prije da bi se optimizirao broj radnih mjesta, broj potrebnih ljudi, struka itd, u skladu s njihovim radom i promjenama koje tržište nosi.
 
Apsolutno nisam zadovoljan profitom koji imaju na osnovu ukupnog broja prometa, i on mora biti veći. Ali ako uzmete u obzir da je od milijardu i sto miliona, 30-ak posto trošak radnika, 30-ak posto trošak osnovnog energenta - uglja, i da je tu održavanje jako visoko i skupo, vidite da nije rađeno na tom polju. Taj podatak se konstantno prožima i kreće kroz sve tri godine. Dakle, trošak rada mora biti značajno manji, trošak uglja mora biti značajno manji. Šta to znači? Reorganizacija po svim koordinatama, od uprave do rudnika. A onaj drugi zadatak je vezan samo za rudnike, jer trošak uglja prvenstveno zavisi od rudnika. Ako je cijena uglja u Evropi 30 maraka, zašto bi u BiH bila 50, kad imamo i najjefitiniju radnu snagu. Znači da nismo efikasno uposlili rudnike i nismo efikasno rasporedili broj radnika. Možda nam fali rudara, ali mi imamo viška ljudi koji sjede i gledaju kako rudari rade. Po meni je to veći grijeh, veća greška. To je ta reorganizacija koja je započeta kroz jedan lijep projekat sa PVC-om, koji je uradio jednu fantastičnu analizu i pokazao tačno gdje šta škripi i gdje šta ne valja. Apsolutno sam za da se po tom njihovom receptu uradi reorganizacija, naravno uključujući i neke dodatne promjene koje su socio-prirode. Ali, ako vrlo brzo tu reorganizaciju ne pustimo u eter, nažalost, Elektroprivreda će imati puno veće posljedice nakon nekog perioda, nego što danas ima. Ove godine polugodišnji izvještaj govori o 25 miliona dobiti, to je hvala Bogu zbog kiše, ni zbog čega drugog. Ostalo je sve u nekoj ravnoj liniji.
 
Kad smo već spomenuli rudnike - tu također nema štrajkova i nezadovoljstva kao što je bilo u ranijem periodu.
 
DŽINDIĆ
: Sama informacija da većina rudnika uredno plaća sve poreze i doprinose, osim Zenice koja u tome još kaska, govori o ozbiljnosti pristupu u rješavanju tog problema. Puno će bolja situacija biti u rudnicima kad mišljenje privatnika ubacimo u rudnike. Dakle, privatnik neće u rudniku gledati da pet gledaju, a da dva rade. I sami ti rudari znaju da je to tako, ali nemaju moći da to isprave. Mi moramo razmišljati na takav način da na svakog stotog rudara dođe jedan radnik koji sjedi i nešto piše, a da se svi ostali sistemi umreže i upravljaju sa jednog mjesta. Kamo sreće da su ljudi koji prate rudnike vrijedni kao rudari, bilo bi nam puno bolje.
 
Za kraj, šta bi bio prioritet narednoj Vladi FBiH i šta biste preporučili ministru koji dođe poslije Vas, pogotovo u segmentu namjenske industrije?
 
DŽINDIĆ
: Što se tiče energetike, mi smo prošle sedmice pokrenuli jednu inicijativu ka Vijeću ministara da se po hitnom postupku pusti u proceduru usvajanje zakona o električnoj energiji, da odvojimo zakon o gasu - njega će usvojiti neka naredna vlada. Novoj Vladi bih preporučio da završi zakon o gasu, da ga finalizira i usvoji na državnom nivou. Zatim, novoj Vladi bih preporučio da uradi jedan jedinstven zakon o energiji, koji će sve segmente energije objediniti i uskladiti sa EU direktivama i EU zakonima. A ako ne zna napisati, nek usvoji bilo koji evropski zakon, kao što sam ja pristajao na zakon o gasu. Ja sam na prvom sastanku u Beču rekao: „Molim vas, dajte nam bilo koji evropski zakon, ja ću ga potpisati i pustiti u proceduru, neću ga ni gledati“. Samo bih umjesto „Slovenija“, napisao „BiH“, umjesto „Srbija“, napisao bih „BiH“. Dakle, bilo koji zakon druge države. Nemojte da pravimo nešto novo, dajte nam neki isti zakon. I ove druge, prepisuj sve, samo ne imena. Dakle, zakon o gasu i zakon o energiji u tom energetskom sektoru.
 
Malo više poraditi na korekciji zakona o javnim nabavkama. Iz tog zakona bih izuzeo sve ove firme koje su značajne za privredni rast i razvoj. Promijenio bih taj zakon, rekao bih: Ljudi pustite Elektroprivredu da diše, dajte joj da radi. Da ne gubimo vrijeme na komplikovane procedure, pa imamo 50 radnika koji samo otvaraju i zatvaraju koverte.
 
Na zadnjoj sjednici Vlade smo dali jedan priručnik za investitore u energetskom sektoru, koji definiše nekoliko desetina mjera kroz različite zakone o tome kako pojednostaviti investitoru da uđe u energetski sektor i investira. Radio bih na tome da neke prepreke korigujemo i olakšamo procedure da neki investitor kad ovdje dođe iz bilo koje zemlje za 24 sata može registrovati firmu i početi sa radom. To je jedna generalna poruka, i to se odnosi malo i na industriju.
 
Druga stvar, predlažem onome ko bude tu da nastavi ovim putem kojim smo krenuli, da sva privredna društva koja posluju u FBiH, koja su u vlasništvu ili suvlasništvu Vlade FBiH, koja ne posluju u skladu sa zakonima, ne plaćaju poreze i doprinose i sve ostalo, budu likvidirana ili u stečaju reorganizovana. Pod hitno! Mi smo ih pet poslali u stečaj i time se ponosimo. Nema ih više, nemamo više tih problema. Zahvaljujući tim firmama, nikle su neke nove firme. Da li su one privatne, državne, ovakve, onakve - nebitno. Te firme upošljavaju radnike, te firme plaćaju poreze i doprinose, te firme funkcionišu i rade. U čemu je problem? Došlo je do transformacije.
 
Rudnici
 
Što se tiče rudarstva, ova reorganizacija o kojoj sam pričao - pod hitno. Zatim, zakonska obaveza kroz ovaj zakon o električnoj energiji - razdvajanje distribucije od proizvodnje - to se mora desiti. Male promjene, male korekcije na korist države u smislu bavljenja trgovinom, odnosno ljudi koji su prodavali i švercovali električnu energiju. Tu bih promijenio zakon da se onaj ko je bio direktor Elektroprivrede više nikad ne može baviti prodajom električne energije. Tačka. Evo, zamislite da ja završim mandat ministra i sutra otvorim firmu i prodajem električnu energiju. Uzmem podatke iz Elektroprivrede i sutra odem i ja prodajem električnu energiju. Pa zato što sam bio na izvoru informacija i uzeo sve. Dakle, taj zakon bih promijenio - da onaj koji se jednom bavio tim, bio u državnoj instituciji, ne može se baviti tim. To je cijena toga. Ne šest mjeseci! Nikako! Ne možeš otići u državu, uzeti podatke i izaći iz države i biti faca na terenu. Mislim, to je sramota za državu.
 
Namjenska industrija
 
Što se tiče namjenske industrije, mi smo zacrtali otprilike kroz strategiju šta su neki primarni i osnovni ciljevi. Na tom putu treba dalje ići. Nekoliko stvari u idejama koje smo mi već implementirali, i na kojima radimo, koje naravno nisu još za javnu objavu. Nastaviti na tome. Doći će vrijeme i za to kad se budu one javno promovisale. Još uvijek nije vrijeme. Mislim da će namjenska industrija sa tih nekoliko stvari koje su krucijalno podešene i omeđene u narednih 4-5 godina omogućiti normalno funkcionisanje, rast i razvoj. Neće tu biti nekih velikih oscilacija, osim ako tržište to drugačije ne kaže. Ne možete više nikom reći da neće biti dobra ili loša firma. Elektroprivreda može biti super dobra firma, a može i propasti za godinu. Ko može kome garantovati? BH Telecom može biti super dobra firma, a može i propasti za godinu. Energoinvest može biti super dobra firma, a može i propasti. Možda je već i propao. Dakle, od ljudi, organizacije uprave, menadžmenta, nadzornog odbora i od inovativnosti i kreativnosti menadžera, ljudi koji to vode, zavisi hoće li neka firma dobro raditi ili propasti. Tu nema univerzalnog recepta. Da postoji, ne bi bilo stečaja i nekih drugih problema.
 
Zakon o uvezivanju staža
 

I još jedna stvar. Zakon o uvezivanju staža, koji je na početku mandata promovisan i malo je o njemu pričano. Nažalost, nije doživio tu neku radnu verziju, da se bar o njemu raspravi, pa da se koriguje, šta valja i šta ne valja. Zakon o uvezivanju staža, po mom mišljenju, uraditi po ugledu na Republiku Srbiju, koja je to uradila jako dobro, obzirom da sam imao priliku razgovarati s predstavnicima Svjetske banke za područje Srbije. Taj zakon obavezno uraditi, usaglasiti i pustiti da neke firme oslobodimo starih tereta, starih problema i da vidimo mogu li raditi ili ne. Prethodni mandat je obilježio taj Zakon o finansijskoj konsolidaciji, koji je na neki način pokušao da upravo te neke stare obaveze zamrzne i zaustavi. Ali, sve su to odluke koje sutra padaju na sudu, jer ne možete vi zabraniti jednim zakonom funkcionisanje drugih zakona. Taj Zakon o finansijskoj konsolidaciji je otpad, treba ga reciklirati i baciti u smeće. Zakon o uvezivanju staža, koji će neke stvari pokriti sa te strane, a ako firma može tržišno funkcionisati, pusti je nek funkcioniše, ili je zatvori. Tu nema ljubavi.
 
(Vijesti.ba)