04.02.2018. / 21:14h Intervjui - Senadin Lavić za Vijesti.ba

Priča o “ugroženosti" Hrvata u službi ostvarivanja Tuđmanovih ciljeva

Priča o “ugroženosti
Prije svega čudno je da predstavnici susjedne države Hrvatske u Briselu tako bezočno lobiraju, kao da predstavljaju kolonijalnu velesilu, za segregacijske politike u Bosni. To neće dati nikakav rezultat u konačnici. Danas svjedočimo oživljavanju politika i prijetnji koje smo imali devedesetih godina prošlog stoljeća. Stoga moramo biti vrlo, vrlo opezni, kazao je u razgovoru za Vijesti.ba Senadin Lavić profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Razgovarao: Nihad Hebibović
 
Kako ste vidjeli protekle briselske sastanke članova Predsjedništva sa predsjednikom Evropske narodne partije i predsjednikom Evropske komisije?
 
LAVIĆ: Još jedan razgovor u kojem se pokušava provući parcijalna stranačka priča, ne državna, razvojna, napredna. Oni hoće da razgovaraju o izmjenama Izbornog zakona, a još nismo uskladili Ustav Bosne i Hercegovine s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (EK) koja je umetnuta u Anex IV. Mi još uvijek nemamo demokratski Ustav – ovo je etničko-religijski model kojim se kolektiv nameće kao subjekt ustava. Zato i danas imamo ove ahistorijske procese u našoj državi koji su plod populističke etnokratije.
 
Trebamo se čuvati razgovora koji se vode pod “čudnim okolnostima” i koji se umotavaju u “podršku” predsjednika Evropske narodne partije, gospodina Žozefa Dola i predsjednika Evropske komisije, gospodina Žan Klod Junkera. Prije svega čudno je da predstavnici susjedne države Hrvatske u Briselu tako bezočno lobiraju, kao da predstavljaju kolonijalnu velesilu, za segregacijske politike u Bosni. To neće dati nikakav rezultat u konačnici.
 
Prethodnih mjeseci pa i godina bila je podsticana strahovita naracija o “ugroženosti Hrvata”, kako bi se stvorio dojam da neko ugrožava život jednom cijelom narodu, da bi se na drugačiji način mogli ostvariti ciljevi koje je postavio Tuđman. Time se, nažalost, bosanskohercegovački Hrvati guraju u konfontiranje s Bošnjacima i pretvaraju u dijasporu u svojoj državi. Tuđmanovo otkidanje hrvatskog naroda od Bosne nastavljeno je 25 godina poslije završetka ratnih dejstava. Mi smo tako svi zaleđeni u jedan konzervativni, protivpovijesni trend kojim se osnažuje ideja podijeljenosti, odvojenosti i mržnje spram ideje saradnje, zajedništva i poštovanja između ljudi.
 
Sadašnji briselski razgovori članova Predsjedništva bili su mučni i nekorektni jer se bosansko-bošnjačka politika optužuje kao uzurpator prava bosanskog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Čuju se prijetnje, prisiljavanja, opanjkavanja, nerazumijevanja, niskosti... Sve to ne vodi nikuda. Niko ne govori šta ćemo s neprovedenim presudama Evropskog suda u slučajevima Zornić i Pilav? Moramo se zapitati nakon još jednog sastanka članova Predsjedništva: kakva je to perverzija da članovi Predsjedništva države Bosne i Hercegovine često zastupaju stavove susjednih država, a zanemaruju vlastitu državu i njezine građane? Ta strašna anomalija rezultat je skarednih politika vođenih zadnjih 27 godina i mora se nadomjestiti jednom novom kulturom odgovornosti za svoju državu. 
 
- Da li je Čović riskirajaći da ga se demantuje, na vješt način pokušao prilikom sastanaka sa Junkerom, nakon kojeg je poručeno da izmjena Izbornog zakona mora osigurati izbor tzv. legitimnih predstavnika, podmetnuti svoje stavove Junkeru kako bi se stekao utisak da ima podršku EU?
 
LAVIĆ: Predstavnici EU vrlo dobro znaju kakav je politički sistem Bosna i Hercegovina i ne vjerujem da ih D. Čović može iskoristiti za svoje parcijalne političke interese. Unutar Bosne i Hercegovine D. Čović vodi politiku ucjena prema bošnjačkim političkim partnerima u vlasti entiteta Federacija BiH, a politiku opstrukcije državnih funkcija s Dodikovom političkom grupacijom u entitetu rs. On nije predstavnik svih Hrvata u Bosni i Hercegovini! On je samo član Predsjedništa iz reda Hrvata – to jeste član može biti i neko drugi ko neće predstavljati opet sve Hrvate! U osnovi to je politika manipuliranja Hrvatima, političkim partnerima, evropskim predstavnicima, saradnicima, građanima Bosne i Hercegovine. Kao takva jednog dana će se definitivno nasukati na hridi. Sigurno je da predstavnici EU nikada javno neće pristati na segregacijske, antievropske, anticivilizacijske politike balkanskog etnicizma.
 
Ko je “legitimni predstavnik naroda” uvijek kažu birači na izborima. Pitanje predstavljanja kolektiva dovedeno je do apsurda, gotovo do ludačkog zahtijeva da homogene etničke grupe žive same za sebe u getima. Bosna je primljena u Vijeće Evrope 2002. godine i odmah su nas upozorili da je naša primarna obaveza po prijemu uskladiti izborno zakonodavstvo s Evropskom konvencijom. To ni do danas nije učinjeno. Ali, zato se stalno pokreću parcijalna i nakaradna pitanja izmjene jednog dijela pravnog sistema bez cjelovite ustavne transformacije.
 
- Zbog čega su EU zvaničnici i suviše rezervirani prema građanskom principu u BiH. U EU može građanski princip a u BiH je problematičan. Zbog čega? Nije valjda zbog toga što matematičku većinu čine Bošnjaci (muslimani)?
 
LAVIĆ: U Bosni i Hercegovini je ratom nametnut Ustav i postavljen u Anex IV Općeg okvirnog sporazuma o miru. Podijelio je Republiku Bosnu i Hercegovinu na dva entiteta, osigurao da etnička grupa stoji “iznad” države i da ona može zaustaviti sve procese. Republika Bosna i Heregovina je suspendirana i onemogućena da se uspravi kao sekularna demokratska evropska država. Dejtonski mirovni sporazum je udovoljio hegemonijskim aspiracijama Miloševića i Tuđmana. Ne smijemo zaboraviti da su oni “stajali” nad mapom Bosne i dijelili je kao da se radi o njihovoj privatnoj imovini. Ne zaboravimo vojnu bazu u Dejtonu! U tome sudjeluje interacionalna zajednica. Iza Dayton accords stajala je i još uvijek stoji vodeća svjetska sila. Danas, nažalost, još uvijek se nosimo s ratnim ciljevima agresora i posljedicama agresije na državu. U strukturi dejtonskog peace agreement antibosanske snage su našle novi prostor za destrukciju i opstrukciju svih procesa uzdizanja bosanskohercegovačke države.
 
Ovaj prostor se još uvijek doživljava po principu predrasuda o zaostalim balkanskim plemenima. Stoga se pretpostavlja da još uvijek nema postojane političke kulture u kojoj bi pojedinac bio slobodan kao pojedinac, dakle, slobodan pojedinac kao vrhunska vrijednost. Preferira se kolektiv koji je vođen religijskom institucijom i nekim “plemenskim“ vođom. Da li smo sami krivi tome? To bi trebali dobro  promisliti i vidjeti koja smo mi forma političke kulture. Da li je nad našom kulturnom formom religijska institucija i neki sveštenik ili je u njezinom srcu znanost, etika i vladavina zakona? O tome moramo sami misliti i nadoći na pravo razumijevanje. Za građansko društvo se trebamo obrazovati i odgojiti, jer još nismo razvili racionalan model participirajuće građanske svijesti u političkoj kulturi balkanskih naroda. Mi tek trebamo razviti bosansko građanstvo u mutljagu kolektivističko-populističkih politika “plemena u agoniji”.
 
Zašto bi u budućnosti morali pristati na etničko-religijski model Ustava? Populističku etnokratiju i “sveštenički” dogmatizam? Mi smo kao narod Bosne i Hercegovine “prisiljeni” na etničko-religijski politički sistem kojim se osigurava da Srbija i Hrvatska imaju mogućnost uplitanja u unutarbosanske poslove. U državi Bosni i Hercegovini, Srbija i Hrvatska zloupotrebljavaju hrvatsko i srpsko stanovništvo za svoje izvanbosanske interese. Neprestano se onemogućava centriranje Bosne na svojim interesima i cjelokupan sadržaj bosanskog života podvrgava se  izvanbosanskim idealima. Stvar treba obrnuti i početi razvijati prijateljstvo među državama i narodima. To je spas za balkanske narode!
 
Mi već odavno ovdje govorimo o mogućnosti da Venecijanska komisija, uz podršku određenih institucija Vijeća Evrope, osmisli nacrt novog Ustava Bosne i Hercegovine, po standardu kakav je u Evropi i kako je to već uradila za države kakve su Makedonija, Albanija i druge. Ako je Bosna iznutra blokirana onda Visoki predstavnik i predstavnici EU mogu da je oslobode “okova” etnokratije i velikodržavnog hegemonizma. Oni na to imaju pravo da bi pomogli građanima Bosne i Hercegovine. 
 
Ne bi mrzitelji i negatori Bosne mogli divljati u javnosti da je internacionalna zajednica principijelna i odgovorna. Ona nacionalističke primitivce stavljaju na crne liste, zabranjuju im da svoj populistički neonacizam prenose dalje, a ovdje ih puštaju da šire nacionalističku infekciju i mržnju kao politiku. Mi smo, na kraju krajeva, taoci i zatočenici ludila velikodržavnog hegemonizma prvih susjeda. Iscrpljivanje bosanske volje može trajati cijelo 21. stoljeća. 
 
- Kako biste prokomentarirali svojevrsnu prijetnju mobilizacijom ukoliko ne dođe do izmjena Izbornog zakona po želji HDZ-a koju je Čović uputio?
 
LAVIĆ: Niko više ne može obmanjivati građane Bosne i Hercegovine, pa ni bosanske Hrvate. Onaj ko tako prijeti miru u državi sasvim je neodgovoran i neozbiljan. Stiće ga sankcije. Ali, to će biti povod da se u sljedećem periodu provode brojne opstrukcije u uzdizanju države i vladavine zakona na prostoru Bosne i Hercegovine. Međutim, ne budimo naivni. Pred nama je na djelu otvorena antibosanska destrukcija na svim razinama postojanja i niko danas ne zna kuda će to odvesti. Čini se da se nismo nigdje pomakli od 1990-ih i da u našem okruženju nastavljaju bujati nove neofašističke prijetnje. Stoga bi bosanski ljudi trebali pokazati mudrost i ne nasijedati na opasni zov konflikta.
 
- Pažnji bosanskohercegovačke javnosti potpuno je promakla polemika između srbijanskih i hrvatskih zvaničnika, izazvana najavom posjete predsjednika Srbije, i to u sljedećem kontekstu: Kad se zvaničnici susjednih zemalja "svađaju" oko toga ko kome treba da se izvine, dok Hrvatska traži izvinjenje od Srbije, niko od bosanskih zvaničnika ne uviđa potrebu da Hrvatskoj poruči da bi se po istom principu ona trebala izviniti Bosni i Hercegovini. Zbog čega je to tako?
 
LAVIĆ: Svjedoci smo da su se odnosi Srbije i Hrvatske u 20. stoljeću surovo prelamali preko Bosne. Srpski i hrvatski nacionalni pokreti i ideologije uračunali su Bosnu u svoje velikodržavne projekcije. Tako je bilo i 1990-ih godina. Bosna i Hercegovina je od agresije do danas objekt velikodržavnih hegemonijskih projekata prvih susjeda. Godinama su predstavnici bosanske politike vodili taktiku strpljivog i mirnog djelovanja, ali očito je da ta taktika nije dala rezultat. Štaviše, razgoropadila je snage koje nisu tokom rata uspjele ostvariti ratne ciljeve. Haške presude su pokazale šta je bila namjera susjeda, dakle, Miloševićevog i Tuđmanovog režima. Još nismo doživjeli iskreno izvinjenje ni Srbije ni Hrvatske za godine užasa koje su nam priređene u ime njihovih vođa i hegemonijskih politika. Štaviše, danas svjedočimo oživljavanju politika i prijetnji koje smo imali devedesetih godina prošlog stoljeća. Stoga moramo biti vrlo, vrlo opezni!
 
(Vijesti.ba)