Sarajevo 24 °C Petak 20.07.


18.01.2018. / 17:52h Politika - Slavo Kukić za Vijesti.ba

Sarajevski istup Grabar-Kitarović treba pozdraviti, Hrvati ne žive samo od Stoca do Livna

Sarajevski istup Grabar-Kitarović treba pozdraviti, Hrvati ne žive samo od Stoca do Livna
Je li, zbog odnosa Dragana Čovića i njegove politike prema BiH, vršen pritisak iz svjetskih centara moći i na Zagreb to ne mogu sa sigurnošću reći. Ako, pak, jeste, i ako je sarajevski istup Grabar Kitarović posljedica toga, pritisak je proizveo efekte i treba ga pozdraviti, kaže u intervjuu za Vijesti.ba sveučilišni profesor Slavo Kukić komentirajući posjetu predsjednica Hrvatske Bosni i Hercegovini.

Razgovarao: Nihad Hebibović
 
-  Kako ste vidjeli poruke koje su poslane nakon sastanka hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović sa članovima Predsjedništva BiH?
 
KUKIĆ
: Bosna i Hercegovina je toliko – historijski, kulturološki, čak obiteljski – izmrežena sa Hrvatskom i sa Srbijom naravno da jedini način njihovog funkcioniranja je funkcioniranje koje relativizira državne granice kao što se to radi u nordijskim zemljama. Istina, vrlo često se to u Bosni i Hercegovini ne razumije ili ne želi razumjeti. Istina je, nažalost, da se i sa jedne i sa druge strane granice vrlo često prelazi mjera dobrog ukusa u odnosima s BiH kao suverenom državom – i da se želi popovati u vezi s rješenjima koja su vezana za njezinu sadašnjost i budućnost. 
 
Posjeta gospođe Grabar Kitarović, treba priznati, i poruke koje je odaslala, predstavljaju novinu u odnosu na stil koji ju je znao karakterizirati u zadnjih godinu dana. Ili još konkretnije, njezine poruke, barem ono što je lansirano u javni prostor, su na fonu nade svakog normalnog čovjeka da bi takva komunikacija u međudržavnim odnosima mogla biti nastavljena i u budućnosti. Ja mislim da je takva komunikacija i u interesu Bosne i Hercegovine i u interesu Hrvatske, kao što je i svako „zatezanje konopca“ u tim odnosima  i protiv jedne i protiv druge.
 
S druge strane, istina je da Grabar Kitarović nije prešla granicu diplomatske komunikacije ni kada su u pitanju neka politička rješenja u Bosni i Hercegovini, a zbog kojih joj je prigovarano. Kad to govorim mislim prije svega na izborni zakon. Gospođa predsjednica je ostala u granicama tog fer diplomatskog vokabulara. Podsjetit ću, rekla je da je izborno zakonodavstvo unutarnje pitanja Bosne i Hercegovine ali da presude Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH nalažu Bosni i Hercegovini mjere kojima će iste biti ispoštovane. Mislim da to nije nešto što treba shvatiti kao popovanje ili kao nedobrosusjedski gaf – iako, ruku na srce, državnički bi još više bilo da o tome nije ni progovorila je se radi o jednom iz seta unutarnjih piranja same BiH. Ali, ako se već upustila, treba priznati, bila je izričita – ni ona ni itko iz Hrvatske vlasti ne želi sugerirati rješenja koja bi u Bosni i Hercegovini bila usvojena. I ja želim vjerovati da bi to mogao biti dobar znak. E sad, hoće li je takav odnos prema BiH i držati, ostaje da se vidi. Bilo bi dobro ako bi se to dogodilo.
 
- Ili je sve izrečeno bilo pod pritiskom?
 
KUKIĆ
: To ne mogu tvrditi, samo komentiram ono što su fakti. Jer, pažljivo sam slušao konferenciju za novinstvo, i to što je kazano je u granicama fer pleja. I ja se, evo, nadam, želim vjerovati da će se takva komunikacija će se i nastaviti – i što se tiče odnosa Zagreba prema Sarajevu, ali i što se tiče odnosa Sarajeva prema Zagrebu?
 
- HDZ je pod velikim utjecajem Zagreba. Da li su sada iz Zagreba odlučili da idu nešto fleksiblnije sa pomirujućim porukama, kako bi jednostavno sanirali neke posljedice radikalne politike Dragana Čovića koja prijeti blokadom svih procesa?
 
KUKIĆ
: Je li, zbog odnosa Dragana Čovića i njegove politike prema BiH, vršen pritisak iz svjetskih centara moći i na Zagreb to ne mogu sa sigurnošću reći. Ako, pak, jeste, i ako je sarajevski istup Grabar Kitarović posljedica toga, pritisak je proizveo efekte i treba ga pozdraviti. Jer, sasvim je izvjesno da  je sarajevski vokabular Grabar Kitarović drugačijih od mnogih joj u zadnjih pet-šest mjeseci.
 
Što si, pak, Čovića tiče, to je sasvim druga priča. On je, nema dvojbi, pokušao iskoristiti i zadnji kredit kako bi izmijenio izborni zakon, barem u onom dijelu koji njemu osobno jamči opstanak u fotelji člana Predsjedništva. Nažalost, on to čini na način da nudi rješenje koje i postojeću razinu diskriminacije među Hrvatima unutar BiH pojačava. Pri tome, da budem krajnje precizan, mislim na Hrvate sjeverno od Ivana, dakle Hrvate Središnje Bosne i svih drugih dijelova Federacije, ali i Hrvate iz RS. Ili još konkretnije, njega zanima samo dvadesetak posto hrvatskog biračkog tijela nad kojim ima apsolutnu kontrolu, i s kojim može ostvariti svoje dugoročne, ali i dugoročne interese svoje interesne grupe.
 
Taj pritisak je, što se mene tiče, legitiman, ali ne vjerujem da on može dobiti i potrebnu potporu institucijama zakonodavne vlasti BiH. Ne vjerujem, potom, da na plodno tlo, što se svjetskih centara moći tiče,  mogu pasti i njegove, a i priče njegove interesne grupe, o legitimnosti narodnog predstavljanja kojima se često operira. Jer, svjetski demokratski standardi se ne temelje na toj vrsti legitimiteta nego na onom koji polazi od jednakog prava svakog građanina.
 
- Iz Hrvatske stranke i HDZ 1990 oštro istupili u vezi sa apelacijom gospođe Krišto, kazavši da HDZ-ov zahtjev kao i apelacija po kojoj se izbacuje odredba da se iz svakog kantona u Dom narod delegira po jedan delegat iz svih konstitutivnih naroda, kako su kazali sahranjuju Hrvati Srednje Bosne. Kako to komentirate?
 
KUKIĆ
: Na tu reakciju, priznajem, nisam naišao. No, ako je takva, na pravom je tragu. Jer, nema dvojbi da se predloženim promjenama izbornog zakona potpuno ignorira činjenica da Hrvati ne žive samo na prostoru od Stoca do Livna nego da i danas, izvan tog prostora, barem što se rezultata popisa iz 2013.godine tiče, živi više od 50 posto Hrvata. Također, predloženim rješenjima potpuno se ignorira i Hrvate sa prostora RS-a, gdje ih je po popisu iz 1991.godine živjelo 200 tisuća, a i danas ih je registrirano nekih tridesetak tisuća. Potpuno se, potom, ignorira Hrvate iz regije Bihaća, Hrvate sarajevskog kantona, prostora Bosne uopće. Prema tome HS i HDZ 1990 su na pravom tragu jer se postojeća diskriminacija koja se i ne odnosi samo na Hrvate nego i na Bošnjake i na Srbe gdje su nominalno u manjini, tim predloženim rješenjem samo povećava i kada su u pitanju i Hrvati i Bošnjaci, a Srbi i po predloženim izmjenama – zanimljivo je zašto na to ne reagira Milorad Dodik kao „zaštitnik“ Srba – ostaju građani drugog reda na prostoru Federacije.
 
(Vijesti.ba)