Sarajevo 7 °C Ponedjeljak 22.10.


13.02.2018. / 11:34h Intervjui - Aleksandar Savanović za Vijesti.ba

Ustav BiH je jedan od najboljih ustava trenutno na svijetu

Ustav BiH je jedan od najboljih ustava trenutno na svijetu
Ustav BiH je jedan od najboljih ustava trenutno na svijetu. On naravno ima određene striktno tehničke manjkavosti, poput Sejdić-Finci. Zaista je, i tu nema spora, skandalozno i neprihvatljivo da se neko od naših komšija ne može kandidovati samo na osnovu etničke pripadnosti. Ali to je rješiv tehnički nedostatak. Sama bazična intencija,tzv. "duh dejtona" je veoma dobra, i ja lično mislim jedino i moguća za BH, kazao je u razgovoru za Vijesti.ba programski direktor Narodne stranke Aleksandar Savanović.

Razgovarao: Nihad Hebibović

- Novoosnova Narodna strnaka čiji ste programski direktor politička je opcija koja se u Republici Srpskoj zalaže za srednji put između dva podijeljena bloka. Između kojih krajnosti je zapravo Narodna stranka?

SAVANOVIĆ: Logika koja stoji u pozadini osnivanja Narodne stranke je krajnje jednostavna i proizilazi iz dvije generalne ocjene.

Prvo, mi smatramo da je Republika Srpska, a isto važi i za BH, u dubokoj krizi. Ta kriza se manifestuje u svim segmentima društva. Najvidljivije je to u području ekonomije, i mi smo i dalje jedno od najsiromašnijih društava Evrope, s tendencijom da tako i ostane još dugi niz godina. Drugo, RS i BH su duboko politički podijeljena društva po nacionalnim (BH) i blokovskim (RS) šavovima. Ono što zabrinjava je da politički diskurs sve češće izlazi izvan okvira normalnog političkog ponašanja. Na primjer, retorika »izdajnika« s jedne i »kriminalaca« s druge strane očito nije stvar standardne političke borbe već krivičnog prava. Još je zlokobnija prijetnja »crnim listama« od strane SNSD-a, a i pokušaj blokade Narodne skupštine od strane SzP. Sve to govori da smo mi ušli u područje onoga što Robert Dal naziva »abnormalna politička ponašanja« i neku vrstu zaoštrene političke krize. Isto tako, mi imamo jednu dramatičnu krizu institucija RS, gdje se čak nema više elementarnog povjerenja niti u najvažnije institucije države. Ko danas može biti siguran u funkcionisanje našeg pravosudnog sistema? Ili parlamentarnu raspravu? – Naši su parlamenti svedeni na puka aklamaciona tijela koja će izglasati sve što im naredi vrh stranaka. Mislim da se može govoriti i o nekoj vrsti moralne krize: u našem društvu zavladao je najvulgarniji vidi makijavelizma u kome je sve, ne samo dozvoljeno, već i poželjno; samo ako ne mogu da vas uhvate. Logična posljedica ovog je demografska kriza – mi imamo na djelu jedan pravi egzodus našeg naroda koji ostavlja efekat prazne zemlje. Dakle, prva činjenica je kriza.

Drugo, sasvim je jasno da rješenje nije moguće unutar postojećih političkih opcija. Vladajući blok je više od decenije na vlasti, i ne samo da je očito kako nema kapacitet da pokrene ovo društvo na bolje, već je zapravo i glavni uzročnik prethodno opisanih kriza. S druge strane, stranke SzP očito nemaju kapacitet da preuzmu vlast, i djeluju potpuno obezglavljeno. Naročito se to jasno vidi u slučaju SDS, koji se praktično već predao i očito nema kapcitet da bude alternativa. Još gori utisak ostavlja to što, čak i tamo gdje su imali priliku da djeluju, pokazali su se potpuno nedoraslim izazovima. Najočitiji primjer je politika »borba protiv kriminala i korupcije« koja je bila jedna od sidrišnih politika SzP u kampanji 2014., na kojoj je velikim dijelom i dobila podršku glasača dovoljnu da uđu u Savjet ministara. Međutim, pokazalo se da su potpuno nekapacitirani, prije svega u kadrovskom smislu, da provedu jednu tako opsežnu strategiju i niti jedna od stravičnih afera koje potresaju RS nije riješena na pravi način.

Prema tome, kada imate permanentu i duboku krizu, i kada imate dva bloka koji konzerviraju takvo stanje, sasvim prirodan i logičan zaključak je da vam treba neka nova opacija. To je bila osnovna logika koja je nas u NS vodila da pokušamo organizovati jedan politički subjekt koji bi izašao iz ovih matrica.

- Šta je osnovna greška u pristupu stranaka Saveza za promjene, i koga Narodna stranka drži potencijalnog saveznika nakon izbora ove godine?

SAVANOVIĆ: Već sam to objasnio u ključnim crtama u prethodnom odgovoru. SzP naprosto ne djeluje kredibilno, i niko više, čak i unutar samog njihovog članstva, nema iluziju da bi oni mogli donijeti promjene. Nadam se da griješim, i da ova pesimistična ocjena ostaje samo moje lično mišljenje, ali bojim se da nije tako i da je stvarna slika još i gora. Ključna stvar je bila što su se napustile politike iz kampanje 2014., ili su se nekompetentno sprovodile. Što se u krajnjem svodi na isto.

Što se tiče saveznika, mi u Narodnoj stranci smatramo da je potrebna smjena generacija na političkoj sceni. U tom smislu naši će kandidati biti mladi, ali politički obrazovani i u određenoj mjeri iskusni ljudi. Recimo, sasvim je moguće da predsjednik stranke ne bude kandidat ni za jednu funkciju. Ideja je da Narodna stranka bude neka vrsta institucionalne platforme koja bi okupila mlade ljude željne da rade u pravcu mijenjanja postojećeg stanja. Saveznici će biti svi – od pojedinaca, političkih partija, frakcija unutar politički partija, NGO sektora itd, koji sebe vide, na ovaj ili onaj način, i u ovoj ili onoj mjeri, kompatibilnim takvoj strategiji.

- Čini se da se Partija demokratskog progresa zalaže jedan drugačiji pristup u ekonomiji. Ističu potrebu jačanja privatnog sektora na uštrb javnog, što je nekako bila suština tzv. Reformske agende. Kako u Narodnoj stranci gledaju na ta pitanja?

SAVANOVIĆ: Mi smo najbliže jednom konceptu koji nazivamo »ekonomski patriotizam« a koji je g-din Ognjen Tadić promovisao još u predsjedničkoj kampanji 2014. Radi se o tome da mi trenutno ne predstavljamo konkurentno sposobnu ekonomiju. Mi treba da markiramo nekoliko ključnih strateških sektora – npr. to mogu biti elektroprivredni sistem, građevinarski sektor, poljoprivreda/šumarstvo, i da se onda različitim mjerama ti sektori podrže. Od povoljnih kreditnih linija preko IRB-a, do čak i carinske zaštite (u mjeri i ukoliko je to uopšte moguće u postojećim pravnim regulativama koje smo prihvatili). Ove protekcionističke mjere bile bi kratkotrajne, i njihov cilj nije da se stvore obavezno državne firme, već da se privatnim preduzetnicima iz tih sektora da prostor da razviju biznis dovoljno kvalitetno da bi opstali na regionalnom i širem tržištu. Nakon toga bi se država povukla i pustila stvar da ide svojim tokom. Dakle smanjenje javnog sektora je načelno prihvatljiva i dobra politika, ali to ne može biti metodom grlom u jagode, već mora biti promišljeno u ozbiljnim strateškim razgovorima vlade, privatnog sektora pa i šire. Jednom prilikom su Miltona Fridmana pitali koji model privatizacije predlaže za Srbiju i on je odgovorio (parafraziram): pretvorite sve u dionice, popnite se u avion i prospite te papire građanima Srbije i onda se više ne miješajte, pustite da tržište odradi svoje. Mi nismo za ovu vrstu stihijske free market doktrine, ali apsolutno smo i protiv ogromnog rasta javnog sektora. Potrebna je inteligentna i promišljena hibridna strategija. Međutim, unutar Narodne stranke ja nisam prava osoba za objašnjavanje detalja ekonomske politike, mi imamo vrlo jak ekonomski tim, tako da bi to neko iz tog našeg tima mogao bolje da objasni.  

- Predsjednik NS-a Ognjen Tadić nedavno je kazao da EU treba razumjeti kao izraz potrebe vodećih evropskih zemalja da uspstave ugovornu zajednicu koja je, prije svega, podređena pitanjima ekonomije, pa i vrijednosti mira gleda kao uslov za bolju ekonomiju, a ne kao nedostatak sukoba. Koliko jačanje radikalne političke retorike koja je sve izraženija kako se bližimo izborima, pokazuje temljeno nerazumijevanje procesa koji znači približvanje Evropskoj uniji?

SAVANOVIĆ: I Evropa i Evropska unija su višeznačni pojmovi, koji u sebi nose mnogo smislova. Sasvim je jasno da EU ima vrlo jaku ekonomsku motivaciju u svojoj genezi i tu nema spora. Ali isto tako na njeno formiranje uticali su i ožiljci koje je kontinent propatio u XX vijeku. Nažalost, sadašnje generacije zaboravljaju to tragično iskustvo i neke sablasti koje smo vidjeli u prvoj polovini XX vijeka danas ponovo isplivavaju. Ja se nadam da će narodi Evrope ostati odani prije svega političkim idealima koji su u pozadini EU. Mislim da je u tom smislu poraz LePen i uvjerljiva pobjeda Makrona jako dobar znak, pogotovo ako ga budu pratili slični rezultati u drugim državama EU. Kada je 72-godišnjeg deda Alexander Van der Bellen, Pobijedio na izborima u Austriji, svoju kampanju je prokomentarisao skromnim riječima: »nisam uradio ništa specijalno, samo sam propagirao stare dobre evropske vrijednosti, a naši građani su im, srećom, još uvijek odani«. Nažalost, te su vrijednosti sve više pod udarom populista i demogaga s raznih strana ideološkog spektra. Pogoduje im ekonomska kriza koja još uvijek ima akceleraciju u evro-prostoru. U tom smislu vidim konekciju između ekonomije i vrijednosti u kontekstu sadašnje EU.

- Da li je trenutno ustavno uređenje BiH u suprotnosti sa evropskim pravnim normama i standardima, odnosno da li uz određene modifikacije ustava BiH, koje ne bi radikalno mijenjale suštinu Dejtona, BiH može u EU?

SAVANAOVIĆ: Na žalost, u našem političkom prostoru etablirala se kao dogma teza o tome kako je dejtonski ustav BH u nekom smislu loš i da ga treba mijenjati. Tri su generalne strategije osporavanja Ustava BH: da je nefunkcinalan, da je oktroisan i da sadrži neka nepravedna rješenja. Mislim da je to potpuno pogrešna dijagnoza i da je stvar upravo suprotna: Ustav BH je jedan od najboljih ustava trenutno na svijetu. On naravno ima određene striktno tehničke manjkavosti, poput Sejdić-Finci. Zaista je, i tu nema spora, skandalozno i neprihvatljivo da se neko od naših komšija ne može kandidovati samo na osnovu etničke pripadnosti. Ali to je rješiv tehnički nedostatak. Sama bazična intencija,tzv. »duh dejtona« je veoma dobra, i ja lično mislim jedino i moguća za BH. A to je ideja nužnosti kompromisa. Ovdje se, na primjer, često kaže da je Ustav nefunkcionalan jer dopušta blokade – famozni entitetski etnički veto. Ali to su tzv »negativne restrikcije« koje se odnose na to da niko nikome ne može ništa nametnuti. To je sasvim u duhu savremenog shvatanja slobode kao »slobode od« ili »negativne slobode«: slobode od toga da vam neko (npr. neka većina) nametne svoju volju. Naravno, takav konsocijacijski sistem jeste manje operativan od »vestminsterskog« čisto većinskog modela, ali on je izraz stvarnosti koju ovdje imamo. Ustav i pravo moraju biti prilagođen stvarnosti, a ne stvarnost ustavu i pravu. Najbolji primjer vam je glupost koju je Ustavni sud BH napravio po apelaciji o 9.januaru. To što ja lično možda želim striktno građansku državu, ne govori ništa o tome da je to istinito, ispravno i dobro u opštem smislu, već samo da ja lično to želim. Nemojmo miješati babe i žabe. Nažalost, tu vrstu konsocijacijskih »osigurača od nametanja« političke elite vrlo često zloupotrebljavaju da bi održavale postojeću situaciju »palestinizacije« države. Ali one bi to radile pod bilo kojim realno zamislivim ustavom BH. Nije problem ustava što ne valja, već što ga niko ne poštuje i svi zloupotrebljavaju. Ni najsavršeniji ustav ne bi u takvim okolnostima »radio«.

Kada govorimo o ustavnom uređenju, jedna stvar se rijetko spominje – a to je Ustav RS. Moje je mišljenje da je Ustav RS potpuno neodgovarajući u mnogim konkretnim detaljima a i kao cjelina potpuno prevladan i da je nama potreban novi ustav RS. Narodna stranka je to već izložila kao jednu od svojih ključnih politika: početak dugotrajnih priprema za novi ustav RS kojim bi se uspostavila Druga (drugačija i bolja) Republika.

(Vijesti.ba)